Filip Đorđević (Beograd)  [ DW ]

18. 08. 2025. 09:57

Čekanje na operaciju: Srpski rulet, ulog je život

Oko 38.000 ljudi, prema podacima Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZO) čeka na neki medicinski zahvat. Najveći broj njih (27.000) stoji u redu za ugradnju proteze kuka ili koljena. Ko se recimo prijavio početkom avgusta, u bolnici na Banjici čekaće – četiri godine.

Čeka se i na zahvate bez kojih se živi maltene na ivici smrti. Recimo, srčani bajpas se u Kliničkom centru Srbije čeka po devet mjeseci.

Privatne klinike nude ove operaciji po cijeni od nekoliko hiljada evra, pa je odluka na pacijentu – ili platiti privatnog ljekara, ili živjeti nekoliko godina u bolovima i neizvjesnosti.

Danijel Raspopović, ortoped sa Banjice i član odbora za zdravstvo Stranke slobode i pravde, za DW kaže da je glavni krivac za liste čekanja loša organizacija Ministarstva zdravlja kao i korupcija. Ima i objektivnih razloga:

„Sama operacija, ukoliko ne dođe do komplikacija, što je u hirurgiji teško prognozirati, traje prosječno oko sat vremena. Međutim, drugi problem je vrijeme između operacija. To se ne može ubrzati, potrebno je vrijeme da se pacijent dovede u anesteziju, da se izvede iz sale, da se sala pripremi.“

„Srpski rulet“

Kako se rješava problem liste čekanja govori primer kardiohirurga iz Niša Dragana Milića – sada i lokalnog političara. On je uspio da eliminiše liste čekanja dok je vodio kliniku za kardiovaskularnu hirurgiju. On za DW kaže da su to uspjeli tako što su četiri mjeseca neprekidno radili.

Milić objašnjava da jedan kardiohirurg može da izvede dvije operacije po jednoj smjeni.

Prema Miliću, glavni problem u zdravstvu je korupcija. On tvrdi da su liste čekanja duge kako bi privatna praksa „imala više posla“. Činjenicu da se mjesecima čeka na bajpas on naziva „srpskim ruletom“.

„To je nedopustivo. Srčani bolesnici ne mogu da čekaju, jer oni gube glavu, a ne kvalitet života, poput ljudi što čekaju na ugradnju proteze kuka ili koljena. Ne bi smjelo da se čeka duže od mjesec dana“, navodi Milić.

Pacijenti nisu upoznati sa pravima

Kako objašnjava advokatica i narodna poslanica Zeleno-lijevog fronta Marina Mijatović, čija je specijalizacija upravo pravo pacijenata, građani imaju pravo na refundaciju ukoliko su im povrijeđena prava.

„Krše se prava pacijenata na pristup zdravstvenoj zaštiti i kvalitet zdravstvene zaštite. Opšte je poznato da se za usluge koje su definisane Pravilnikom o listama čekanja čeka i po nekoliko godina, a zaboravlja se da Pravilnik predviđa najduže čekanje od godinu dana. Svakom pacijentu koji čeka duže prekršeno je pravo na dostupnost zdravstvene zaštite“, navodi Mijatović.

U slučaju ugradnje vještačkih srčanih valvula rok je mjesec dana, dok je za ugradnju bajhpasa prema Pravilniku rok do šest mjeseci.

„Ako bi pacijent uslugu tražio u privatnom sektoru, on bi mogao da podnese zahtjev za refundaciju RFZO-u zajedno sa medicinskim izvještajem i računom. Ukoliko bi RFZO odbio zahtjev, pacijentu je na raspolaganju žalba, a nakon žalbe se može podnijeti tužba Upravnom sudu“, kaže Mijatović.

U praksi malo ko ode tim putem. RFZO, kaže, rutinski odbija zahtjeve tvrdeći da se ne može tražiti refundacija za usluge sa liste čekanja. „To je potpuno pogrešno tumačenje“, tvrdi Mijatović.

„Zamućeni podaci“

Da se radi na rješavanju ovog problema tvrdi ministar zdravlja Zlatibor Lončar, koji je nedavno izjavio da su u državnim ustanovama za skoro 90 odsto smanjenje liste čekanja na operacije, da su se u operaciju katarakte uključili i neki centri koji to ranije nisu radili, ali da su kao problem ostale operacije kukova i koljena.

Ta informacija je djelimično tačna, jer je u septembru prošle godine, kada je ovo pitanje došlo na red, na listama čekanja za različite dijagnostičke i terapeutske procedure koje vodi RFZO čekalo skoro 70.000 građana – dvostruko više nego danas.

No, onih koji čekaju na kuk ili koljeno je više nego što je tada bilo.

Lončar je negirao da se liste skraćuju tako što se ljudi naprosto brišu sa njih. Ipak, u januaru su sa sajta RFZO-a nestale liste čekanja za kataraktu. Ostao je samo link ka prezentaciji Ministarstva zdravlja koje tvrdi da su liste ukinute.

Draško Karađinović, iz nevladine organizacije Doktori protiv korupcije, za DW kaže da treba biti skeptičan prema podacima koje objavljuje RFZO.

„Ako već godinama nije moguće imati uvid u godišnje finansijske izvještaje RFZO, a radi se trošenju milijardi evra, onda je jasna skepsa prema podacima koji se navode na sajtu. Takođe, treba napomenuti da je spisak usluga za koje RFZO vodi evidenciju lista čekanja vrlo selektivan i ne odražava realnost koja čeka pacijenta u domu zdravlja ili bolnici“, kaže Karađinović.

Kako promijeniti sistem

Sagovornici DW ističu da sistemsko rješenje nije na vidiku, ali objašnjavaju kako bi ono moglo da izgleda. Karađinović navodi da „ne treba izmišljati toplu vodu“, već se ugledati na uspješne modele.

„Prva mjera je demonopolizacija državnog zdravstva, prije svega u sektoru ambulantne medicine, odnosno primarne zdravstvene zaštite i jednodnevne medicine kojom bi se otvorila mogućnosti da osiguranik sa knjižicom bira ljekara gdje će se liječiti, a da ga novac iz njegovog doprinosa od 10,3 odsto na bruto platu prati i finansira njegovo liječenje u državnom ili privatnom sektoru“, navodi Karađinović.

U državnom zdravstvu Srbije radi nešto više od 20.000 ljekara, dok ih u privatnom sektoru ima oko 5.000.

Ipak, Savo Pilipović, predsjednik Udruženja pacijenata oboljelih od melanoma tvrdi da je potreban potpuni reset. Sagovornik DW navodi da trenutni zdravstveni sistem u svoj fokus ne stavlja ni pacijenta, ali ni lekara.

„Pacijent mora biti u centru, a sad nije ni na periferiji. Moramo da razgovaramo šta želimo od zdravstvenog sistema, koliko para hoćemo da uložimo. Šta je ono što nećemo da liječimo o državnom trošku, a šta je prioritet“, kaže Pilipović.