dw.com  [ DW ]

18. 08. 2025. 12:52

Helsinki dokazao – moguće je bez žrtava u saobraćaju

Nula. To je broj ljudi poginulih u saobraćajnim nesrećama u Helsinkiju tokom prošle godine.

Iako je to zabilježeno i u nekim drugim gradovima – recimo u glavnom gradu Norveške, Oslu, 2019. godine – Helsinki, koji ima skoro 690.000 stanovnika, među najvećima je koji su to uspjeli. Posljednja nesreća u saobraćaju u kojoj je neko smrtno stradao dogodila se glavnom gradu Finske u julu 2024.

Pritom je broj žrtava na ulicama i putevima u Helsinkiju bio znatno manji nego u drugim evropskim prestonicama – kako u apsolutnom iznosu, tako i po glavi stanovnika.

Do početka jula 2024. zabilježena su četiri smrtna slučaja u saobraćaju – 0,59 na 100.000 stanovnika.

Poređenja radi, u Berlinu ih je u tom periodu bilo 1,45 na 100.000 stanovnika, a u Londonu 1,24. Oslo, koji je samo malo veći od Helsinkija, imao je 0,56.

Nekoliko je razloga za uspjeh Helsinkija, objašnjava saobraćajni inženjer Roni Utrijainen koji je u tom gradu zadužen za planiranje saobraćaja. A najvažniji je, kaže, ograničenje brzine na 30 kilometara na sat.

Brzina je toliko ograničena na više od polovine gradskih ulica, ukazuje Utrijainen. Pored toga, ograničenja od 30 km/h ovog leta uvedeno je oko svih škola, kako bi se zaštitila djeca.

„Mislim da je to jedna od ključnih mjera. Samo smanjenje ograničenja brzine nije dovoljna mjera, ali je ipak važna“, kaže Utrijainen za DW.

Cilj Helsinkija je da do 2050. godine nema smrtnih slučajeva u saobraćaju.

Taj uspjeh glavnog grada Finske u skladu je s programom Evropske unije „Vizija nula“, koji ima za cilj što više se do 2050. približiti tome da nema smrtnih slučajeva u saobraćaju.

Da bi se to postiglo, gradska uprava Helsinkija pokrenula je svoj Program razvoja bezbjednosti saobraćaja s ciljem da gradske ulice učini bezbjednijim, a društvo odgovornijim.

Helsinki želi da identifikuje najvažnije rute za bezbjednost djece, pešaka i biciklista, i da svoju infrastrukturu obnovi u skladu s tim. To podrazumijeva rekonstrukciju biciklističkih staza, ulične rasvjete, poboljšanje sistema i znakova usmjeravanja, ali i umrežavanje s drugim gradovima i institucijama.

Povećanje korišćenja javnog prevoza, što uklanja automobile sa ulica, takođe je prioritet, kaže inženjer Utrijainen.

Šta je moderno planiranje saobraćaja?

Kako bi identifikovao opasne djelove puteva ili tzv. „crne tačke“ na kojima se nesreće najčešće dešavaju, Helsinki je prikupio podatke o sudarima i brzini vožnje, kao i veliki broj povratnih informacija od samih stanovnika grada.

To pomaže planerima da bolje razumiju kako funkcioniše saobraćaj u gradu i da uoče gdje je neophodno napraviti promjene. Onda se to koristi za planiranje uličnih i pješačkih prelaza, biciklističkih staza i javnog prevoza.

Hagen Šiler, saobraćajni planer i inženjer u berlinskoj konsultantskoj kući PTV Transport Consult, ukazuje da je za moderno planiranje saobraćaja neophodno razmotriti veliki broj podataka.

„To je složen poduhvat. Morate uzeti u obzir mnogo faktora“, kaže Šiler za DW. „U većini velikih gradova postoje centri za kontrolu saobraćaja, mjesta gdje se prati saobraćaj u čitavom gradu putem senzora, kamera, detektora. Pritom ne možete kontrolisati svaki faktor rizika – recimo loše vrijeme – ali ako uklonite bar neki od tih faktora, do nesreće neće doći.“

Kontrola saobraćaja veoma je važna, a koordinacija između grada i policije omogućila je Helsinkiju da sprovodi saobraćajna pravila i kontroliše brzine u gradu.

„Kontrola brzine važna je mjera“, naglašava Utrijainen za DW. „U Finskoj je policija nadležna za kontrolu brzine, ali grad je odgovoran za izgradnju fiksnih kontrolnih tačaka kojima policija upravlja.“

Danas postoji 60 fiksnih kontrolnih tačaka – odnosno kamera za mjerenje brzinu – prije svega na putevima oko Helsinkija na kojima je brzina ograničena na 40 kilometara na sat ili više.

„Pokazalo se da fiksne kontrolne tačke naročito uspješno smanjuju broj vozila koja se kreću prekomjernom brzinom“, kaže Utrijainen.

„Vizija nula“ je moguća

Hagen Šiler iz Berlina vjeruje da će upravljanje saobraćajem u budućnosti biti automatizovano i da će se za to koristiti vještačka inteligencija.

Automatizacija, koja je još uvijek u razvoju, pojavljuje se zajedno sa autonomnim vozilima. Kad budu odobrena za upotrebu, ta vozila će slati podatke o brzini i lokaciji centrima za kontrolu saobraćaja, koji će onda pružati povratne informacije o ograničenjima brzine i poremećajima u saobraćaju.

Vještačka inteligencija, kaže Šiler, mogla bi da se koristi i za automatsku analizu slika sa saobraćajnih kamera.

Uvjeren je da je „Vizija nula“ moguća i smatra da su napori Helsinkija pravi model za gradove srednje veličine.

„Većina gradova koji su to uradili postigli nula smrtnih slučajeva su manji, mnogo manji. Pažnja koju Helsinki dobija zbog toga je opravdana“, kaže Šiler.

Za druge evropske gradove, izazov je prevazilaženje lokalne politike i protivljenja transformaciji puteva.

Diskusije o uništavanju parking-mjesta radi izgradnje biciklističkih staza, smanjenju ograničenja brzine ili zonama u kojima je zabranjena vožnja automobila, svakodnevna su tema rasprava u mnogim njemačkim i evropskim gradovima. Ali znanje i tehnologija već sada su dostupni, zaključuje stručnjak za saobraćaj iz Berlina Hagen Šiler.