Anatolij Vajskopf  [ DW ]

03. 08. 2025. 08:05

Surogat-majke u Kazahstanu – žrtve kriminalnih bandi

Alija i Natalija (imena promjenjena) strahuju za svoje živote. Posrednici koji primaju narudžbine iz Kine za surogat-majke vrše pritisak na ove dvije žene iz Kazahstana jer one očito postavljaju previše nezgodnih pitanja. Isto se dešava i drugim surogat-majkama koje su pogođene ovim sistemom. Sve one imaju između 25 i 30 godina, žive u iznajmljenim stanovima, imaju djecu, razvedene su, nemaju partnere i nemaju stabilna primanja.

Svaka od njih je tražeći posao naišla na oglase na društvenim mrežama, u kojima im se za surogat-majčinstvo obećava 6 do 8 miliona tengea (oko 9.000 do 13.000 evra). Takođe im se za vreme trudnoće nudi besplatan smještaj i mjesečna plata od oko 500 evra.

„Takav oglas sam vidjela na Instagramu, a ima ih i na TikToku. Pozvala sam i nakon toga je počelo dopisivanje na Votsepu. Odmah su mi predložili da obavim pregled u jednom privatnom centru za reproduktivnu medicinu. Kada sam sve završila, preporučili su mi da se embriotransfer ne obavi u Kazahstanu, već u Kini“, ispričala je Alija za DW.

I Nataliji je to isto bilo preporučeno. „Ljekari iz medicinskog centra su rekli: Ovdje ćeš dobiti šest miliona tengea, tamo - osam. Osim toga, besplatno ćeš putovati dvije nedelje u Kinu, gdje je zdravstveni sistem bolji. Za mene su dva miliona tengea mnogo novca, pa sam pristala“, kaže ona.

Kontakti i smještaj

Međutim, u slučaju Natalije transfer embriona nije obavljen u Kini, već u Kambodži. „Iz Almatija su me odvezli u Peking - a odatle u Pnom Pen. Ne znam tačno kuda su nas vozili, jer su stakla automobila bila zatamnjena. Ali zgrada je bila jako visoka, oko 40 spratova. Tamo su mi izvršili intervenciju i tamo sam bila smještena“, kaže.

Alija je, s druge strane, ostala u Pekingu. „Sa aerodroma su me odvezli u hotel, a sledećeg jutra su me pokupili automobilom. Morala sam da im predam telefon. Kroz prozore se ništa nije vidjelo, pa nisam znala kuda idemo. Vozili smo se veoma dugo, a zatim smo se zaustavili u nekoj vrsti garaže. Bilo je jezivo. Ja i još tri žene koje su već bile tamo dobile smo marame i odeću, pokazivali su nam gestovima kuda da idemo“, prisjeća se Alija. Po njenim riječima, zahvat je trajao 15 minuta i više je ličio na ultrazvučni pregled.

Alija i Natalija navode da su nakon transfera embriona, zajedno s drugim ženama iz Rusije, Uzbekistana i Kirgizije, provele nedelju dana u medicinskim centrima, a zatim su vraćene u Kazahstan. Tamo je Natalija smještena u jednu kuću van Almatija, a Alija u stan koji su navodno iznajmili kineski naručioci. Lekari su tamo redovno pregledali žene koje nisu smele da napuštaju smještaj. Prema Natalijinim riječima, s njom je u kući živjelo još dvadeset surogat-majki sa sopstvenom djecom. Nekima od njih, transfer embriona je bio obavljen u Laosu.

Nejasni ugovori i prijetnje

Natalija kaže da je, kada su joj počeli trudovi, zbog nemarnosti medicinskog osoblja morala sama da pozove taksi i da ode u gradsko porodilište. „Rodila sam dijete i ono je upisano na moje ime. Tri dana kasnije došle su dvije kineske dadilje i odnjele ga. Rekle su da će ga odvesti u Kinu. Ne znam šta je sada s njim. Navodni biološki roditelji traže da potpišem izjavu o odricanju“, kaže ona i dodaje da nikakav ugovor s njima nije potpisala. Prema njenim riječima, samo je jedna žena iz njenog okruženja imala pravi ugovor.

Alija kaže da su ljekari u šestom mjesecu trudnoće posumnjali da nosi dijete s Daunovim sindromom. „Posrednici su rekli da sam ja kriva zbog toga i da mi neće platiti, čak da ja dugujem njima novac“, kaže ona. Kasniji pregledi su, prema njenim riječima, pokazali da je dijete zdravo. „Uprkos tome, prijete mi da će me silom odvesti u Šimkent ili Biškek na abortus“, kaže ona.

Šta kažu advokati surogat-majki

Advokati Albina i Asamat Bekulov, kojima su se žene obratile, iznenađeni su. „Organizacija s kojom su žene potpisale papire registrovana je kao dobavljač ljekova“, kaže Albina Bekulova za DW. A Asamat Bekulov napominje da dokumentacija nije u skladu sa zakonom. „U ugovoru moraju biti navedeni biološki roditelji djeteta, njihova imena se unose u izvod iz matične knjige rođenih. Mora biti riječ o supružnicima koji su u braku, a ne o firmi kao naručiocu. To u ovim dokumentima ne postoji. Nema ni podataka o registraciji trudnoće ni o troškovima za negu surogat-majki. To su bezvredni papiri“, kaže advokat.

Prema njegovim riječima, ovdje se radi o krivičnom djelu koje potpada pod „trgovinu djecom“, jer nije jasno gdje djeca koju su rodile surogat-majke na kraju završe. Advokati strahuju da su ove žene možda žrtve međunarodne kriminalne mreže koja djecu koristi za ilegalne transplantacije organa. Iskustva žena ukazuju da se „posao“ s centrom u Kini širi preko Rusije, Kazahstana, Kirgizije, Gruzije i zemalja jugoistočne Azije. Advokati su u međuvremenu podnjeli prijavu policiji u ime surogat-majki.

„Surogat-majčinstvo se ne može zabraniti“

Predsjednik Kazahstanskog društva za reproduktivnu medicinu, Vjačeslav Lokšin, takođe ne isključuje mogućnost da su ove žene žrtve međunarodne bande. Prema njegovim riječima, surogat-majke koje u Kazahstanu postupaju legalno dobijaju najmanje isto koliko nude kineski posrednici. „Kod nas se plaća deset miliona tengea (oko 16.000 evra) i sve je transparentno, bez putovanja u inostranstvo. Sve se registruje i ugovor se ovjerava kod notara“, naglašava on u razgovoru za DW.

Ovaj stručnjak ne isključuje mogućnost da posrednici dobijaju mnogo više. „Oni traže 15 do 20 miliona (oko 24.000 do 31.000 evra), a ženama daju šest miliona tengea, a razliku zadržavaju za sebe“, pretpostavlja on i dodaje: „To je strašno! Ali surogat-majčinstvo se ne može zabraniti. Ako bi ono u Kazahstanu bilo zabranjeno, još više žena bi se nudilo u inostranstvu“, smatra Lokšin.