Kristine Kihi (MDR)  [ DW ]

01. 08. 2025. 08:07

„Vječna hemikalija“ TFA u hrani i vodi za piće

Mihael Miler je farmaceutski hemičar na Univerzitetu u Frajburgu i istražuje prisustvo trifluorsirćetne kisjeline (TFA) u istorijskim uzorcima vina. Njegov zaključak je alarmantan: dok su stara vina – do 1970-ih – još bila bez TFA, od 1980-ih se vidi sve veće prisustvo. Od 2010. godine vrijednosti naglo rastu. „Nova vina sadrže izuzetno visoke nivoe TFA, s kojima nismo računali“, kaže Miler.

U pojedinačnim uzorcima utvrđene su koncentracije do 300 mikrograma po litru – što je deset puta više u roku od 15 godina. Za Milera je jasno: „Imaćemo toksične probleme. Pitanje je samo kada i u kom obimu.“

Šta je TFA i zašto je opasan?

TFA je bezbojna so trifluorsirćetne kiseline i spada u grupu PFAS – per- i polifluorisanih alkilnih supstanci. Ta grupa obuhvata više od 10.000 sintetičkih hemikalija koje se nalaze u brojnim svakodnevnim proizvodima: tiganjima, odjeći za boravak na otvorenom, ambalaži za brzu hranu, pesticidima, pa čak i u ljekovima.

Jednom kada dospiju u životnu sredinu, PFAS se teško ili nikako ne razgrađuju. Zato se i nazivaju „vječnim hemikalijama“. „Svaki kilogram TFA koji ispustimo trajno povećava opterećenje životne sredine“, upozorava Miler. „Razgradnja se ne očekuje.“

Zabrinutost zbog vode

I snabdjevači vodom podižu uzbunu. U regionu Gornje Rajne, koncentracije TFA u rijeci Rajni su se od 2016. udvostručile. Kompanija Vodovod Bodensko jezero–Rajna (AWBR) govori o „stalnom porastu“ s direktnim posljedicama po vodu za piće. TFA je posebno problematičan, jer ne može da se ukloni iz vode konvencionalnim metodama.

Ispitivanje vode za piće, koje je širom Njemačke sproveo javni servis ARD, pokazuje: svi uzorci – bilo iz privatnih domaćinstava ili javnih ustanova – sadržali su TFA. Vrijednosti su uglavnom bile ispod jednog mikrograma po litru, ali su u Drezdenu iznosile 1,3 µg/l, a u Kevelaeru (Sjeverna Rajna–Vestfalija) čak 2,4 µg/l.

I mineralne vode su bile pogođene. Dok su marke Gerolštajner i Sprekvel imale relativno niske vrijednosti od 0,1 i 0,2 µg/l, u negaziranoj vodi Aqua Mia trgovačkog lanca REWE izmjerena je TFA vrednost od 1,8 µg/l. Ulrih Borhers iz Instituta za analizu vode to smatra zabrinjavajućim: „Takva voda jedva da se više može smatrati izvornom i čistom. Ne ispunjava očekivanja potrošača.“

Još veće TFA vrijednosti u prehrambenim proizvodima

Još ozbiljnija situacija je kod proizvoda od žitarica. Ekološka organizacija Global 2000 testirala je 48 proizvoda. Svi su bili zagađeni s TFA. Konvencionalni proizvodi imali su tri puta veće vrijednosti od ekoloških. Rekorder: jedan konvencionalni keks sa 420 µg/kg – što je sto do hiljadu puta više nego u vodi za piće.

Uzrok je, prema riječima ekološkog hemičara Helmuta Burčera-Šadena, očigledan: „U zemljištu se već nalaze visoke koncentracije TFA – prije svega zbog pesticida koji sadrže PFAS.“ On zahtijeva hitnu zabranu tih supstanci i svih materija koje se u životnoj sredini razgrađuju u TFA.

Vlasti i politika ne uspijevaju da prate

Još 2023. godine više članica Evropske unije, a među njima i Njemačka, podnijelo je predlog Evropskoj agenciji za hemikalije (ECHA). Cilj je bio bolja regulacija cijele grupe PFAS hemikalija – dakle i TFA. Međutim, taj proces napreduje vrlo sporo.

Stručnjak Miler sumnja da iza toga stoji namjerno odugovlačenje od strane industrije: „Namjerno se podnosi veliki broj zahtjeva kako bi se postupak razvukao. Smatram to neodgovornim.“ Ni iz politike ne dolazi jasan signal. U koalicionom sporazumu njemačke vlade izričito stoji da se opšta zabrana čitavih grupa hemikalija odbacuje.

Savezno ministarstvo zdravlja u tome ipak ne vidi kontradikciju. Na upit naglašava: „U osnovi bi trebalo smanjiti unošenje posebno postojanih i teško razgradivih supstanci u životnu sredinu.“

Prijeteća opasnost

Koncentracije TFA u životnoj sredini i prehrambenim proizvodima godinama rastu – mjerljivo, između ostalog, u vodi za piće, vinu i proizvodima od žitarica. Iako su većina izmjerenih vrijednosti trenutno ispod važećih referentnih ili graničnih vrijednosti, stručnjaci sa sve većom zabrinutošću prate dalji razvoj.

Koji bi mogli biti zdravstveni efekti dugoročno povišenih koncentracija TFA – za sada još nije konačno razjašnjeno. Ipak, jedno je jasno: što se ranije prepoznaju i ograniče mogući izvori i putevi unošenja u životnu sredinu, to se bolje mogu kontrolisati potencijalni rizici.