Zorica Ilić (priredila izbor iz štampe)  [ DW ]

10. 07. 2025. 13:08

Srebrenica: Opomena i za Njemačku

„Čak i 30 godina nakon genocida, prema podacima Instituta za nestale u Bosni i Hercegovini (INOBIH), oko hiljadu osoba iz Srebrenice još uvijek nije pronađeno i identifikovano. To je prvenstveno zato što su prvobitne masovne grobnice srpske jedinice naknadno otvarale. One su tijela rasporedile u brojne nove (sekundarne, prim.red.) masovne grobnice, ponekad na udaljenim lokacijama. To je pokušaj prikrivanja tragova masovnih ubistava“, piše njemački javni servis MDR u tekstu pod naslovom „Srebrenica: Opomena i za Njemačku“.

Takođe se navodi da potragu za posmrtnim ostacima nestalih osoba otežava i negiranje genocida nad Bošnjacima. „U tome učestvuje dio bosansko-srpskog stanovništva i institucija, ali prije svega političari poput predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. U mnogim slučajevima počinjeni zločini se čak slave kao herojska djela“, navodi njemački javni servis.

MDR donosi životnu priču Sejfudina Dizdarevića, kojeg su početkom devedesetih roditelji, kao 15-godišnjaka, i da bi ga zaštitili od rata, poslali u Diseldorf gdje i danas živi. Autor teksta ocjenjuje da nisu samo problem negiranje i trivijalizacija genocida.

„Dizdarević je zabrinut što Njemačka jedva da je svjesna kako desničarski teroristi širom svijeta veličaju zločine srpskih nacionalista nad Bosancima. Tokom proteklih 15 godina, kaže on, islamofobni teroristi, Anders Brejvik u Norveškoj i Brenton Tarant na Novom Zelandu, pozivali su se na genocid u Bosni. Dizdarević takođe razmišlja o slučaju koji su RTL-ovi novinari zabilježili prije nekoliko mjeseci tokom istraživanja o desničarsko-ekstremističkom Identitarnom pokretu u Austriji. Tamo je, kaže on, „Njemica iz krugova AfD-a rekla da želi ’Srebrenicu 2.0’ za Njemačku, tj. masovno ubistvo muslimana u Saveznoj Republici“, piše MDR.

„Sjećanje zavisi od etničkog porijekla“

Radio Dojčlandfunk na svojoj onlajn-stranici takođe piše o negiranju genocida. „U Bosni i Hercegovini sjećanje na ratne zločine izuzetno zavisi od etničkog porekla“, ocjenjuje se. „Trideset godina kasnije, genocid u Srebrenici ima dalekosežne posljedice za bosansko društvo. Sjećanje na događaje iz jula 1995. podijeljeno je po etničkim linijama. To komplikuje suživot i pomirenje. Sukobljene su dvije suprotstavljene perspektive“, piše Dojčlandfunk.

„Dok Srbi i Bošnjaci doduše mogu da žive jedni pored drugih u svakodnevnom životu, tema Srebrenice često je tabu. Čim se ona pokrene, Srbi se često osjećaju optuženo. Neki refleksno ukazuju na sopstvene žrtve rata. Otvorena razmjena mišljenja i razgovori o onom što su preživjeli gotovo su nemogući“, piše u članku.

Zloupotreba pojma

Austrijski Standard ukazuje na međunarodnu konferenciju održanu u Sarajevu na kojoj se govorilo o genocidu. Tekst je pod naslovom „30 godina nakon genocida u Srebrenici pojam genocida se još uvijek zloupotrebljava“.

Na konferenciji je učestvovao australijski istoričar Dirk Mozes, koji je u svom predavanju govorio o osnovnom problemu pojma genocid, koji je povezan s istorijskim uslovima u kojima je formulisan.

„’Arhitekte posleratnog poretka razlikovali su oružani sukob i genocid, tj. motiv za poraz neprijatelja i namjeru uništenja naroda’, objašnjava Moses. Konvencija Ujedinjenih nacija o genocidu iz 1948. zato je razlikovala ratove za uništenje ili ratove za raseljavanje, u kojima se jedno stanovništvo zamenjuje drugim, od genocida kao pravne kategorije“, piše Standard.

„O genocidu je riječ samo kada postoji namjera uništenja, u cjelini ili jdelimično, etničke ili vjerske grupe. Zato, ako država tvrdi da djeluje iz političko-strateških razloga, može da izbegne podvrgavanje Konvenciji o genocidu. Međutim, Mozes smatra tu razliku ’mitskom’ i ’zbunjujućom’. On tvrdi da pravni pristup nije u skladu sa stvarnošću, dodajući da je u Bosni i Hercegovini, na primjer, rat za raseljavanje Muslimana postojao još pre genocida u julu 1995. godine“, piše Standard.

Činjenica je da je u BiH 1992. godine, ubijeno i raseljeno više ljudi samo zbog svog muslimanskog identiteta nego u godini kada je počinjen genocid, zaključuje austrijski list.