Monika Stefanek  [ DW ]

09. 07. 2025. 09:51

Njemačko-poljska granica: „Samo sam htjela da kupim paradajz“

Granični most između Frankfurta na Odri i poljskog grada Slubice ovih dana izgleda pomalo bizarno. Sa obje strane prelaza vijore se plave zastave Evropske unije. One koji dolaze sa njemačke strane dočekuje reklamna tabla s natpisom: „Frankfurt Oder – Slubice. Bez granica“.

Ali slogan kojim su se ove dvije opštine godinama zajednički predstavljale, danas zvuči kao prazna fraza. Njemačka saobraćaj preko granice se povremeno kontroliše već od oktobra 2023. a u ponedjeljak, 7. jula 2025, kontrole je uvela i Poljska.

Odgovor na njemačku politiku prema migrantima

Ukupno 52 granična prelaza ka Njemačkoj i 13 ka Litvaniji sada su pod nadzorom poljskih vlasti. Kontrole koje je uveo premijer Donald Tusk tumače se kao reakcija na pooštrenu migracionu politiku njemačke vlade. Po nalogu saveznog ministra unutrašnjih poslova Aleksandera Dobrinta (CSU), njemačka savezna policija smije od maja da odbije tražioce azila već na samoj granici. Ova praksa je pravno sporna i u Poljskoj izaziva snažne reakcije.

Koliko duboko ova tema prodire u svakodnevicu, vidi se i u pograničnom pojasu. Neki ljudi su već prvog dana kontrola došli do mosta – da vide šta se dešava.

Strah od posljedica po svakodnevni život

„Sve ovo ovdje je samo politički šou, manipulacija. Ne osjećamo se ugroženo zbog migranata koji se navodno vraćaju iz Njemačke", kaže Arkadijuš iz Poljske, koji sa suprugom provodi odmor u ovom kraju i došao je do granice da vidi situaciju sopstvenim očima. „Samo će biti teže za ljude koji ovdje žive“, dodaje njegova supruga Dorota.

Sličnu zabrinutost dijeli i sedamnaestogodišnja učenica Lilit iz Frankfurta na Odri. Upravo se vratila iz posjete drugarici u Poljskoj. S jedne strane, kaže da joj kontrole na granici ne smetaju previše – otkad ih je Njemačka uvela, nju su rijetko zaustavljali. Ali s druge strane, posljedice trpe njeni poljski školski drugari: „Zbog čestih gužvi i zastoja izazvanih njemačkim kontrolama, često jako kasne na nastavu“, priča Lilit. Sada, kada i Poljska kontroliše, plaši se da bi moglo biti još gore.

Građanska straža „čuva“ granicu

Međutim, njemačko-poljska granica nije pod nadzorom samo granične policije. U Slubici – kao i na mnogim drugim prelazima – od kraja juna počele su da se pojavljuju samoproglašene „građanske patrole“. U Slubici broj tih pripadnika „Pokreta za odbranu granice“, nije tako visok kao na drugim mjestima, ali i ovdje se svakog dana okupe bar neki – prepoznatljivi po neonskim prslucima.

U ponedjeljak ujutru na mostu dugo nije bilo nikoga od njih. Samo su im transparenti visili okačeni za metalnu ogradu: na jednom piše „No Immigration“, na drugom „Stop imigracji“.

Tek oko podneva pojavljuju se dvojica muškaraca, a grupa potom narasta na petoro ljudi. Stoje zajedno i mobilnim telefonima snimaju službenike tokom kontrole. Granična policija i poljska policija, koje su takođe prisutne na licu mjesta, ne reaguju na njih.

Samoproglašeni „čuvari granice“ su odbojni u komunikaciji, nepovjerljivi prema svemu što doživljavaju kao „njemačko“. Jedan od njih, porijeklom iz Slubice, odgovara na pitanja postavljena na poljskom jeziku – isključivo na njemačkom. „Vi ste sigurno iz njemačkih medija“, prebacuje ekipi DW-a. Zvanično ne želi da daje izjave.

Teorije zavjere o „tajno vraćenim migrantima“

Mnogo više je spreman da kaže Tomaš, takođe iz Slubice, koji na sebi nosi kačket s natpisom „Trump 2024. Take America back“.

Iako ne učestvuje u patrolama, smatra da su one ispravne: „Ove kontrole postoje samo zato što je 'Pokret za odbranu granice' natjerao poljsku vladu da ih uvede“, tvrdi on. Po njegovom mišljenju, trebalo bi prije svega nadzirati šume u pograničnom pojasu – to bi, kaže, imalo više smisla. Jer, iako za to ne postoje nikakvi dokazi, Tomaš je uvjeren da njemačka savezna policija tamo krišom vraća migrante u Poljsku.

Novi udarac za Šengen-zonu

Tokom dana na granici se pojavljuju i oni koji se nadaju da će obje države ipak odustati od kontrola. Trojica muškaraca iz mreže „Frankfurt ostaje šaren“ donijeli su transparente.

Na jednom su na njemačkom ispisali riječi pape Franje: „Budućnost ne leži u zatvaranju", na drugom stoji: „Grad blizanac ostaje solidaran“.

Jedan od njih, Jan Augustinjak iz Frankfurta, strahuje od sve više ograničavanja slobode kretanja između Poljske i Njemačke – koja je na snazi od decembra 2007. kad je Poljska pristupila Šengenskom prostoru. „Kad je Njemačka u oktobru 2023. uvela kontrole, trebalo je da traju samo tri mjeseca. A evo nas u julu 2025. – i kontrole postoje s obje strane granice“, kaže on. Sve više država, ističe on, poseže za jednostranim mjerama i izuzećima, i ako se tako nastavi, Šengenski sporazum će izgubiti smisao.

Model evropske integracije

Dugo su Frankfurt na Odri i Slubice važili za uzoran primjer evropske integracije. Broj zajedničkih projekata koji su nastali tokom posljednjih 30 godina teško je i izbrojati: gradovi imaju zajedničku mrežu daljinskog grijanja, djeca i mladi uče i njemački i poljski jezik – od obdaništa do mature.

Hiljade Poljaka svakodnevno prelaze granicu da bi radili u Njemačkoj, a Njemci odlaze u Poljsku da kupuju ili da potraže pomoć kod poljskih zubara. Tu je i uobičajeni svakodnevni život pogranične regije: sipanje goriva ili kupovina cigareta u susjednoj zemlji, brz odlazak preko granice da se ode u restoran ili posjete prijatelji – sve je to dugo bilo nešto sasvim normalno.

„Kontrole na njemačkoj strani, koje postoje već neko vrijeme, imaju negativne posljedice za nas. I ljudski, i ekonomski, i saobraćajno – otežavaju nam život“, kaže gradonačelnica Slubica, Maržena Svodovnik, u razgovoru za DW.

Ona kritikuje to što niko od donosioca odluka u Berlinu i Varšavi ne zna kako izgleda život na licu mjesta. „Propisi koji se uvode odozgo snažno utiču na naš svakodnevni život. To će se neizbježno odraziti i na naše međusobne odnose“, kaže Svodovnik. Volela bi da se pronađe neko drugo rješenje za upravljanje migracijom – jedno koje bi uvažilo i specifičnosti života u pograničnoj regiji.

Prvi odbijeni putnici

Kontrole koje je Poljska uvela prvog dana protiču bez većih incidenata, tek povremeno dolazi do zastoja u saobraćaju. Poljski graničari kontrolišu međugradski autobus koji saobraća između dva grada, a uz to nasumično provjeravaju veće kombije i automobile sa zatamnjenim staklima. I neki pješaci moraju da pokažu dokumenta.

Često se stiče utisak da je presudan nečiji spoljašnji izgled kad se odlučuje ko može da prođe, a ko će biti dodatno kontrolisan. Čini se da su posebno često zaustavljani ljudi koji izgledaju „migrantski“.

Više sati nije pronađena nijedna osoba koja ne bi smjela da uđe u Poljsku. Na kraju su odbijene dvije žene iz Čečenije. Kako su kasnije rekle za DW, htjele su – kao i mnogo puta ranije – da u Slubicama obave kupovinu.

Žene pokazuju službenicima svoje dokumente sa fotografijom – boravišnu dozvolu za Njemačku. Ali da bi ušle u Poljsku, moraju da pokažu i pasoše. A njih su ostavile kod kuće. „Samo sam htjela da kupim paradajz“, kaže jedna od njih sliježući ramenima i vraća se preko mosta nazad u Frankfurt.