Volfgang Fihtl  [ DW ]

25. 06. 2025. 07:26

Gdje je sada iranski uranijum?

U nedjelju naveče, Sjedinjene Države izvršile su napad na iranski nuklearni objekat u Fordu bombama za uništavanje bunkera. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) procjenjuje da je postrojenje za obogaćivanje uranijuma, smješteno duboko u planini, pretrpjelo značajnu štetu.

Američko ratno vazduhoplovstvo zbog toga je opremilo svoje bombardere B-2 najmoćnijim bombama za uništavanje bunkera koje imaju – GBU-57. Pretpostavlja se da su korišćene prvi put. Te bombe navodno mogu da izazovu eksplozije na dubini do 60 metara. Vjeruje se da se iranske centrifuge za uranijum nalaze do 90 metara dubine u planini. Međutim, nema nezavisne potvrde za to.

Generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju Rafael Grosi u stalnoj je komunikaciji sa svojim inspektorima. Neki od njih su još uvijek u Iranu. Njihova tačna lokacija i informacije koje prikupljaju trenutno nisu poznate.

Izuzetno osjetljive centrifuge

Ono što je poznato i što Grosi smatra donekle mogućom računicom jeste sljedeće: eksplozivna snaga američkih bombi dovoljna je da prouzrokuje značajnu štetu centrifugama, koje su vrlo osjetljive na vibracije. Čak i na dubini od 90 metara usred planine, vibracije u bombardovanju vjerovatno su bile značajne. Njegov je zaključak da je sve što je potrebno za obogaćivanje materijala za bombe u Fordu vjerovatno dobrim dijelom uništeno.

Ta procjena nije apsolutno sigurna. Grosi naglašava: „Trenutno niko, pa čak ni IAEA, nije u mogućnosti da u potpunosti procijeni štetu na nuklearnom postrojenju u Fordu.“

Grosi se poziva na pismo iz Irana

Grosijeve primjedbe u njegovoj izjavi Upravnom odboru Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji je pozvao na hitan sastanak, izazvale su pažnjnu. On je zamolio političko upravljačko tijelo „Agencije“, kako se IAEA interno naziva, da uzme u obzir pismo koje mu je iranski ministar spoljnih poslova poslao 13. juna. Tog dana su započeli izraelski vazdušni napadi na iranska nuklearna postrojenja.

Iranski ministar spoljnih poslova napisao je da će „preduzeti posebne mjere za zaštitu nuklearne opreme i materijala“.

Grosi nije komentarisao tu rečenicu i njeno moguće značenje. Očigledno se misli da je Iran mogao da premjesti obogaćeni materijal kako bi se zaštitio od kasnijih, mnogo težih američkih napada. To bi se prvenstveno moglo odnositi na 400 kilograma uranijuma, koji je vjerovatno već obogaćen na 60 odsto. Taj uranijum mogao bi relativno brzo da se visoko obogati na 90 odsto, što je nivo podesan za bombu.

IAEA zahtijeva inspekciju postrojenja

Grosi to nije potvrdio. Međutim, on navodi da je iranskom ministru spoljnih poslova, u skladu s formalno ispravnim sporazumom o inspekciji između nuklearne agencije i Irana, odmah i jasno ukazao da se takvi transporti uranijuma naravno moraju prijaviti, u skladu s važećim sporazumom o inspekciji između Međunarodne agencije za atomsku energiju i Irana. Ovaj put, kao i nekoliko puta ranije, Iran nije prijavio ništa, što je Grosi kritikovao u posljednjih nekoliko mjeseci.

Stoga glavni direktor IAEA sada ponovo zahtijeva da Iran dopusti inspekciju. On kaže da se inspektori nalaze u Iranu.

Potrebno je razjasniti trenutnu lokaciju iranskih zaliha uranijuma obogaćenog na 60 odsto. Planirano premještanje materijala moglo je da bude razlog iznenađujuće brzog američkog napada, prema riječima kancelara Fridriha Merca.

Reakcija iranskog predstavnika na marginama posebne sednice Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču ne zvuči kao da će Iran uskoro biti otvoren za nove inspekcije. Kao što se i očekivalo, on je kritikovao napade na iranske objekte kao „nepopravljiv udarac“ ciljevima međunarodnog Ugovora o neširenju nuklearnog oružja. Kruže glasine da Iran želi da se povuče iz ugovora. Međutim, to u Beču nije izričito rečeno.

„Politička hrabrost za povlačenje s ivice ponora“

Opšta situacija i dalje je zabrinjavajuća. Grosi, diplomata i glavni čuvar globalne nuklearne bezbjednosti, hitno se zalaže za diplomatsko djelovanje u ovom ozbiljnom sukobu. On se nudi kao posrednik i čak je spreman da odmah otputuje u Iran.

Generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju nema političku moć i može da se osloni samo na snagu svojih riječi. On energično poziva na „političku hrabrost“ i „povlačenje s ivice ponora“. To, kaže on, nikada nije bilo važnije nego sada. Čak i u organizaciji i pred Upravnim odborom „u kojem se možda ne slažemo oko uzroka i posljedica trenutne krize“, kaže Grosi.

IAEA ima 180 država-članica širom svijeta. Sjeverna Koreja je istupila iz organizacije, ali inače su gotovo sve države uključene – pa i one koje vode rat jedne protiv drugih.

Možda je to i razlog zašto Grosi dodaje da je svjetska zajednica država okupljena oko Međunarodne agencije za atomsku energiju IAEA takođe uspjela da „osigura i održi nuklearnu bezbjednost“ i u drugom vojnom sukobu. On ne precizira o kojem sukobu je riječ, ali svi znaju da se radi o ruskom napadu na Ukrajinu i o ukrajinskim nuklearnim elektranama. Obje zemlje su članice Međunarodne agencije za atomsku energiju. Baš kao i Iran, Izrael i Sjedinjene Američke Države.