Jakob Majer (Brisel, ARD)  [ DW ]

23. 06. 2025. 09:59

Evropsku uniju niko ništa ne pita

EU i njeni ministri spoljnih poslova koji se ovog ponedjeljka (23. jun) okupljaju u Briselu moraju da se suoče sa gorkom činjenicom: EU može da se trudi koliko hoće da smiri situaciju s Iranom, ali se odluke donose iznad njihovih glava.

Koliko je ograničen evropski uticaj pokazuje i to što su se još prošlog petka njemački ministar spoljnih poslova Johan Vadeful i njegove kolege iz Francuske i Velike Britanije sastali u Ženevi s iranskim ministrom spoljnih poslova Abasom Arakčijem kako bi pokušali da pronađu rješenje za sukob oko iranskog nuklearnog programa.

Ali već u petak uveče američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da Evropa tu ne može da pomogne. „Iran ne želi da razgovara s Evropom. Oni žele da razgovaraju s nama“, rekao je Tramp.

U noći na nedelju naredio je bombardovanje tri najvažnija iranska nuklearna postrojenja, a mnogi američki „partneri“ u EU za taj napad su saznali tek kad su bombe već pale.

Ni G7 nema šta da kaže

Ipak, i nakon američkih napada na iranska nuklearna postrojenja, predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen pozvala je na diplomatsko rješenje. „Ova kriza može da se okonča samo za pregovaračkim stolom.“

Ponovo je prije svega prozvala Iran koji se „sada mora založiti za vjerodostojno diplomatsko rješenje“. Fon der Lajen je, kao i predsjednik Evropskog saveta Antonio Košta, zatražila poštovanje međunarodnog prava.

Ali ovog američkog predsjednika očigledno jedva i zanima šta druge države – osim možda Izraela – misle o krizi s Iranom.

O tome se intenzivno raspravljalo i na samitu G7 u Kanadi, gdje je o tome razgovarao s njemačkim kancelarom Fridrihom Mercem i drugim liderima EU. Grupa G7 je – što nije bilo sasvim izvjesno – usaglasila zajedničku izjavu.

U njoj su ponovo potvrdili izraelsko pravo na samoodbranu i naglasili da Iran ne smije da posjeduje nuklearno oružje. Osim toga, pozvali su da rješenje krize s Iranom mora dovesti do šire deeskalacije na Bliskom istoku.

Tramp se već nakon prvog dana samita G7 vratio u Vašington, pravdajući to sukobom između Izraela i Irana, čime je podstakao nagađanja o brzom američkom vojnom angažmanu.

Uprkos zajedničkoj izjavi, na samitu su postale očigledne razlike u stavovima između Trampa i francuskog predsjednika Emanuela Makrona, koji se zalagao za diplomatsko rješenje. Prošlog četvrtka američki predsjednik najavio je odluku u roku od dvije nedelje – ali na kraju je djelovao znatno brže.

Zaslužuje li Izrael i dalje povlašćen status u EU?

Dok je evropska nemoć u deeskalaciji sukoba očigledna, ministri spoljnih poslova EU u Briselu se bave i pitanjem posebnog statusa Izraela u trgovini s Unijom.

A s obzirom na posljedice izraelskih vojnih operacija u Pojasu Gaze, gdje civilno stanovništvo strada, postavlja se pitanje treba li taj sporazum produžiti.

Sporazum o pridruživanju reguliše odnose između EU i Izraela već četvrt vijeka. Predviđa, između ostalog, olakšice u carini i trgovini. EU je najvažniji izraelski trgovinski partner, s godišnjim prometom većim od 42 milijarde evra.

Član 2. tog sporazuma propisuje da se s obje strane moraju poštovati ljudska prava i demokratska načela. Na inicijativu Holandije pokrenuta je istraga da li Izrael poštuje tu obavezu, s obzirom na to da je punih jedanaest nedelja blokirao isporuku humanitarne pomoći stanovnicima Gaze.

Njemačka doduše nije za reviziju tog sporazuma, ali su podršku inicijativi Holandije izrazile praktično dvije trećine zemalja Unije, među njima Irska, Španija, Luksemburg i Belgija.

Sloge opet – nema

I evropska visoka predstavnica za spoljne poslove Kaja Kalas izjavila je prošle nedjelje da izraelske mjere „prevazilaze njegovo pravo na samoodbranu“. Blokada hrane i ljekova za Palestince u Gazi ne pruža bezbjednost Izraelu.

Pitanje je kakve će zaključke EU izvući iz rezultata te revizije. Za obustavu cijelog sporazuma bila bi potrebna jednoglasna odluka svih članica, a do nje neće doći zbog očekivanog protivljenja Njemačke ili Mađarske.

Tako bi se rasprava mogla još jednom svesti na ono što je već više puta postalo jasno otkako je Hamas u oktobru 2023. napao Izrael – da je EU daleko od jedinstvenog stava o izraelskom postupanju u ratu u Gazi.