Andreas Ilmer  [ DW ]

16. 06. 2025. 10:12

Koliko je uznapredovao iranski atomski program i kakva su oštećenja?

Izrael svoje nedavne napade na iranske ciljeve opravdava time da je Teheran suviše blizu razvoju atomske bombe. To bi nesumnjivo predstavljalo egzistencijalnu prijetnju za Izrael, jer je iranski režim više puta objavio da želi da uništi Izrael.

Teheran, doduše, istrajava na tome da njegov nuklearni program služi isključivo u civilne svrhe, ali veliki djelovi međunarodne zajednice u tome vide i vojni potencijal. Francuski ministar spoljnih poslova Žan-Noel Baro rekao je u nedjelju (15. jul) da je iranski nuklearni program „egzistencijalna prijetnja“ za Izrael i Evropu, ali je istovremeno insistirao na diplomatiji kao najboljem rješenju. Njemački ministar spoljnih poslova Johan Vadeful još u subotu uveče je izjavio da su Berlin, Pariz i London spremni za razgovore s Teheranom kako bi se situacija smirila.

Koliko je daleko odmakao iranski nuklearni program?

Civilni nuklearni programi usmjereni su na izgradnju nuklearnih elektrana radi proizvodnje električne energije. Kod vojnih nuklearnih programa radi se o razvoju nuklearnih bojevih glava, odnosno o atomskim bombama. Iranski režim stalno tvrdi da je njegov nuklearni program isključivo civilne prirode – i većina stručnjaka, kao i zapadnih obavještajnih službi, slaže se da Iran trenutno zaista (još uvijek) ne proizvodi nuklearno oružje.

Ali, zabrinjavajuć je nivo obogaćenja uranijuma u Iranu. Prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEO), Iran je akumulirao više od 400 kilograma uranijuma obogaćenog na 60 odsto. Taj nivo daleko premašuje ono što je potrebno za civilnu proizvodnju energije i nalazi se opasno blizu nivoa potrebnog za izradu oružja. Nakon obogaćenja na 90 odsto, tih 400 kilograma bilo bi dovoljno za otprilike deset nuklearnih bombi.

„Prema IAEO, Iran je ubrzao svoje obogaćivanje na 60 odsto, a uz to je intenzivirano i testiranje raketa“, kaže u razgovoru za DW Hans Jakob Šindler, stručnjak za bezbjednost iz organizacije Counter Extremism Project. „Može se reći da je Iran time htio da poboljša svoju pregovaračku poziciju prema Sjedinjenim Američkim Državama, ali se to može tumačiti i tako da se Teheran vrlo brzo kreće prema atomskoj bombi.“

Pregovori sa SAD trenutno su na ledu zbog aktualne eskalacije.

Za sada nema dokaza da je Iran obogatio uranijum na 90 odsto, ali stručnjaci upozoravaju da bi ta zemlja sa svojim zalihama i tehničkim kapacitetima mogla relativno brzo da dostigne taj nivo. Samo nekoliko dana prije izraelskog napada, Iran je najavio puštanje u rad još jedne fabrike za obogaćivanje uranijuma.

Ali, obogaćeni uranijum sam po sebi još uvijek nije atomska bomba. Iran bi takođe morao da izradi i funkcionalnu bojevu glavu, kao i raketu koja može da je dovede do cilja.

Koje su posljedice izraelskih napada?

Izrael je svojim napadima ciljao nuklearne postrojenja, kao i članove vojnog vrha i naučnike koji su učestvovali u nuklearnom programu. Satelitski snimci ukazuju na razaranja u dva važna postrojenja za istraživanje i obogaćivanje, u Natanzu i Isfahanu. IAEO je potvrdio štete na oba postrojenja. Nisu poznate tačne razmjere razaranja i koliko bi Iranu trebalo da ih popravi.

Valter Poš, stručnjak za Iran pri Austrijskom institutu za mirovnu bezbjednost i upravljanje sukobima iz Beča, procjenjuje ukupnu štetu kao „ozbiljnu“ za Iran. „Važniji od ubijenih generala svakako su nuklearni naučnici. Oni su program pratili gotovo od samog početka i imali su sve naučne i institucionalne kompetencije“, objašnjava on u razgovoru za Dojče vele. „Oni igraju ključnu ulogu, pa su gubici na nivou akademskog i praktičnog znanja težak udarac.“

Osim nuklearnih postrojenja i vojne, kao i naučne elite, mete izraelskih bombi u Iranu bili su i punktovi za lansiranje raketa i skladišta goriva.

Zašto Iran ima nuklearni program?

Iranski nuklearni program datira još iz 1950-ih, kada je tadašnja prozapadna vlada uz pomoć SAD uspostavila civilni nuklearni program. Nakon Iranske revolucije 1979. godine, kada je vlast preuzela fundamentalistička islamistička i antizapadna vlada, porasla je međunarodna zabrinutost da bi Teheran svoj nuklearni program mogao da iskoristi i u vojne svrhe.

Godine 2002. međunarodni inspektori otkrili su visoko obogaćeni uranijum u nuklearnom postrojenju kod Natanza, što je dovelo do međunarodnih sankcija.

Godine 2015. Iran je postigao istorijski nuklearni sporazum sa SAD i drugim zapadnim zemljama, poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (Joint Comprehensive Plan of Action – JCPOA). Sporazum je ograničio nuklearni program i uveo stroge kontrole u zamjenu za ublažavanje sankcija.

Ali, američki predsjednik Donald Tramp je 2018, tokom svog prvog mandata, povukao SAD iz tog sporazuma. Kritikovao je vremenska ograničenja mjera i činjenicu da iranski balistički raketni program nije bio obuhvaćen sporazumom. SAD su ponovo uvele sveobuhvatne sankcije Iranu.

Kao odgovor, Iran je sve manje poštovao sporazum i znatno povećao nivo obogaćenja uranijuma iznad maksimuma od 3,67 odsto, dogovorenog 2015. godine.

Od početka drugog Trampovog mandata postoje novi pokušaji postizanja sporazuma između Vašingtona i Teherana. Sledeći sastanak delegacija dviju strana trebalo je da se održi ovih dana u zalivskoj državi Oman, ali je otkazan zbog aktuelne situacije.