Maja Radu (Sombor)  [ DW ]

24. 05. 2025. 09:59

Hraniteljstvo u Srbiji: „Poštuju me kao majku“

Gordana Vukadinović iz Stanišića kraj Sombora trenutno brine o dvojici dječaka, braće kojima je četrnaest i šesnaest godina. Daleko od toga da su oni prvi – Vukadinović je hraniteljka već dvadeset godina.

U Srbiji se djeca smještaju u hraniteljsku porodicu kada su zapostavljena ili im je ugrožena bezbjednost.

„Jednog dječaka sam izvela na pravi životni put, odrastao je ravnopravno sa moje dvoje biološke djece“, priča Vukadinović za DW.

„On je sada dvadesetosmogodišnjak. Ima svoju porodicu, oženjen je i ima bilizance, svake nedjelje se viđamo uz porodične ručkove. Poštuje me kao da sam mu biološka majka. I njemu je želja da postane hranitelj“, dodaje ova žena.

Kaže, voli da pruža pažnju djeci kojoj je pažnja potrebna. I zove sve koji imaju uslove da se ovako angažuju.

Porodična ljubav najpotrebnija

„Hranitelji su isto što i roditelji“, započinje priču za DW Lidija Dostan iz Sombora. Tu se prije četvrt veka doselila iz Ukrajine. Hraniteljka je već osam godina.

„Jednostavno se dogodilo. Prijatelji su mi predložili da postanem hraniteljka jer su znali sa koliko ljubavi i dobrote pružam“, priča ona.

Dostan je dostavila podatke Centru za Socijalni rad u Somboru i ubrzo je počeo put do hraniteljstva. Prošlo je neko vrijeme i nakon pripreme pozvana je na razgovor.

„Ušla sam u prostoriju i ugledala djevojčicu, kose farbane u žuto i crveno. Pružila sam joj ruke i rekla – hajde, idemo kući. Danas ima 23 godine, živi u Dubrovniku, vozi taksi i dobro se snašla. U februaru me je vozila za Ukrajinu da posjetim rodbinu.“

Kaže, djeci ne treba mnogo, samo razumijevanje, mnogo ljubavi i dobrote.

„Trenutno su kod mene smještene tri djevojčice, od sedam, petnaest i sedamnaest godina. To su jako dobra i zahvalna djeca“, kaže Dostan.

Prema pravilniku za podobnost hranitelja, hranitelj se preispituje poslije dvije godine. Hranitelji su u obavezi da svake godine imaju najmanje deset sati obuke, a pomažu im savjetnici za hraniteljstvo.

Čak 90 odsto djece bez roditeljskog staranja u Srbiji je smješteno u hraniteljske porodice, a 10 odsto u institucije.

Hraniteljstvo je privremeni oblik zaštite djeteta i traje do razrješenja krizne situacije u biološkoj porodici, a najduže može da traje do 26. godine života djeteta.

Dobija se mjesečna naknada

U hraniteljsku porodicu se smještaju djeca koja su bila životno ili zdravstveno ugrožena ili zanemarena kao i djeca nad kojom je vršeno nasilje. Dalje, djeca kojoj su preminuli roditelji ili su pak teško bolesni ili u zatvoru.

„Za dijete se onda bira porodica“, kaže Snežana Baždar, rukovoditeljka službe za djecu i mlade u Centru za socijalni rad u Somboru. Pojašnjava da hraniteljska porodica treba da simulira biološku porodicu, gdje će djeca da nauče odnose, steknu životne vještine, osjećaju se sigurno i bezbjedno.

Nadoknada za rad hranitelja obuhvata uplaćene doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje od momenta kada je regulisan smještaj.

„Pored toga, hranitelji dobijaju i mjesečnu nadoknadu za izdržavanje djeteta u sklopu koje je i džeparac za dijete, uvećana naknada ako je dijete ometeno u razvoju. Pored toga se isplaćuju sredstva za udžbenike, za troškove diplome, ekskurzije i rekreativnu nastavu“, dodaje Baždar.

U Srbiji ima oko četiri hiljade hraniteljskih porodica u koje je smješteno oko šest hiljada djece. Procjenjuje se da nedostaje još oko trista do četiristo hraniteljskih porodica.