Kaj Kistner, Timo Roben, Kristof Hajncle, Sugarka Silaf (NDR)  [ DW ]

24. 05. 2025. 10:59

Traume vojnika: „Dan koji mi je uništio život“

„To je dan koji mi je uništio život.“ Ovako se bolničarka Anika Šreder osvrće na Veliki petak 2. aprila 2010. godine.

To je dan kada se Bundesver uključio u najozbiljniju bitku u svojoj istoriji – bitku na Veliki petak u Avganistanu. Šreder, koja je tada imala 25 godina, bila je dio jedinice za krizne situacije i hitne slučajeve. Dobila je naređenje da napusti zaštićeni kamp u Kunduzu kako bi požurila u pomoć svojim drugovima koji su se borili protiv nekoliko desetaka talibanskih boraca.

Trčala je kroz kišu metaka. „Onda je uslijedio brutalan udarac. Uopšte nisam shvatila šta se dešava“, kaže ona. Projektil joj je pokidao ranac, rasprsnuvši infuzije koje su se u njemu nalazile.

Da je hitac ispaljen desetinku sekunde ranije, pogodio bi je pravo u grudi. „To ne bih preživjela“, kaže ona. Tada se sabrala i nastavila dalje. Tri puta je jurila u takozvanu „zonu smrti“, gdje se neprestano pucalo. Morala je da izvlači mrtve i ranjene drugove.

Potpuni kolaps

Nekoliko mjeseci kasnije Anika se vratila kući u Njemačku. Fizički nepovrijeđena. Ali to ne može da se kaže i za njenu dušu. Ubrzo nakon povratka doživjela je potpuni slom. Dijagnoza: sumnja na posttraumatski stresni poremećaj PTSP. Nakon bitke na Veliki petak počinje nova bitka Anike Šreder: borba protiv psihičke bolesti i borba protiv birokratije Bundesvera.

Mnoge žrtve to doživljavaju kao „treći rat“, kaže Bernhard Drešer iz Udruženja njemačkih veterana koje podržava traumatizovane ljude: prvo rat protiv talibana, zatim „rat u mislima“, a sada „administrativni rat“. Bundesver 15 godina nije želio da prizna da problemi Anike Šreder proizilaze iz njenog angažmana u Avganistanu, pa su čak htjeli bez naknade da je otpuste kao nesposobnu za službu.

Vlastiti nadređeni kao „neprijatelj“

Prema ekspertizi koju je Bundesver naručio 2023. godine, a koju je dobio na uvid javni servis NDR, Šreder ne pati od PTSP-a. Zbog toga se ova bolničarka, odlikovana Medaljom za vojnu službu i Krstom časti, koja je rizokovala svoj život za Bundesver, godinama osjećala ostavljenom na cjedilu.

„Potpisala sam da ću hrabro braniti zemlju i dati život za svoje drugove. Nisam potpisala za ideju da će neprijatelj biti moj vlastiti nadređeni i moj vlastiti poslodavac, koji će, po mojoj percepciji, učiniti sve što je u njegovoj moći da me dovede do samoubistva.“

Bundesver ne želi da komentariše pojedinačne slučajeve poput ovog Anike Šreder. Povjerenik za PTSP Peter Cimerman naziva brigu o mentalno oboljelim osobama u Bundesveru uzornom. Njemačka ima „jedan od najbrižnijih sistema na svijetu“, kaže on.

Trideset odsto svih zahtjeva odbijeno

Međutim, slučaj Anike Šreder nije usamljen. Stotine traumatizovanih ljudi borilo se sa Bundesverom za priznanje i odštetu - često na sudu, obično godinama. Prema istraživanju NDR-a, odbijeno je 30 odsto svih zahtjeva za priznavanje invaliditeta povezanog sa vojnom službom zbog mentalnih bolesti poput PTSP-a.

Arnd Štajnmajer, advokat specijalizovan za ovakve slučajeve, kaže da svake godine samo on ima nekoliko stotina takvih predmeta. „Sa jedne strane, želimo da imamo vojnike koji idu u misije i brane zemlju, a sa druge strane, morate vrlo velikodušno da se brinete za ove vojnike i ne smijete da dopustite da se zapletu u komplikovane postupke i da ih ostavite na cjedilu“, kaže advokat iz Lineburga.

Rizici neliječenja

Prema informacijama NDR-a, od 2011. godine do danas institucije Bundesvera su zabilježile gotovo 2.800 slučajeva PTSP-a povezanih sa raspoređivanjem u vojne misije. Ali, čak i sam Bundesver procjenjuje da može da osigura liječenje za samo deset do 20 odsto vojnika koji pate od PTSP-a. Sa time se ne može biti zadovoljan, priznaje povjerenik za PTSP Cimerman u intervjuu za NDR.

Posebno očigledan primjer onoga što može da se desi ako se PTSP ne liječi na vrijeme je slučaj Stefana B. Taj veteran, koji je služio u Avganistanu, već je nekoliko puta pokušao samoubistvo, a njegova supruga je uzalud kontaktirala njemačke oružane snage tražeći pomoć.

Stefano B. se 26. januara 2024. godine automobilom odvezao u centar Ulma. Sa sobom je imao lažno oružje. Upao je u jedan kafić i uzeo 13 talaca. Njegov cilj je bio da ga ustrijeli specijalna policijska jedinica – „samoubistvo preko policije” (suicade by cop). Svi taoci su preživjeli, neki su sada traumatizovani. Stefano B. je teško povrijeđen. Osuđen je na šest godina zatvora.

Centri za psihotraumu važe za uzorne

Bundesver je znatno napredovao u postupanju sa osobama koje pate od mentalnih bolesti. Čak i kritičari hvale sveobuhvatno zakonodavstvo. Pet centara za psihotraumu u bolnicama Bundesvera smatraju se uzornim. Međutim, stručnjacima i nadređenima i dalje nedostaju dobra volja i saosjećanje, žale se pacijenti.

Postupci priznavanja bolesti traju predugo. U prosjeku je potrebno 22 mjeseca do prve odluke. Često slijede protivrečnosti i pravni postupci, koji ponekad traju i više od deset godina.

Trenutno je Bundesver zabrinut zbog svog imidža jer traži osoblje zbog povećane prijetnje iz Rusije. Vojnici očekuju od svog poslodavca da se brine o njima i ako psihički obole zbog učestvovanja u vojnim angažmanima.

Priznanje nakon 15 godina

Krajem aprila Anika Šreder je primila iznenađujući poziv. Novo vještačenje je pokazalo da pati od PTSP-a i da je bolest uzrokovana učestvovanjem u vojnim operacijama. Za to priznanje se borila 15 godina.

„Prijavili smo se u vojsku sa obećanjem da ćemo platiti svojim životima ako bude potrebno, a mladi vojnici bi toga trebalo da budo potpuno svjesni. Ali prije svega bi toga trebalo da bude svjestan Bundesver“, kaže ona.