Helen Vitl  [ DW ]

23. 05. 2025. 10:00

Njemačka: Za koga važi obustava spajanja porodica?

„Prije nego što sam došao u Njemačku, nisam znao da će biti ovako teško. Jednostavno nisam znao. Znate, mi muškarci nismo navikli da odgajamo djecu“, kaže Mohamed. Taj Sirijac je sam u Njemačkoj sa svojim devetogodišnjim sinom koji ima težak invaliditet i pati od cerebralne atrofije.

Ali, Mohamedov plan da u nekom trenutku dovede u Njemačku ženu i dvije ćerke vjerovatno neće uspjeti. Koalicioni sporazum nove njemačke vlade predviđa ukidanje prava na spajanje porodice za osobe koje imaju tzv. pravo na supsidijarnu zaštitu.

Mohamed (koji ne želi da otkrije svoje prezime), jedan je od 351.400 takvih ljudi u Njemačkoj. Većina njih je iz Sirije. Pravo na supsidijarnu zaštitu dobijaju osobe koje ne ispunjavaju kriterijume za status izbjeglice prema Ženevskoj konvenciji, ali su u svojoj zemlji porekla ozbiljno ugroženi: suočavaju se sa smrtnom kaznom, mučenjem, nehumanim ili ponižavajućim postupanjem ili proizvoljnim nasiljem u vezi s oružanim sukobom.

Ljudi sa statusom supsidijarne zaštite dobijaju dozvolu boravka u Njemačkoj, koja od 2024. važi tri godine. Dozvoljeno im je da rade i dobijaju socijalnu pomoć. Međutim, dok tražioci azila i oni kojima je priznat izbjeglički status imaju i pravo da u Njemačku dovedu supružnike i djecu mlađu od 18 godina, osobe sa statusom supsidijarne zaštite to pravo nemaju.

Nova vlada želi da ograniči migracije kroz „promjenu politike“

Savezni ministar unutrašnjih poslova Aleksander Dobrint kaže da građani očekuju „promjenu politike“ o migraciji, koja u određenim slučajevima podrazumjeva i ukidanje omogućavanja da se spoje porodice. Prema mišljenju novog ministra, sposobnost pokrajina da integrišu pridošlice „jednostavno je ograničena i zato moramo da djelujemo“. Gradovi i opštine širom zemlje dostigli su, kaže, svoje granice.

Pitanje ponovnog spajanja porodice za osobe sa statusom supsidijarne zaštite godinama je predmet političkih debata u Njemačkoj. Vlada koju je predvodila bivša kancelarka Angela Merkel 2015. odobrila je supružnicima, djeci ili roditeljima osoba kojima je dodjeljena supsidijarna zaštita pravo na spajanje porodice. To pravo je, međutim, suspendovano 2016, nakon samo godinu dana.

Od 2018. porodice osoba kojima je dodjeljena supsidijarna zaštita mogu ponovo da se ujedine. Vlada je, međutim, ograničila broj viza koje izdaje na najviše hiljadu mjesečno – a tu su i duge liste čekanja i dugotrajne birokratske procedure. Tokom 2024. godine, rođacima osoba kojima je dodjeljena supsidijarna zaštita izdato je oko 12.000 viza.

Pravne sive zone u vezi sa spajanjem porodica

Organizacije za ljudska prava, kao npr. „Pro Azil“, ukazuju da odvajanje od porodice predstavlja ogroman psihološki teret za pogođene. To ima posledice i po integraciju u Njemačkoj, a i kada je riječ o ilegalnoj imigraciji. Bez legalnog puta do ponovnog spajanja s djecom, roditeljima ili supružnicima, neki ljudi postaju spremni na rizik i koriste često nebezbjedne rute kako bi došli do svojih rođaka.

Neki pravni stručnjaci smatraju da Direktiva EU o spajanju porodice ne treba da se odnosi na korisnike supsidijarne zaštite, jer je usvojena prije nego što je taj status definisan. Međutim, tu je i član 6 njemačkog Ustava („Brak i porodica su pod posebnom zaštitom državnog poretka“), kao i Evropska konvencija o ljudskim pravima, koju je Njemačka ratifikovala, a koja garantuje pravo na porodični život.

Međutim, važno ograničenje uveo je Savezni ustavni sud u Njemačkoj, a prihvatio ga je i Evropski sud za ljudska prava. „Ako postoji alternativa za porodični život u drugoj zemlji, posebno u zemlji porijekla, onda ne postoji automatsko pravo na ponovno ujedinjenje porodice u Njemačkoj“, objašnjava za DW Tomas Gros, stručnjak za njemačko i pravo EU na Univerzitetu u Osnabriku.

Proces izdavanja viza za članove porodice traje veoma dugo

Njemački Savezni ustavni sud će na kraju morati da odluči da li je prekid spajanja porodice za osobe sa supsidijarnom zaštitom pravno dozvoljen. Tomas Gros očekuje da će to potrajati godinama. Nedavna studija pokazala je da je već sada potrebno između šest mjeseci i više od dvije godine da članovi porodice dobiju vizu od njemačkih ambasada.

„To nije kao da odete u ambasadu i već sledećeg dana letite za Njemačku. To je komplikovan i često dugotrajan proces. Ponekad su potrebni DNK-testovi, ponekad je ambasada daleko i u drugoj zemlji, i za mnoge ljude je praktično nemoguće da do nje dođu“, kaže Gros.

Mohamedova viza za supsidijarnu zaštitu važi još godinu dana. Njegova integracija je otežana, jer je praktično stalni negovatelj svog sina, kome su potrebne redovne posjete ljekarima. „Država bi trebalo da pomogne mojoj porodici da dođe ovdje, ovo je izuzetna humanitarna situacija“, kaže Mohamed. „Ne znam kako da ovo još dugo izdržim?“

*ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku