Jurij Rešeto  [ DW ]

09. 05. 2025. 07:39

Putinu je prijeko potreban Dan pobjede

Bebe u uniformama, mališani u tenkovima od kartona, osnovci u stroju. Čak i prije velike vojne parade na Crvenom trgu 80. godišnjica pobjede nad nacističkom Njemačkom se slavi u čitavom nizu gradova Rusije, a čini se da tu nema granica ni mašti roditelja, ni državnom kiču.

Tako su u Kemerovu u Sibiru i novorođenčad u tamošnjoj bolnici dobili vojne kape i uvijeni su u sivomaslinasto prekrivače: „Pridružite nam se!", poziva uprava preko mreže. Ta „dirljiva" odjeća treba da pokaže „povezanost naraštaja". „Sjeti se kako su čak i najmanji građani Rusije dio velike istorije".

U Voronježu na stotine mališana iz vrtića takođe su priredili „vojnu" paradu u vozilima i avionima od kartona, a sve to prate djeca zvucima bubnjeva. To nije nipošto jedini grad s takvom manifestacijom: u Vladivostoku je preko hiljadu učenika osnovne škole održalo prvu „dječju vojnu paradu" tog područja, gdje nastupaju „praunuci pobede".

I onda baš kao i danas...

Toj paradi je prisustvovao i guverner te oblasti Oleg Košemjako koji je iskoristio priliku da poveže Dan pobjede i s ratom kojeg Rusija danas vodi: „Danas stupaju djeca čiji se očevi bore na frontu. Mi smo s pravom ponosni na smjelost i hrabrost naših boraca i znamo sigurno da će neprijatelj biti pobijeđen baš kao i u dalekoj 1945. godini."

9. maj se zaista u Rusiji već osamdeset godina slavi kao Dan pobjede, ali on se nije proslavljao kao danas: Ilija Grašenkov iz Centra za razvoj regionalne politike podsjeća kako je taj dan još i danas za mnoge Ruse „svečanost sa suzama u očima" jer je i ta pobjeda plaćena ogromnom cijenom. Preko 25 miliona građana Sovjetskog Saveza je izgubilo živote u Drugom svjetskom ratu, ali u prvim godinama nakon rata se ni Staljin nije usuđivao da od toga pravi preveliku predstavu.

Još uvijek je bilo previše onih koji su znali i kako su mnogi njihovi drugovi na ratištu poginuli potpuno besmisleno, jurišajući na mitraljeze ponekad čak i s praznim puškama, na minska polja su se slali „politički sumnjivi" da očiste put.

Demonstracija moći Moskve

Ipak, vremenom je i Kremlju taj dan postao važan kako bi pokazao sopstvenu vojnu snagu, kaže Aleks Jusupov iz Fondacije Fridrih Ebert, a u doba Putina se to čak pojačalo: „Ruska država je u proteklih dvadeset godina učinila sve kako bi postala čvrsti dio ovog slavlja. Za Putina je pobjeda u Drugom svjetskom ratu konstanta na kojoj se temelji cijela ruska državnost i naravno njega kao predsjednika koji utjelovljuje tu državnost."

Za politikologa Abasa Galjamova nekakva vojna parada u doba rata u Ukrajini ionako jedva ima smisla: „Vojna parada je zamjena za rat. Možda je potrebna u doba mira kad vojska ne ratuje, a želi da se pokaže." Ali ruska vojska je već tri godine do grla upletena u „specijalnu vojnu operaciju" i sasvim je očito kako čak ni u Ukrajini nije postigla svoje vojne ciljeve. Utoliko i parada u Moskvi izgleda „neozbiljno": „Do 2022. svi su mislili da je Rusija neuporedivo snažnija od Ukrajine. Odjednom se ispostavilo da to nije istina. O nekakvoj velikoj vojnoj vještini nema niti govora."

Grašenkov je siguran kako će se i ovog petka u Moskvu dovoditi djeca u vojnim uniformama, ali ona neće biti najvažnija za Putina. Jer ovom ruskom predsjedniku je najvažnije da ta svečanost ispadne „što internacionalnija". Međunarodni gosti će svakako doći već i iz poštovanja prema žrtvama u SSSR-u i njihovom doprinosu pobjedi saveznika nad nacističkom Njemačkom. Putin će isto tako i na toj svečanosti povezati pobjedu 1945. sa sadašnjom invazijom na Ukrajinu, ali Grašenkov ne misli da će previše insistirati na tom poređenju.

Propaganda ne može promijeniti istoriju

Za Galjamova je ta parada „univerzalni instrument" i za inostranstvo i za društvo Rusije: „Državna propaganda će isticati kako se nastavlja slavna tradicija heroja pobjede iz 1945. Ali to će jedva impresionirati rusko društvo", misli politikolog. Previše je nametnuto poređenje između tada i danas i previše toga u poređenju između Drugog svjetskog rata i rata u Ukrajini ne odgovara današnjem Kremlju. Današnji rat bi se prije mogao uporediti sa Staljinovim napadom na Finsku 1939. koji je doduše završio određenim osvojenim područjima, ali zapravo je Crvena armija poražena do koljena od male skandinavske države i tek velikim pojačanjima je Finska natjerana na ustupke. Kraj tog rata - 13. mart 1940. Kremlj bi radije potpuno izbrisao iz sjećanja.

Nije drugačije ni u Ukrajini, misli Galjamov: „U posljednje tri godine Rusi nisu stekli čak ni potpunu kontrolu u područjima koje svojataju, a kamo li osvojili Kijev." Usprkos tome, Galjamov je siguran kako će moskovski državni vrh 9. maja 2025. biti pun pobjedničkog zanosa. I Jusupov je siguran: „Vidjećemo brojne predstave. Čućemo mnogo izjava. Doživjećemo mnogo posebnih televizijskih emisija." A Kremlj će učiniti sve što može kako bi pokazao da je Rusija danas jednako moćna sila kao i prije osamdeset godina.