Andreas Šten-Cimons  [ DW ]

04. 05. 2025. 08:09

Sport u nacističkoj Njemačkoj: Ideologija i propaganda

Koji značaj je sport imao za naciste?

Sport je imao važnu ulogu kod nacista, ali oni nisu govorili o sportu, već o tjelesnom vaspitanju. Njihov glavni cilj je bio unapređenje zdravlja i produktivnosti ljudi - za privredu i rat. Individualni sport je bio u drugom planu.

Radilo se o kolektivu, masi, tzv. „narodnom tijelu“, kojem je svaki Njemac kao pojedinac trebalo da doprinese na najbolji mogući način. U skladu sa nacističkom ideologijom, uvijek se radilo o snazi i borbenosti.

„Slabo mora biti uklonjeno“, počinje citat koji se pripisuje Adolfu Hitleru. „U mojim redovima će rasti omladina pred kojom će se svijet plašiti. Želim nasilnu, gospodarsku, neustrašivu, okrutnu omladinu. (...) Obučavaćemo ih u svim tjelesnim vježbama.“

Ove tjelesne vježbe su bile obavezne u mnogim nacističkim masovnim organizacijama kao što su Njemačka omladina (DJ), Hitlerova omladina (HJ), Savez njemačkih djevojčica i djevojaka (BdM) ili Snaga kroz radost (KdF). Takođe, preporučivalo se članstvo u sportskom klubu.

U Hitlerovoj omladini, ali i u školskom sportu, tjelesne vježbe su kod dječaka služile za prenošenje vojničkog ponašanja i za izdvajanje onih koji bi kasnije mogli da zauzmu vodeće pozicije u vojsci, odnosno Vermahtu.

Nacisti su gledali kritički na takmičarski sport - posebno u ranoj fazi, još tokom Vajmarske republike.

Zašto su nacisti 1936. ipak organizovali Olimpijadu?

Međunarodni olimpijski komitet (IOC) je 1931. Olimpijske igre dodelio Berlinu - još u vrijeme Vajmarske republike od strane. Nacisti, koji su došli na vlast 1933, otvoreno su pokazivali da su protivnici olimpijskog pokreta.

Kosmopolitska ideja Olimpijskih igara bila je nespojiva sa njihovim pogledom na svijet, sportska takmičenja sa pripadnicima „neprijateljskih naroda“ iz Prvog svjetskog rata su bila protiv njihovog osjećaja časti, a IOC pravilo, prema kojem su Jevreji i „crnci“ bili ravnopravni sa drugim rasama, odbacivali su iz rasnih razloga.

Međutim, nacisti su brzo shvatili - prije svega Hitler - kakvu priliku Igre pružaju da se svijetu predstave kao miroljubiva, otvorena, mlada država.

„Napravili su zapanjujući zaokret“, kaže istoričar Ansgar Molcberger sa Njemačke sportske visoke škole u Kelnu za DW.

„Isto kao što su do kraja Vajmarske republike strogo odbacivali olimpijski pokret sa njegovim idealima međusobnog razumijevanja naroda i internacionalnosti, sada su se predstavljali kao njegovi veliki podržavaoci."

Pored toga, željeli su da iskoriste Igre za demonstraciju sopstvene snage - kako u pogledu dobre organizacije, tako i sportskih uspjeha.

Da li su postojali sportovi koji su bili posebno podržavani od strane nacista?

„Jedan sport koji se može posebno istaći je boks. Svi stariji dječaci su morali da uče boks u školi", kaže Molcberger.

Ekipni sportovi kao što su fudbal i rukomet su i dalje postojali, ali je uvijek bio naglašen borbeni duh.

Kako su izgledale tjelesne vježbe za žene i djevojke?

Sportske aktivnosti za žene su takođe bile snažno oblikovane ideologijom. Žene su prije svega bile svedene na ulogu majke i domaćice. Da bi tu ulogu dobro ispunile, trebalo je da treniraju svoje tijelo, poboljšaju zdravlje i kondiciju i ojačaju disciplinu.

U Savezu njemačkih devojaka (BDM), gdje su bile organizovane djevojčice uzrasta od deset do osamnaest godina, postojale su tjelesne vježbe koje su djevojke ne samo fizički, već i ideološki obučavale i pripremale za njihovu buduću ulogu u društvu.

Da li su Jevreji i Jevrejke mogli i dalje da se bave sportom?

Ubrzo nakon preuzimanja vlasti, 7. aprila 1933. donijet je zakon prema kojem su državni službenici i javni radnici morali biti arijskog porijekla.

Ovaj tzv. „arijevski paragraf" je postepeno proširen kako bi se Jevreji i Jevrejke potpuno isključili iz profesionalnog i društvenog života: na ljekare, studente, radio stanice, štampu, pozorišta, druge kulturne ustanove i udruženja.

Za sportske klubove je paragraf takođe važio, ali, zbog predstojećih Olimpijskih igara - sprovođenje nije bilo dosljedno zahtijevano. Nacisti nisu željeli negativne naslove i razloge za moguće oduzimanje Olimpijskih igara ili bojkote.

Ipak, bilo je kritike i poziva na bojkot. Oni su se pojačali nakon donošenja Nirnberških zakona 1935. koji su kasnije postali pravna osnova za progon i uništenje Jevreja.

Ipak, mnogi sportski klubovi i savezi, čije je rukovodstvo bilo posebno ubeđeno u ideje nacizma, primijenili su arijevski paragraf na sopstvenu inicijativu.

Tako je Njemački gimnastički savez, tada najveći njemački sportski savez sa 1,5 miliona članova, isključio Jevreje i Jevrejke već dan nakon donošenja zakona. Drugi savezi, poput plivačkog, veslačkog ili skijaškog saveza, slijedili su njihov primjer.

Njemački fudbalski savez (DFB) reagovao je manje radikalno i dozvolio Jevrejima da i dalje igraju. Međutim, nisu smjeli da obavljaju vodeće pozicije u fudbalskim klubovima.

Kao posljedica isključenja, čisto jevrejski sportski klubovi su od 1933. do 1936. doživjeli pravi procvat sa velikim porastom članstva. Međutim, nakon Olimpijskih igara 1936. situacija za Jevreje i Jevrejke u Njemačkoj se pogoršala.

„Posle Olimpijade, mogli su da skinu masku", kaže istoričar Ansgar Molcberger. „Sa početkom sveobuhvatnog progona Jevreja, od 1938. sistematski je uništen i jevrejski sport u Njemačkoj."