- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
08. 04. 2025. 07:50
Romi i Sinti u Njemačkoj: Začarani krug diskriminacije
Tu su đaci osnovne škole do 4. razreda koji već dugo maltretiraju svog vršnjaka, zbog čega se on boji da ide u školu, a nastavnici zbog njegovog čestog izostajanja prijete da će angažovati Centar za socijalni rad i brigu o djeci i mladima (Jugendamt) i da će dijete biti oduzeto roditeljima.
Tu je i obdanište koji petogodišnjem djetetu koje govori tri jezika postavi dijagnozu kašnjenja u razvoju i želi da ga pošalje u specijalizovani vrtić za djecu s posebnim potrebama, iako pedijatar kod djeteta nije pronašao nikakve poteškoće.
Tu su i škole u Njemačkoj koje odbijaju da prime djecu Roma i Sinta, ili ih automatski šalju u specijalne škole, jer ih odmah povezuju s problemima u porodici.
To su samo neki od mnogih primjera navedenih u studiji „Anticiganizam u obrazovanju na primjeru škola i vrtića“ koju je objavio njemački Centar za prijavu i informisanje o slučajevima anticiganizma.
„Iz svih njemačkih pokrajina dobijamo prijave o napadima i zlostavljanju djece Roma i Sinta u vrtićima i školama. To uključuje verbalne i fizičke napade, čak i slučajeve u kojima su djeca sistematski prebijana. Zastrašujuće je što nastavnici često ne reaguju kako bi spriječili nasilje“, kaže za DW Giljermo Ruiz, direktor Centra za prijavu slučajeva anticiganizma. „Škola bi trebalo da bude sigurno mjesto. Mjesto gdje se djeca osjećaju zaštićeno. Ali to često nije slučaj.“
„Nalijećemo na zid ćutanja“
Ruiz zna još mnogo uznemirujućih slučajeva iz njemačkih obrazovnih ustanova: na primjer o djevojčici koju su njeni vršnjaci vukli za kosu preko čitavog školskog dvorišta, dok je nastavnik to samo nijemo posmatrao. Ili o drugoj djevojčici, koja je pitala svog učitelja da li je tačno da su Sinti i Romi ubijani tokom Holokausta, a on joj je odgovorio: ’Da, to je tačno. Od njih je pravljen sapun. I od tvog djede takođe’.“
Studija prikazuje zastrašujuću sliku rasizma kojem su djeca i mladi Sinti i Roma izloženi. „Ako ste izloženi mobingu i ako vas od malih nogu maltretiraju i stalno vam daju do znanja da nemate istu vrijednost kao drugi, to ostavlja posljedice“, ukazuje Ruiz. „Takva iskustva mogu ozbiljno da naruše samopouzdanje djece i mladih. Neka djeca zato više ne žele da idu u školu, a onda ih optužuju da ne pridaju važnost obrazovanju. To je začarani krug.“
Ruiz kritikuje i ono što on naziva „sistemska otpornost škola“ na prijave diskriminacije: „Nijedna prijava diskriminacije nije do sada bila uspješna. Nalijećemo na zid ćutanja i zatvoren sistem.“
On poziva da se pojača angažman i poveća broj savjetnika u obrazovanju, da bude više nastavnika kojima bi djeca mogla da se povjere, ali i da se „anticiganizam“ uvede kao obavezna tema u obrazovanju nastavnog kadra. To je, na primjer, već uvelo ministarstvo obrazovanja u pokrajine Zarland.
„Treba nam inkluzivna škola u kojoj će se učiti o istoriji Sinta i Roma, o Holokaustu i današnjem anticiganizmu. Potrebni su nam nastavnici i profesori koji će biti svjesni tih problema. A potrebni su nam i efikasni mehanizmi za pritužbe, kako bi roditelji mogli da dignu glas i podnesu žalbu. A ako se anticiganizam dokaže, moralo bi da bude i posljedica“, kaže Ruiz.
Institucionalni rasizam jača zbog jačanja desnice
U Ajzenbergu, gradiću s oko 11.000 stanovnika u njemačkoj pokrajini Tiringiji, zajednica Roma i Sinta ima povjerenicu koja im je dostupna 24 sata dnevno, sedam dana u nedjelji. Renata Conkova je odrasla u romskoj porodici u Slovačkoj, a već četiri godine vodi RomnoKher – kancelariju saveznog udruženja Sinta i Roma. Brine se o 250 romskih porodica u tom regionu.
„Bavim se svime – školom, posjetama ljekaru, traženjem stana, zapošljavanjem, prijavama porodica kod državnih službi za socijalnu pomoć i kod zavoda za zapošljavanje, pa čak i sudskim procesima. Borim se svaki dan za integraciju i protiv rasizma.“
Conkova je svjesna da ima mnogo slučajeva diskriminacije u školama: „U jednoj školi nastavnica izbacuje romsku djecu s nastave jer ’neugodno mirišu’, a zatim upisuje da su odsutna. To roditeljima stvara dodatne probleme.“
Ipak, postoje i pozitivni primjeri: „U Grajcu smo pokrenuli kurs opismenjavanja za romsku djecu iz Ukrajine. Mnoge romske majke sada vide da ne moraju da strahuju za svoju djecu kad idu u školu.“
Conkova ujedno primjećuje da se institucionalni rasizam povećava s jačanjem desnice, posebno u pokrajinama u kojima stranka Alternativa za Njemačku (AfD) ima veliku podršku, na primjer baš u Tiringiji.
„Sve više doktora sada otvoreno izjavljuje da ne žele da primaju Rome. Takođe, sve češće se čuju povici ’Stranci napolje!’ Integracija znači da su vrata otvorena u oba smjera, ali za nas su ona zatvorena“, kaže Conkova.
Razočarani nacrtom sporazuma nove vlade Njemačke
Mehmet Dajmaguler već tri godine neumorno radi na borbi protiv rasizma i diskriminacije Sinta i Roma. Taj advokat je 1. maja 2022. postao prvi savezni povjerenik njemačke vlade za anticiganizam i poboljšanje života Sinta i Roma. Nisu ga iznenadili rezultati studije u školama i vrtićima. Kaže da rasizam prema Sintima i Romima u državnim institucijama nije rijetkost.
„Anticiganizam je duboko ukorijenjen u društvu, toliko da se čak ni ne doživljava kao rasizam. Ljudi koji razmišljaju i djeluju rasistički to smatraju nečim normalnim. Svi negativni stereotipi koji postoje kod roditelja, prenose se i na njihovu djecu“, objašnjava Dajmaguler.
Kaže i da je generalno zadovoljan svojim dosadašnjim rezultatima: u decembru 2023. na njegovu inicijativu s 27 zahtjeva vladi za poboljšanje integracije, zaštitu i osnaživanje zajednica Sinta i Roma usvojio je Bundestag. To su podržale sve poslaničke grupe osim AfD-a. Pored toga, formirana je i Savezna komisija za borbu protiv anticiganizma.
Dajmaguler smatra da je to neophodno zbog sve većeg uticaja desnice: „Anticiganizam je postao vidljiviji – s jedne strane kroz Centar za prijavu takvih slučajeva, a s druge, zbog sve grubljeg jezika u društvu, koji se manifestuje i prema Romima.“
Međutim, Ali Dajmaguler je razočaran nacrtom sporazuma o budućoj koalicionoj vladi Njemačke Demohrišćana (CDU/CSU) i Socijaldemokrata(SPD): „Sinti i Romi nigdje nisu pomenuti. Zaštita nacionalnih manjina spominje se samo u jednoj rečenici.“
Mandat Alija Dajmagulera ističe s promjenom vlade i nije sigurno da li će funkcija saveznog povjerenika za anticiganizam opstati. „Ako se ukine, to bi bilo veoma loše, jer nas u inostranstvu, posebno u istočnoj Evropi, pažljivo prate. Njemačka je bila uzor u rješavanju tog problema, ali sada prijeti opasnost da, umjesto napretka, napravimo korak unazad.“
*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku