Gabi Rojher  [ DW ]

08. 04. 2025. 09:42

Kao trn u oku: Jozef Bojs i nacizam

Umjetnički performansi Jozefa Bojsa slavljeni su još za njegovog života, iako su bili kontroverzni. Često je koristio filc i mast kao materijale za svoja umjetnička djela, bavio se prirodnom medicinom i šamanskim ritualima.

Njegove spektakularne akcije i ideje oblikovale su umjetničku scenu u Njemačkoj od 1960-ih do 1980-ih godina, a snažno su uticale i na scenu u tadašnjoj Jugoslaviji, odnosno Beogradu.

Međutim, pitanje Bojsovog odnosa prema nacionalsocijalizmu, temama kao što su Aušvic ili njegovoj karijeri pilota borbenog aviona tokom Drugog svjetskog rata, već duže vrijeme izaziva kontroverze.

Sa 20 godina, 1941, dobrovoljno se prijavio u vojsku. Kasnije se, prema mišljenju kritičara, nikada nije jasno distancirao od nacističkog režima. Muzej dvorca Mojland u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji sada se pozabavio tom temom u okviru istraživačkog projekta „Jozef Bojs i nacionalsocijalizam“.

Bojs i nacistički režim

Fondacija Muzej dvorca Mojland posjeduje najveću kolekciju Bojsovih radova na svijetu – oko 6.000 djela, uključujući crteže i skice za spomenik u nacističkom logoru smrti Aušvic-Birkenau. „Bojs se veoma često i intenzivno bavio temama Drugog svjetskog rata i Aušvica, a toga mnogi nisu ni svjesni“, kaže kustos Aleksander Grenert.

Ne dijele, međutim, svi njegovo mišljenje: 2021, povodom stote godišnjice Bojsovog rođenja, na nekim diskusijama gotovo da je dolazilo i do fizičkih sukoba, prisjeća se Grenert.

Istoričar umjetnosti i bivši zamjenik direktora tog muzeja, Ron Manhajm, u svojoj knjizi „Uzimajući ga za riječ“, Bojsa optužuje da se nikada kritički nije osvrnuo na nacistički režim i vrijeme koje je proveo kao vojnik. Peter Rigel, autor i biograf Jozefa Bojsa, opisuje ga kao „vječnog Hitlerovog omladinca“ koji je i nakon rata ostao u krugovima bivših nacista.

„Shvatili smo da je tema izuzetno kontroverzna“, kaže Grenert. Dodaje ujedno da bi ljudi trebalo da se upoznaju i sa Bojsovom umjetnošću, prije nego što formiraju mišljenje o njemu. Izložba „Aušvic i Drugi svjetski rat u djelima Jozefa Bojsa“ ima za cilja, kako kaže Grenert, da se prepusti umjetnosti da govori.

Bojs i njegova umjetnost o Aušvicu

Na izložbi je prikazano 90 radova iz muzejske kolekcije u Mojlandu, uključujući i slike borbenih aviona, ratnih brodova u napadu i skice za memorijal u Aušvicu. „Bojs je tek nakon rata počeo umjetnički da se distancira od nacizma“, tumači Grenert.

Nakon studija vajarstva na Likovnoj akademiji u Diseldorfu, Bojs je 1950-ih učestvovao na brojnim konkursima. Između ostalog, konkurisao je za podizanje spomenika u logoru smrti Aušvic-Birkenau.

I nakon tog konkursa nije ga napuštala tema Aušvica i nacizma, kaže Grenert. U avgustu 1981, Bojs je sa svojom kamp-kućicom krenuo u Poljsku, u grad Lođ. Tom prilikom poklonio je jednom muzeju 700 svojih radova. Taj performans Bojs je nazvao „Transport za Poljsku 1981“. Grenert to vidi kao Bojsovu umjetničku obradu deportacija evropskih Jevreja u nacističke logore smrti, poput Aušvica.

Drugi svjetski rat: omaž Lidicama

Bojs je svoju svijest o razornoj moći nacizma iskazivao i kroz umjetničke akcije. Godine 1942. Hitlerova vojska sravnila je sa zemljom češko selo Lidice, zapadno od Praga. Ubila je skoro sve stanovnike, što je bila osveta za atentat na zamjenika njemačkog protektora u Češkoj.

Godine 1967, kada je Bojs već bio poznati profesor, odazvao se pozivu jednog engleskog ljekara za obnovu Lidica i donirao umjetničko djelo za budući muzej. Svojim učešćem u projektu i dizajniranju muzeja, Bojs je, prema Grenertu, „priznao njemačku krivicu za zločine nacista, Vermahta i SS-a“. Grenert u tome vidi dokaze da se Bojs umjetnički distancirao od nacizma.

Bojsov odnos prema nacizmu i dalje izaziva podjele

Ipak, Bojsa nije tako lako interpretirati. Pored umjetničkih akcija poput tih u Češkoj i Poljskoj, tu su i njegove izjave koje iritiraju i šokiraju. „U jednoj školi, Bojs je, ničim izazvan, đacima rekao da je školovanje u njegovoj mladosti bilo lijepo i da su tadašnji udžbenici imali veliku vrijednost.“ Grenert ocjenjuje da je ta izjava nepromišljena: „To ostavlja čovjeka bez riječi i tera na razmišljanje o tome kako je Bojs zapravo razmišljao.“

Zbog toga u tzv. „laboratorijskoj sobi“ muzeja, posjetioci mogu sami da istražuju tu temu. Sto sa tablet-računarima, knjigama i dokumentima poziva na lično istraživanje. U video-materijalima, istraživačica Angela Štefen intervjuisala je naučnike i Bojsove nekadašnje studente kako bi prikazala različite perspektive.

„Njegovi studenti su rekli: Znali smo to, ali nam to nije bilo važno. Za nas je Bojs bio izuzetan profesor 1960-ih i 1970-ih godina“, kaže kustos Grenert.

„Laboratorijska soba“ ostaće dio muzeja i nakon izložbe. „Nalazi se u samom centru postavke. Kao trn u oku, koji podstiče na promišljanje i raspravu.“

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku