Kersten Knip  [ DW ]

30. 03. 2025. 09:31

Strateška trka Kine,SAD i Rusije na Arktiku

U julu i avgustu 2024. led Arktičkog mora pucao je pod čelikom tri teška ledolomca: Suelong 2, Ji Di i Džong Šan Da Šue Dži Di. Ta tri broda isprobavala su nesmetanu plovidbu Sjevernim morem – što je bilo praktično, ali prije svega simbolično: Kina je prisutna u Arktiku i to trajno, poručivali su brodovi. Poruka je bila jasna i nije prošla nezapaženo – ruska državna novinska agencija RIA Novosti objavila je u oktobru 2024. članak pod naslovom: „Arktik postaje kineski".

Kina je odavno aktivna u Arktiku, kaže Mihael Pol, iz berlinskog instituta Nauka i politika (SWP):

„Još od ranih 2000-ih Kina je veoma angažovana u regionu, naročito na Islandu. Međutim, Peking se potom suočio s otporom Danske i SAD. Od tada se Peking okreće drugim državama u regionu, prije svega Rusiji. Ipak, zbog rata u Ukrajini, Rusija je oslabljena – i sve više je u ulozi podređenog partnera Kine, pa i u Arktiku."

Kina, kao i druge zemlje regiona, angažuje se u Arktiku zbog klimatskih promjena, koje su u tom dijelu svijeta posebno izražene. Globalna prosječna temperatura u 2024. bila je oko 1,5 stepeni Celzijusa viša nego u predindustrijskom periodu. Međutim, prema podacima Alfred-Vegener-Instituta za polarna i morska istraživanja, Arktik se zagrijeva čak četiri puta brže od ostatka planete. Posledica toga je ubrzano topljenje arktičkog leda.

Ako se sadašnje prognoze obistine, u ljetnjim mjesecima između 2030. i 2040. led bi se mogao gotovo potpuno povući, čime bi se otvorile tri nove pomorske rute između Pacifika i Atlantika. To bi značajno skratilo postojeće trgovačke puteve.

Tri nove pomorske rute

Jedna od tih ruta, takozvani Sjeveroistočni prolaz, koji prolazi blizu ruske obale, već sada se razvija kao trgovački i transportni put za sirovine između Kine i Rusije. „Posebno je važan za transport gasa s poluostrva Jamal, na zapadu Sibira, ka Kini", kaže politikolog Klaus-Peter Zalbah sa Univerziteta u Osnabriku. Međutim, ovaj prolaz ne korsiti se mnogo. „Trenutno tamo prolazi samo nekoliko desetina brodova godišnje."

Još manje prohodan je Sjeverozapadni prolaz, koji prolazi duž kanadske obale. On se smatra znatno težim za plovidbu u poređenju sa Sjeveroistočnim prolazom. „Naučna služba američkog Kongresa sumnja da će ikada postati ekonomski isplativ za komercijalnu upotrebu", kaže Zalbah. Takođe, politički gledano, ovaj prolaz predstavlja izazov za Rusiju i Kinu. „Naime, prolazi kroz područja koja Kanada smatra svojim teritorijalnim vodama i zadržava pravo da reguliše plovidbu tim dijelom okeana", objašnjava on.

S obzirom na ubrzano topljenje leda, očekuje se da će se tokom ljetnjih mjeseci otvoriti i takozvana transpolarna morska ruta. Ova ruta prolazi najkraćim putem između kopnenih masa na sjeveru, direktno kroz okean, što olakšava navigaciju. „Na toj ruti bi Island mogao igrati značajnu ulogu kao logističko čvorište", kaže Zalbah. „Kina je već izgradila ogromnu ambasadu na Islandu, što ukazuje na snažno kinesko prisustvo u budućnosti. Island, s druge strane, nastoji da ojača veze s Evropskom unijom, ali i sa Rusijom i Kinom."

Tramp uporno hoće Grenland

Američki predsjednik Donald Trampponovo razmatra mogućnost da Grenland stavi pod kontrolu SAD, projekat koji je već pokušao da ostvari tokom svog prvog mandata. Pored toga, taj projekat je u skladu s opštom američkom politikom od kraja Drugog svetskog rata.

U stvarnosti, saradnja Kine i Rusije na sjevernoj pomorskoj ruti vodi ka tome da te dvije zemlje određuju koje će druge države ubuduće moći da je koriste, kaže Mihael Pol.

„Zbog toga je razumljivo da bi Tramp mogao da reaguje izuzetno osjetljivo na ovu temu. Sličnu reakciju imao je i kada je riječ o Panamskom kanalu, čija su dva glavna pristaništa – na ulazu i izlazu – ranije kontrolisale kineske kompanije. Međutim, sada su ta pristaništa prodata američkom konzorcijumu. Takođe, Japan i Južna Koreja žele da koriste sjevernu pomorsku rutu, ali pritom ne žele da se potčine ruskom ili kineskom režimu", objašnjava Pol.

Bogata nalazišta sirovina

Istovremeno, topljenje leda omogućava lakši pristup ogromnim zalihama prirodnih resursa u ovom regionu. Američki Geološki zavod (USGS) procjenio je još 2008. da se oko 30 odsto neotkrivenih svetskih rezervi prirodnog gasa i 13 odsto neotkrivenih rezervi nafte nalazi na Arktiku.

Grenland posjeduje značajna nalazišta rijetkih zemnih metala, ključnih za proizvodnju visoke tehnologije, uključujući pametne telefone, elektromotore i baterije. Osim toga, u arktičkom regionu nalaze se i značajne količine metala, dijamanata, uglja i uranijuma. „Sve to dodatno pojačava trku za dominaciju nad ovim područjem", kaže Klaus-Peter Zalbah.

Međutim, eksploatacija tih resursa nosi sa sobom ozbiljne izazove, upozorava Mihael Pol. „Rudarenje se odvija u ekstremnim klimatskim uslovima i zahtijeva logističku infrastrukturu koja, bar za sada, praktično ne postoji. Na Grenlandu su neka nalazišta ispala komercijalno manje isplativa nego što se prvobitno pretpostavljalo." Takođe, u pojedinim djelovima Arktika prava na korišćenje resursa još uvjek nisu u potpunosti razjašnjena, dodaje Pol.

Vojna dimenzija

Arktik je i sa vojnog aspekta od velikog značaja. Budući da predstavlja najkraću rutu između Rusije i Sjeverne Amerike, u slučaju ruskog napada, rakete bi prolazile preko ovog područja. Na bazi Tule, koja je prije skoro dvije godine preimenovana u svemirsku bazu Pitufik, SAD održavaju sistem za rano upozorenje na moguće raketne napade iz Rusije ili drugih regiona. Osim toga, baza služi i kao logistički centar za američke i NATO avione.

Međutim, SAD i NATO će se sve češće suočavati i sa vojnom prisutnošću Kine u ovom regionu. Još 2015. pet kineskih ratnih brodova ušlo je u američke teritorijalne vode kod Aljaske. Od 2021. kineski ratni brodovi redovno patroliraju tim područjem.

Godine 2022. američka mornarica registrovala je flotu ruskih i kineskih brodova na udaljenosti od samo 160 kilometara od ostrva Kiska, koje pripada Aljasci. Među njima je bio i razarač Nančang klase 055, sposoban da nosi do 112 krstarećih raketa ili hipersonične protivbrodske rakete.

„Sjeverna Amerika više nije bezbjedna zona", zaključuje Mihael Pol u svojoj studiji.