Boris Rabrenović (priredio izbor iz štampe)  [ DW ]

20. 03. 2025. 12:11

Upotreba zvučnog oružja: „taktika salame“ vlasti u Srbiji

„Srpska opoziciona političarka Marinika Tepić podiže fotografiju na konferenciji za novinare. Na njoj se vidi desetak policajaca sa šlemovima ispred crnog policijskog džipa. Fotografija navodno potiče sa protesta u subotu i snimljena je pored Skupštine. Na haubi policijskog džipa vidi se sivi uređaj koji liči na veliki ekran. Zvučni top, kaže Tepić, držeći drugi dokument. Namjera joj je da se pokaže da je MUP Srbije nabavio sedam zvučnih uređaja LRAD 450 KSL“, prenosi ARD.

Njemački javni servis navodi da na internetu postoje snimci od subote i trenutka kada je navodno korišćen zvučni top. „Na snimcima se vidi ulica u Beogradu prepuna ljudi. Odjednom se masa razdvaja na sredini, a ljudi panično bježe u stranu“.

Upotreba zvučnog oružja protiv ljudi je zabranjena u Srbiji, piše ARD u članku na svom portalu i dodaje da je opozicioni političar Dragan Đilas najavio je da će tužiti vladu.

Srpska vlada je reagovala svojom poznatom „taktikom salame“, javlja ARD, koristeći izraz koji se u Njemačkoj koristi za opis političke taktike postepenih ustupaka, što bi značilo da se u ovom slučaju do istine dolazi kroz više manjih priznanja.

„Najprije je rečeno da na demonstracijama nisu korišćena zvučna oružja, a sada ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić kaže: ’Da, policija je bila opremljena zvučnim uređajem, ali on nikada nije korišćen kao zvučno oružje’“, prenosi ARD.

„Kao navodni dokaz da je sve bilo u skladu sa zakonom, Dačić je i pokazao dva zvučna uređaja iz kojeg se, preko razglasa, moglo čuti policijsko obavještenje“, navodi njemački javni servis, ali i naglašava da „takve poruke nisu emitovane tokom demonstracija“.

I predsjednik Srbije Aleksandar Vučić takođe negira da su ikada korišćena zvučna oružja protiv građana. ARD citira njegovu izjavu: „Ako su naše snage upotrebile zvučni top, Vorteks, bilo kako da se zove, ja nisam više predsjednik.“

Novi identitet Srbije

U tekstu naslovljenom „Mlado, hrabro, srpsko“, list Cajt piše da nikada do sada nije bilo većih protesta u Srbiji i da zemlja bez nade uzima u ruke svoju budućnost nazad.

„Srbija je zemlja u propadanju. Natalitet je nizak, imigracije gotovo da nema, a mladi masovno napuštaju svoju domovinu. Prema procjenama Svetske banke, za 25 godina u Srbiji će umjesto današnjih skoro sedam miliona biti samo 5,4 miliona ljudi. Ništa ne ukazuje na to da će se taj trend promijeniti. Na čelu države je predsjednik Aleksandar Vučić, koji guši svakoga ko misli drugačije od njega, ko želi ili sanja drugačije od njega. Zemlja tog predsjednika je zemlja bez nade i bez budućnosti – tako je bilo sve do 1. novembra 2024.“

Autor teksta, Ulrih Ladurner, piše da su protesti malo-pomalo zahvatili cijelu zemlju i da oni oblikuju novi identitet Srbije.

„Obrisi drugačije, bolje Srbije postaju sve vidljiviji. Pokretači promjena su studenti i đaci – a niko nije računao na njih. Smatralo se da su mladi apatični i depolitizovani. (…) Ali, odjednom oni izlaze na ulice i pokreću mase. Više od 300.000 ljudi protestovalo je u subotu u Beogradu, na vrhuncu protesta. To je skoro pet odsto stanovništva Srbije.“

Autor piše i da su devedesetih godina srpske milicije sprovodile etničko čišćenje u ime „velike Srbije“, a da je početkom 2020-ih taj termin zamijenjen sa „srpski svet“.

„Ali značenje je isto: ujedinjenje svih Srba u jednoj državi. Ideje iz tog vremena i dalje su žive i opasne. Imaju potencijal da destabilizuju Balkan. Sukob između Srbije i Kosova ostaje neriješen, dok u Bosni i Hercegovini, lider bosanskih Srba radi na otcjepljenju svog entiteta“, piše Cajt.

„Dakle, Vučić ima niz destruktivnih karata na koje može da igra. Kada je na početku protesta pretio studentima, a provladini mediji ih osudili, mnogi Srbi su se uplašili da bi nasilje moglo da se okrene protiv vlastite mladosti, da bi rat mogao da se vrati kući i da bi sopstvena djeca mogla da budu ugrožena. Instinktivno su osjetili da moraju da ih zaštite od opasnosti koja dolazi od onih na vlasti – onih koji su se uzdigli na ratnim stradanjima. Zato su širom zemlje vrata počela da se otvaraju za studente i učenike.“

Vučić? Ko to bijaše?

„Pošto studenti nemaju vođe, Vučić nije mogao da primijeni svoju uobičajenu strategiju – da blati, uništava ili potkupljuje opozicione lidere, zavisno od situacije“, navodi se dalje u tekstu. „Studenti ga jednostavno ignorišu. Vučić? Ko to beše? Na taj način oni gotovo nesvjesno, postižu nešto veliko: svim građanima Srbije pokazuju kako bi mogao izgledati život bez Vučićeve sveprisutnosti.“

Na kraju, njemački list zaključuje: „Predsjednik Vučić je preživio najveće demonstracije u istoriji zemlje. Demonstranti, međutim, nisu ni tražili, ni očekivali njegov pad. On je, dakle, i dalje na funkciji, ali zemlja za koju vjeruje da je čvrsto drži u rukama počinje da mu izmiče. Srbija počinje da liječi rane koje su tom društvu nanijeli rat, nacionalizam, siromaštvo i poniženje. Ništa više nije isto, kaže starija žena koja se tog dana pridružila mladima. ’Danas smo postali drugačiji!’“