Iva Manojlović (Beograd)  [ DW ]

08. 03. 2025. 07:58

„Ma pusti ružu – hoću revoluciju!“

U jednoj ruci cvijet, u drugoj transparent. Oko vrata pištaljka, a na ljubičastim majicama bedževi sa natpisom „Laki štrajk“ i „Žene će spasiti svijet“.

Tako će otprilike u subotu izgledati obilježavanje Međunarodnog dana žena u Srbiji, koje će ove godine poprimiti nešto drugačiji oblik. Pored protesta „Žene u prvim redovima“ i Osmomartovskog marša, studenti u blokadi u Beogradu pozvali su i na skup „Studenti i radnici – rame uz rame“.

Time, kažu, žele da podrže radnike koji im svojim aktivnosti pružaju podršku od početka studentskih protesta – već više od 100 dana. Studenti su pozvali građane da povodom Osmog marta obuku i odjeću u ljubičastoj boji, kao simbol borbe za rodnu jednakost.

Generacijske borbe

„Biće najjači Osmi mart, jedva čekam“, ushićeno priča Jelena Vujanović, studentkinja Visoke tekstilne škole za dizajn, tehnologiju i menadžment u Beogradu.

Ponosno podsjeća da su baš tekstilne radnice, tražeći bolje uslove rada, prve pokrenule velike demonstracije u Americi, što je kasnije iznjedrilo i obilježavanje Međunarodnog dana žena.

Iako ovom danu inače ne pridaje preveliki značaj, ovaj Osmi mart biće poseban i za Milicu Ilić, studentkinju Fakulteta političkih nauka. „Jako je lijep osjećaj biti studentkinja ove godine za Osmi mart. Bake nas pozdravljaju na ulici i kažu da im je žao što one nisu imale priliku da žive u trenutku kada mogu da kažu svoje mišljenje i da se njihov glas čuje.“

Ona smatra da je, zahvaljujući zalaganjima feministkinja u prošlosti, napravljen značajan napredak po pitanju ženskih prava u svim poljima. Kako ističe, to se možda najbolje može vidjeti kada uporedi svoje i odrastanje svoje majke koja i dalje trpi posljedice neravnopravnosti na radnom mjestu.

Uprkos tome, iako kaže da se trudi da održi pozitivan stav, ne može da se odupre utisku da „svjedočimo jakom generacijskom potlačivanju žena“ i da će trebati „mnogo vremena da se to ispravi, ako ikad i dostignemo stadijum u kome ćemo biti u potpunosti ravnopravne“.

Plenumi stvorili „sinergiju polova“

Ipak, ove su blokade „stvorile novu energiju i uspostavile pravu sinergiju polova“, priča Milica. Kroz osmijeh se prisjeća jednog plenuma kada je kolega ustao i rekao: „Ljudi, molim vas dajte djevojkama da urade sve, one su toliko pedantnije i organizovanije od nas.“

Tako se raspodela zadataka na fakultetima tokom blokada vrši prema sposobnostima, a prema riječima ove mlade Čačanke, uglavnom su studentkinje koordinatorke radnih grupa i češće u ulozi redarki od muškaraca.

„Kolege nas gledaju kao sestre, obraćaju nam se za savjete, rado nam prepuštaju sve što misle da ćemo bolje uraditi, što je i normalno. Ja sam za to da se ne mjerimo po polu, nego po spremnosti na rad“, kaže za DW studentkinja FPN-a.

Djevojke i dalje u strahu

Studentski protesti povratili su vjeru u zajedništvo i od fakulteta napravili „sigurnu oazu“. Ali se djevojke i dalje osjećaju nezaštićeno na ulici.

„Ne osjećam se sigurno. Svako veče kada se vraćam kući ključevi su mi između prstiju, na svakih pet metara se okrećem. Kad vidim veliku grupu momaka ispred sebe u mraku pređem ulicu, trčim ili se pravim da sa nekim pričam telefonom“, priča za DW Angelina Terzić, studentkinja Učiteljskog fakulteta u Beogradu.

„Ništa mi ne znači Osmi mart i što ću tog dana dobiti ružu, a ostalim danima ćete se isto ponašati prema nama i dalje ćemo biti uplašene. Ma hoću revoluciju, pusti ružu, kupiću je sama. Ništa mi to ne znači dok se u sistemu zaista nešto ne promijeni“, kaže ona.

To je, između ostalog, i razlog zašto podržava studentske blokade. „Ja na svaki protest idem sa mišlju – neka bude šta bude. Tamo mogu da budem pretučena, ali neka se i to desi“, kaže Angelina. „Ne mogu više da živim u sistemu laži i korupcije. Bilo bi me sramota da za tri-četiri godine rodim dijete koje će živjeti u istim ovakvim uslovima.“

„Položaj žena u Srbiji ni dekorativno nije dobar“

Kao jedan od najjačih utisaka sa blokada naše sagovornice ističu neustrašivost redarki, koje su uvijek u prvim redovima svakog skupa u protekla tri i po mjeseca.

Jelena Vujanović sa Visoke tekstilne škole smatra da nije slučajno što su na meti napada na demonstrante u proteklim mjesecima bile baš djevojke, jer su čak tri studentkinje zadobile ozbiljne povrede tokom tih napada, a jednoj je od siline udarca palicom bila dislocirana vilica.

„Srbija kao društvo nije još uvijek dostigla jednako poštovanje prema ženama. Dešava se da građani koji dođu na protest ne žele da poslušaju redarke, već se pomjere tek kad dođe muški redar“, priča ona. „Kada se na to pridoda i floskula da smo slabiji pol, vjerovatno smatraju da je lakše udariti ženu.“

Zato sociološkinja Jelena Riznić, članica organizacije „Ženska solidarnost“, polaže nadu da će protesti osnažiti ionako hrabre studentkinje koje će, jednom kada se blokade budu završile, „pronaći snagu da se usmjere na pitanja koja su specifična za položaj žena“.

„Položaj žena u Srbiji ni dekorativno nije dobar. Svjedočili smo seksističkim izjavama srpskih političara u Skupštini prethodnih dana, a da ne govorimo o temama poput seksualnog, akušerskog nasilja i položaja žena na tržištu rada“, zbog čega bi „svaki dan trebalo da tretiramo kao Osmi mart u borbenom smislu.“

Rodna (ne)ravnopravnost kroz statistiku

U Srbiji su od početka godine u porodičnom nasilju ubijene tri žene i sva tri ubistva izvršili su njihovi sinovi. Zbog toga će se tokom današnjih blokada ćutati tri minuta duže od uobičajenih petnaest minuta tišine.

Od 2011. do 2023. godine registrovano je 406 femicida, odnosno rodno zasnovanih ubistava, a na godišnjem nivou policiji bude prijavljeno više od 10.000 slučajeva nasilja nad ženama.