Samir Huseinović  [ DW ]

01. 03. 2025. 09:56

Dan nezavisnosti BiH: Da li je moglo biti drugačije?

„1. mart je bio naša sudbina i neumjestno je, pa i grešno pitanje da li je išta moglo biti drugačije. Mi ne bismo bili ono što jesmo da smo tada, u ime sumnjive sigurnosti, izabrali potčinjavanje“ – rekao je prvi predsjednik Predsjedništva nezavisne Republike Bosne i Hercegovine (BiH) Alija Izetbegović. „Potčinjavanje“ je tada značilo ostanak u tzv. „krnjoj" Jugoslaviji, kako su mnogi nazivali ostatke bivše SFRJ, nakon što su Hrvatska i Slovenija već proglasile nezavisnost.

Decenijama kasnije, u BiH – državi sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda – nije mali broj onih koji se i dalje pitaju da li je moglo biti drugačije. Za razliku od većine Bošnjaka i Hrvata, većina Srba uglavnom smatra da je trebalo ostati u Jugoslaviji, makar ona bila „skraćena“ ili „krnja", kako su je tada zvali. Mišljenja sagovornika DW-a o tome su podijeljena.

Stjepan Kljujić o podršci za referendum

Bivši predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i ratni član Predsjedništva BiH Stjepan Kljujić, inače kritičar Alije Izetbegovića, kaže da je 1. mart jedan od najznačajnijih datuma u modernoj istoriji BiH. On nema dilemu oko odgovornosti za raspad SFRJ – što je i dovelo do bosanskog referenduma – a za raspad Jugoslavije optužuje nekadašnje srpsko rukovodstvo.

„Raspad Jugoslavije započeo je na 14. kongresu Saveza komunista SFRJ 1991. godine, kada je Slobodan Milošević napravio problem, a Slovenci i Hrvati su odmah odlučili da odu. Milošević se tada suprotstavio svim slovenačkim predlozima za modifikovanje Saveza komunista Jugoslavije i bivše SFRJ. U BiH je došlo do diferencijacije, pa je Međunarodna zajednica preko Badinterove komisije (Arbitražna komisija u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji) predložila izjašnjavanje stanovništva o budućnosti BiH“, kaže Kljujić.

Da nije bilo SDS-a...

Na referendumu, koji je održan 1992. godine, 64 odsto građana izjasnilo se za „suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i svih drugih naroda koji u njoj žive“.

Kljujić tvrdi da bi, da nije bilo blokada Srpske demokratske stranke (SDS), 80 odsto stanovništva bilo za nezavisnu BiH. „Mnogi Srbi iz urbanih sredina bili su za nezavisnost BiH", kaže Kljujić. On podsjeća da je referendumu prethodio veliki otpor, čak i od strane tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana „zbog dogovora sa Miloševićem u Karađorđevu o podjeli Bosne“. „Ali je referendum podržala Katolička crkva nakon mog susreta sa kardinalom Kuharićem, tako da su se Hrvati u BiH 1992. godine masovno odazvali pozivu na referendum“, kaže Kljujić.

„Krnja Jugoslavija“ – propuštena mogućnost?

Srpski političar, doktor pravnih nauka Petar Kunić podsjeća da je Slobodan Milošević tadašnjim političarima iz BiH Adilu Zulfikarpašiću i Muhamedu Filipoviću ponudio model „skraćene Jugoslavije“, u kojoj bi bile BiH, Srbija, Crna Gora i, eventualno, Makedonija. Sagovornik DW-a kaže da su Zulfikarpašić i Filipović taj predlog prihvatili, ali ga je odbio Alija Izetbegović, nakon intervencije američkog ambasadora Vorena Zimermana. „To je bio jedan od razloga za mnoge negativne događaje koji su potom uslijedili“, smatra Kunić.

Situacija je bila veoma složena, jer Hrvati u BiH nisu bili spremni da prihvate bilo kakav model Jugoslavije. Kunić priznaje da su bosanski Hrvati bili orijentisani ka Hrvatskoj, koja je već proglasila nezavisnost. „Možda je postojala neka šansa za autonomiju bosanskih Hrvata u okviru te 'skraćene Jugoslavije', ali taj model nikada nije bio na stolu“, kaže Kunić.

Lazović: Tuđman i Milošević odbili sve bosanske predloge

Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine Republike BiH i jedan od bosanskih pregovarača u Dejtonu, podsjeća da su uoči referenduma bh. zvaničnici predlagali niz inicijativa za očuvanje Jugoslavije, uključujući konfederalna rešenja. „Inicirao sam predlog, koji je postao osnova za platformu Alije Izetbegovića i makedonskog predsjednika Kire Gligorova za očuvanje Jugoslavije kao konfederacije, ali su Milošević i Tuđman to odbili“, kaže Lazović. Tada se pristupilo organizaciji referenduma, na kojem su se građani u velikom procentu opredijelili za nezavisnu državu BiH.

„Referendum kao demokratski čin nije bio okidač za rat, jer je rat već ranije zahvatio područja u Hrvatskoj, ali i djelove BiH i to prije referenduma. Sjetite se napada JNA na selo Ravno 1991. godine“, podsjeća Lazović, naglašavajući da sudbina rata ili mira nikada nije zavisila od BiH. „O tome se odlučivalo na relaciji Beograd-Zagreb“, kaže sagovornik DW-a.

Napominje da je BiH platila najveću cijenu, ali je danas nezavisna država i članica Ujedinjenih nacija. „A što se tiče SFRJ, žao mi je što nije očuvana, jer je to bio dobar projekat za sve narode koji su u njoj živjeli, a posebno za Srbe, jer je srpski narod samo u Jugoslaviji mogao da živi u jednoj državi“, kaže Lazović.

To je, kako ističe, govorio i poslanicima SDS-a u Skupštini Republike BiH. „Ali Milošević je htio samo 'Veliku Srbiju', za šta je stekao sledbenike i u Hrvatskoj i u BiH“, kaže Lazović. „Skraćena Jugoslavija“ za njega nije bila opcija, jer je umjesto cijele Republike Hrvatske trebalo da uključi njene okupirane djelove – tzv. Kninsku Krajinu i zapadnu Slavoniju.