Nemanja Rujević  [ DW ]

21. 02. 2025. 08:50

Srbija i buduća njemačka vlada: od Merca ništa novo

Srbija neće biti među prioritetima iduće njemačke vlade. Berlin će, kao i do sada, zanimati stabilnost, litijum i pitanje Kosova – a ne demokratija, smatraju sagovornici DW.

Slažu se da tu vjerovatno ništa neće promijeniti ni ako na izborima za Bundestag u nedjelju (23. februar) pobijedi demohrišćanski kandidat Fridrih Merc, kao što ankete najavljuju.

Odlazeća vlada socijaldemokrate Olafa Šolca – u kojoj su još Zeleni, a bili su i Liberali – nakon dolaska na vlast 2021. pokrenula je diplomatsku ofanzivu na Beograd, tražeći da se Srbija pridruži sankcijama protiv Rusije.

U samo par mjeseci u Srbiju je dolazilo nekoliko ministara, pa i sam kancelar Šolc.

Tu ofanzivu je vlast Aleksandra Vučića očigledno uspjela da odbije slanjem municije Ukrajini, što je javna tajna dobro poznata na Zapadu, kao i obećanjem litijuma iz doline Jadra.

Litijum – uzaludna nada?

Bilo je to poslije medenih godina u kojima je Vučić naveliko hvalio demohrišćansku kancelarku Angelu Merkel, tvrdio da može da je zove u svako doba dana i noći, i obećavao joj da će naučiti njemački. Ali nije naučio.

Sa Šolcom su vlasti u Beogradu našle kakvu-takvu vezu preko litijuma i sačuvale se oštrijih kritika.

Danas, u svijetlu recesije, ratova u svijetu, izbjegličkog pitanja i povratka Donalda Trampa u Bijelu kuću, ni Srbija ni region nemaju nikakvu ulogu u javnoj debati u Njemačkoj.

Čak ni pitanje litijuma, kaže za DW odlični poznavalac Balkana Mihael Martens, novinar Frankfurter algemajne cajtunga.

„Između Kancleramta i Andrićevog vijenca je prethodnih godina bilo malo dodirnih tačaka“, kaže on, dodajući da je Šolc bio na većoj distanci nego prethodno Merkel. Mada, ni Merkel u svojim podebljim memoarima nije ni riječju pomenula Vučića, podsjeća Martens.

„U godinama Šolcove vlasti samo je tema litijuma pravila izvjesnu vezu Beograda i Berlina“, kaže Martens, i dodaje da tu Njemačka zapravo baca vrijeme i trud.

„Lično ne vjerujem da će do posla doći, jer bi kopanje litijuma bilo vještačko disanje za klinički mrtvu opoziciju u Srbiji. Berlin se vara ako misli da se može premostiti otpor srpskog društva kopanju“, smatra novinar.

No, pogrešno bi bilo misliti da je litijum fiks-ideja Šolcove vlade i da će pasti u zaborav. Potreba za bijelim zlatom je velika, jer njemačkoj auto-industriji prijeti pad u zapećak ako nastavi da kaska na tržištu električnih automobila.

„I sa Demohrišćanima će se nastaviti kampanja za litijum, tu Njemačka ima veliki interes. Vidimo da je to državni cilj Njemačke koji nije vezan za ovu ili onu stranku“, kaže politikolog Stefan Surlić, docent na beogradskom Fakultetu političkih nauka.

„I kod druge važne teme za Njemačku – pitanja Kosova – očekujem nastavak politike uslovljavanja. Zahtijevaće se primjena sporazuma i formiranje Zajednice srpskih opština, ali uz rezervu da to ne znači pravu autonomiju i da ne smije da ugrozi vlasti u Prištini“, dodaje Surlić za DW.

Stabilnost ili demokratija?

Aktuelni veliki bunt u Srbiji dospijeva na stranice njemačke štampe, ali u političkom Berlinu o tome govore samo uobičajeni sumnjivci, poslanici koji se inače bave regionom. Kako je nedavno pisao DW, oni mahom osuđuju nasilne napade na studente i pružaju im podršku, s izuzetkom predstavnika desničarske Alternative za Njemačku koji misle da niko sa strane ne treba da se miješa.

Posljednjih godina apeli parlamentaraca, civilnog društva, pa ni rezolucija Evropskog parlamenta o pokradenim izborima u Srbiji, nisu ništa promijenili u odnosu Vlade u Berlinu prema vlastima u Beogradu.

Nešto se čulo tek ove sedmice kad je njemačko Ministarstvo spoljnih poslova o krizi u Srbiji objavilo – jedan tvit. Tu piše da se „aktivisti suočavaju s napadima i klevetničkim kampanjama“ i poručuje da u zemlji koja je kandidat za članstvo u EU „mediji i političari treba da se ponašaju odgovorno“ i da podržavaju vladavinu prava i ljudska prava.

The situation in #Serbia remains deeply concerning: Activists face attacks and smear campaigns for raising their voices. Media and politicians need to act responsibly. #Serbia is an #EU candidate, and as such, we expect it to uphold the rule of law and human rights.

— GermanForeignOffice (@GermanyDiplo) February 17, 2025

Na to je odgovorilo srpsko Ministarstvo spoljnih poslova, odbacujući optužbe.

Određenu poruku šalje i podrška koju je ministarka Milica Đurđević Stamenkovski pred izbore pružila Alternativi za Njemačku, čija je gošća na završnoj partijskoj konvenciji.

Teško je očekivati da bi vlasti Fridriha Merca pravile veliki zaokret ili zaoštrile kritiku prema Srbiji. Poslanik Demohrišćana Peter Bajer nedavno je za DW rekao da ih u Srbiji zanimaju „stabilnost i demokratija“, te da to zanima i njemačke investitore.

„Ako bi Srbija izgubila ravnotežu, ako bi u toj zemlji umjesto političke stabilnosti zavladala politička nestabilnost, to bi onda imalo posljedice za čitav region“, rekao je.

„U Berlinu sam, na marginama stranačke konvencije #CDU, razgovarao s ministrom finansija Srbije Sinišom Malim, između ostalog i o protestima. I pitao sam ga kakvo je stanje u zemlji, kako će stvari da idu dalje? Veoma smo zainteresovani za to da u Srbiji vladaju stabilnost i… pic.twitter.com/7qgVKaQvTL

— DW Balkan BHS (@dw_balkan) February 6, 2025

Stabilnost i demokratija? Jasno je, kažu naši sagovornici, da Berlin u toj podjeli karata prednost daje – stabilnosti.

„Znam neke ljude u CDU koji gaje kritički pogled na Aleksandra Vučića, ali većina će slijediti političku liniju koja se nametne s vrha, kao i obično u životu“, kaže novinar Martens. „Dakle, ako Merc i njegovi spoljnopolitički savjetnici ne promene kurs, onda ostaje sve po starom.“

Veze Demohrišćana i Naprednjaka

Slično kaže i Surlić: „U Berlinu cio region tretiraju u kriznom menadžmentu, kao da su Srbija i susjedstvo juče izašli iz rata pa se boje novih potresa. Njima treba stabilan i autoritaran politički igrač na kojeg mogu da se oslone i koji će isporučiti ključne zahtjeve.“

Štaviše, CDU i Srpska napredna stranka su obje dio porodice narodnih stranaka u Evropi.

„Ne bih rekao da su dvije stranke strukturno povezane, već se stvari više odvijaju na ličnom nivou, povezuju se razni savjetnici ili poslanici“, priča Surlić. „Mnogi vole da posjećuju Beograd, a Vučić je umio mudro da ih šarmira i pridobije za svoju međunarodnu poziciju.“

Ankete pred izbore u Njemačkoj vide Demohrišćane na ubjedljivo prvom mjestu sa oko 31 odsto glasova. No, trebaće im koalicioni partner. Matematika će vjerovatno naložiti da to budu ili Socijaldemokrate ili Zeleni.

Prema Surliću, Zeleni se nešto više od ostalih bave pitanjem demokratije u Srbiji i bili su najjasniji u kritikama.

Vječna čekaonica

U njemačkoj štampi je već opšte mjesto da je EU na putu da „prokocka posljednje ostatke vjerodostojnosti“ na Zapadnom Balkanu, kojem je punopravno članstvo obećano prije dvije decenije.

Odlazeći kancelar Šolc je, otkako se postavilo pitanje ubrzanog evropskog puta Ukrajine, više puta naglašavao da prvo treba pričati o članstvu balkanskih zemalja i da se nada da će to ići brže.

Vjerovatni idući kancelar Merc o tome skoro nikad nije ništa pričao, ali se ponešto dalo naslutiti iz njegovog govora u Fondaciji „Kerber“ krajem januara.

Merc je rekao da će do idućeg proširenja EU proći „prilično dugo“ i da su potrebni modeli za dublju saradnju, prije samog članstva. „Moramo nešto da smislimo kako bismo premostili tu oštru razliku između toga da si sasvim unutra ili sasvim napolju“, rekao je on.

Za razliku od Šolca, vodeći demohrišćanin je u isti koš stavio Zapadni Balkan, Ukrajinu, Gruziju, Veliku Britaniju i Tursku. I dodao da je o tome već pričao s francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom koji je utemeljio stav da EU mora prvo da se reformiše pa da se eventualno proširi. A reforme se ne naziru.

„To što je Merc rekao u prevodu znači da oni još nisu spremni za punopravno članstvo zemalja Zapadnog Balkana. Ne vidim da će se u idućem mandatu nešto promijeniti“, kaže politikolog Surlić.

Ima mnogo razloga da Njemačka obrati više pažnje na Balkan, kaže Mihael Martens, jer Sjedinjene Države i prema zapadnoj Evropi nastupaju kao politički hegemon, kao što su to činile s drugim djelovima svijeta.

„U takvo doba je važno da se Zapadni Balkan politički i ekonomski veže uz EU, što ne mora da podrazumijeva članstvo“, kaže on. Ali dodaje: „Ne vidim da u Berlinu ima inicijativa i ideja u tom pravcu. Ni u CDU, ni u drugim partijama.“