Anastasija Bucko  [ DW ]

21. 02. 2025. 08:01

Maternji jezik – naša istinska domovina

Prema podacima Instituta njemačke privrede, širom sveta postoji 7.186 jezika. Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (Unesko) navodi 6.000 jezika.

Iako su brojke različite, jedinstvena je ocjena da je raznolikost jezika ugrožena. Naučnici kažu da svake dvije nedjelje umukne po jedan maternji jezik. Da bi se suprotstavilo tom trendu, prije 25 godina je uveden Međunarodni dan maternjeg jezika.

Šta je maternji jezik?

„Naravno, ruski!“. Tako je na ovo pitanje sin autorke ovog članka. Rođen je u Kelnu, a u Rusiji je proveo svega nekoliko mjeseci kao beba. Njegovi prijatelji govore njemački. Njegov njemački, pa i njegov kelnski dijalekt, u najmanju ruku su isto tako dobri kao i njegov ruski. Doduše, dječak nerado čita ruske knjige (nemačke takođe). „Ti govoriš ruski, mama? Dakle, moj maternji jezik je ruski“, objašnjava on.

Duden definiše maternji jezik kao „jezik koji čovjek nauči od roditelja kao dijete“. Dakle, prije bilo koje škole. Po pravilu majke nauče djecu prvim riječima, pa najveći broj kultura ima izraz „maternji jezik“. Ali, to nije uvijek tako. U ukrajinskom ili ruskom upotrebljava se izraz „rodni jezik“ – jezik tvog roda.

U njemačkom je „Muttersprache“ – maternji jezik – u upotrebi tek od početka 16. vijeka. To je bio prevod latinskog izraza „materna lingua“. Na početku je označavao kolokvijalni jezik za razliku od latinskog koji je bio jezik nauke.

Germanista Klaus Alcvajg objašnjava da je latinski kao „lingua patria“, bio u srednjovekovnom periodu rezervisan za muškarce, dok žene uglavnom nisu išle u školu ostajući pri svom maternjem jeziku. Alcvajg je postao poznat po svojoj knjizi „Maternji jezik – otadžbina. Njemačka nacija i njen jezik“.

Otadžbina – zemlja maternjeg jezika

Njemačka riječ „Vaterland“ – otadžbina – bila je najprije prevod latinske riječi „patria“. Njemački pjesnici i filozofi poput Johana Gotfrida Herdera, pokušali su da uvedu izraz „maternja zemlja“, jer se ustalio izraz „maternji jezik“. Ali to nije zaživjelo.

U mnogim jezicima, među kojima su slovenski i afrički jezici, ne postoji „otadžbina“ kao zemlja otaca, već „rodna zemlja“, kao zemlja majki ili „zemlja naroda“.

Čak i u vremenu migracija, maternji jezik daje osjećanje identiteta i zavičaja. Ruska pjesnikinja Marija Stepanova koja živi u Berlinu kaže da je jezik „rezervna domovina“. Avganistanska pjesnikinja Šafika Kapalvak je svoj paštunski jezik označila kao „svoju istinsku domovinu“.

Njemački – jezik pjesnika i mislilaca nije ugrožen

„Jezik može da umre onda kada je broj govornika veoma mali, pa roditelji jedva da mogu da prenesu jezik na sljedeću generaciju“, rekla je još 2019. Aria Adli. „Ta tendencija jača ako jezik nema institucionalni uticaj“. Ta se opasnost trenutno nadvila nad 2.600 jezika.

Unesko je razradio interaktivni atlas ugroženih jezika. U Njemačkoj sve manje ljudi govori bavarski, alemanski, istočnofranački, rajnlandski franački, mozelski franački, donji saksonski, lužičko-srpski i jidiš. Posebno su ugroženi mali jezici na sjeveru, frizijski i jitlandski, kao i jezik Sintija i Roma.

Za njemački ne treba brinuti – 77 odsto stanovništva kod kuće govori isključivo njemački. Ositm toga, 17 odsto, pored njemačkog, koristi još jedan jezik u porodičnom krugu, najčešće turski, zatim ukrajinski, ruski i arapski. A samo šest odsto stanovništva kod kuće uopšte ne govori njemački već neki drugi jezik.

U nekim njemačkim pokrajinama postoji i nastava maternjeg jezika, odnosno „jezika zemlje porijekla“, kako se zvanično zove. U ponudi je i nastava srpskog jezika.

Višejezičnost kao bogatstvo

Lingvisti kao što je Aria Adli u višejezičnosti vide resurs za obogaćivanje i dalji razvoj kulture, ključ za poštovanje i razumijevanje.

„Jezik je u stalnoj promjeni, u kretanju. To je najnormalniji tok stvari. Engleski uživa veliki ugled već nekoliko generacija, na osnovu interneta, filmske i muzičke kulture. Prije toga je francuski jezik dugo imao prestiž u njemačkom govornom području. Te mode se odražavaju na način kako govorimo. To je sasvim normalno“, kaže Adli.

Datum nije slučajno izabran

Zašto baš 21. februar? Taj datum je izabran jer je 1952. pakistanska vlada uvela urdu kao jedini službeni jezik. Ali, taj jezik je bio maternji za samo tri odsto stanovnika. Ljudi koji su imali druge maternje jezike, prije svega bengalski, izašli su na ulice. U Daki – danas glavnom gradu Bangladeša – intervenisala je policija, bilo je mrtvih.

Tadašnji Istočni Pakistan 1971. je proglasio nezavisnost. U novoosnovanoj zemlji Bangladeš, bengalski je postao zvaničan jezik. Upravo je Bangladeš 1999. podnio zahtjev da se 21. februar proglasi Svjetskim danom maternjeg jezika.

Unesko je prihvatio predlog, pa se sada čitav svijet na taj dan podsjeća na izuzetnu važnost maternjeg jezika, pošto on izražava identitet kao temeljno dobro za koje mora da se bori.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku