Kristof Štrak  [ DW ]

21. 02. 2025. 07:21

Fridrih Merc želi da postane novi kancelar

On je izazivač socijaldemokratskog kancelara Olafa Šolca i trenutno je favorit za premijersku funkciju. Fridrih Merc, predsjednik Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i šef zajedničkog poslaničkog kluba te stranke i sestrinske Hrišćansko-socijalne unije (CSU) u Bundestagu, vratio se u parlament 2021. godine nakon dvanaestogodišnje pauze. Sada, kao kandidat za kancelara želi da naslijedi Šolca.

U slučaju pobjede na izborima u Njemačkoj u nedjelju 23. februara, taj 69-godišnjak bi bio najstariji kancelar u trenutku preuzimanja dužnosti od vremena Konrada Adenauera, koji je 1949. godine, kao prvi kancelar nove Savezne Republike Njemačke, preuzeo ovu funkciju sa 73 godine.

I kancelar Šolc i njegov protivkandidat Merc su pravnici, ali potpuno su različiti tipovi. Visoki političar CDU odmah upada u oči kada uđe u prostoriju ili izađe na binu. U direktnom kontaktu djeluje pristupačno i čak duhovito. Međutim, kada se, što često radi, previše okomi na sagovornike, to ne ostavlja uvijek povoljan utisak.

Dva politička života

Merc je, u suštini, imao dva politička života – jedan prije istočnonjemačke političarke Angele Merkel i jedan poslije nje. Kada je Merkel 2002. preuzela vlast u demohrišćanskom poslaničkom klubu, a potom 2005. postala kancelarka, znatno konzervativniji Merc se povukao. Godinama je bio daleko od politike.

Još 2001. godine sam je sebe u razgovorima istakao kao kandidata za kancelara na izborima 2002. godine. Međutim, demohrišćani su se tada odlučili za bavarskog političara Edmunda Štojbera, koji se suprotstavio socijaldemokratskom kancelaru Gerhardu Šrederu i izgubio. Merc se postepeno udaljio od političke scene i ponovo radio kao pravnik. Od 2009. nije se više kandidovao za Bundestag.

Ko je zapravo Fridrih Merc, čovjek koji je izgubio bitku sa Angelom Merkel i koji se tako kasno vratio u politiku? On je iz brdskog područja Vestfalije na zapadu Njemačke. Katolik je i pravnik, kao i njegov otac. Do danas živi nedaleko od mjesta gdje je rođen. Sa 33 godine, on je 1989. godine ušao u Evropski parlament kao poslanik CDU, gdje je ostao pet godina. Potom je prešao u Bundestag, gdje je brzo stekao reputaciju dobrog i oštrog govornika. Njegove riječi u poslaničkom klubu CDU/CSU imale su težinu.

Mercov izlazak iz politike bio je odskočna daska u poslovnom svijetu. Od 2005. do 2021. radio je u jednoj međunarodnoj advokatskoj kancelariji i preuzimao vodeće pozicije u nadzornim i upravnim odborima. Od 2016. do 2020. bio je predsjednik Nadzornog odbora njemačkog ogranka najveće svjetske kompanije za upravljanje imovinom – Blekrok.

Nakon što je Merkel najavila svoje povlačenje iz politike 2021. godine, Merc se vratio i postepeno napredovao. Tek u trećem pokušaju, demohrišćani su ga 2022. izabrali za predsjednika stranke. Do tada je izgradio reputaciju ekonomsko-liberalnog predstavnika konzervativnog krila CDU-a.

„Problemi sa strancima“ i „male paše“

Još devedesetih Merc se u Bundestagu izjašnjavao protiv liberalizacije zakona o pobačaju i protiv preimplantacione dijagnostike. Kada je parlament 1997. godine odlučio da se silovanje u braku zakonski tretira kao i svako drugo silovanje, Merc je glasao protiv te mjere.

Kao poslanik CDU, uvijek je bio za korišćenje nuklearne energije. Zalagao se za liberalniju ekonomsku politiku i smanjenje birokratije. Još prije 25 godina kritikovao je njemačku politiku migracija, govoreći o „problemima sa strancima“ i insistirajući na konceptu „vodeće kulture“.

Neke od tih tema ponovo pokreće – u izmijenjenim političkim i društvenim okolnostima. Početkom 2023. godine govorio je o nedostatku integracije stranaca u Njemačkoj. U emisiji Markus Lanc na Drugom programu njemačke televizije (ZDF) rekao je: „Postoje ljudi, koji u Njemačkoj zapravo nemaju šta da traže, koje već duže vrijeme tolerišemo, koje ne vraćamo i ne deportujemo, a onda se čudimo što dolazi do ovakvih ekscesa.“ Takođe je tvrdio da očevi oduzimaju nastavnicima i profesorima, naročito profesorkama, svaki autoritet nad njihovom djecom, koja su zapravo „male paše“.

U vrhu poslaničkog kluba demohrišćanskih stranaka više se ne čuju suprotstavljena mišljenja povodom takvih izjava. Poslije godina pod Angelom Merkel, mnogi njeni politički saborci, koji su se zalagali za progresivniji kurs, napustili su stranku.

Sukob s Markusom Zederom

Najviše otpora Mercu danas dolazi iz sestrinske stranke CSU. Njihov lider Markus Zeder, koji je izgubio unutarstranačku borbu za kandidaturu za kancelara, ne propušta priliku da ga podbada, uprkos mnogim javnim iskazima lojalnosti.

Od kasnog ljeta 2024. godine Merc je izgubio dio svoje sigurnosti i suverenosti. Nekoliko puta je naknadno korigovao svoje izjave. Na berlinskoj političkoj sceni, međutim, uspio je da učvrsti novi kurs Bundestaga, kako sam tvrdi. On kaže da je „paralelno pokrenuo, vodio i dovršio ovaj proces i u CDU, kroz novo programsko načelo stranke“. Njegov zaključak: „Vratili smo se na pravi put.“

Time Merc stoji iza znatno konzervativnijih demohrišćana. Slično kao prije 20 godina, sada ponovo razmatra povratak nuklearnoj energiji i zagovara restriktivniju migracionu politiku. Tvrdi da era kancelara Šolca i „semaforske koalicije“ već pripadaju prošlosti i da „nije propala samo zbog liberala, već zbog nedostatka zajedničke osnove za rad vladajuće koalicije od samog početka“.

Merc želi da zamijeni Šolca i njegovu manjinsku vladu. S kojim koalicionim partnerima će on formirati vladu, ostaje otvoreno.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku