Marsel Firstenau  [ DW ]

13. 02. 2025. 07:23

Razaranje Drezdena prije 80 godina: rat, propaganda, svjedoci vremena

Viktoru Klempereru dugujemo neka od najupečatljivijih svjedočanstava o vazdušnim napadima na Drezden 13. i 14. februara 1945. Ovaj romanista i lingvista zabilježio je pakao u svojim čuvenim dnevnicima:

„Vrlo brzo se začulo sve dublje i glasnije zujanje nadolazećih eskadrila, nestalo je svijetlo, prasak u blizini… Pauza da se udahne, klečali smo zgrčeni između stolica, iz nekih grupa dopirali su jecaji i plač. Novi nalet aviona, novi udar. Ne znam koliko puta se to ponovilo.“

Tragedija sa oko 25.000 mrtvih bila je spas za Klemperera. Jevrejina koji je prešao u hrišćanstvo, nacisti bi inače deportovali u logor istrebljenja – kao što su to učinili sa milionima prije njega.

Teška borba s mitovima

Razaranje Drezdena prije 80 godina može se sagledati i na taj način, iz Klempererove lične perspektive. Originali njegovih istorijski značajnih dnevnika o nacističkom periodu od 1933. do 1945. danas se čuvaju u Saksonskoj državnoj i univerzitetskoj biblioteci u Drezdenu (SLUB).

Sudbina ovog grada, koji je prelijep i pored mnogih ratnih ožiljaka, predstavlja poučan primjer kako se namjerno konstruišu legende i mitovi. I koliko je teško boriti se protiv njih – ma koliko oni bili lažni i obmanjujući.

Da, vazdušni napadi Britanca i Amerikanca 13. i 14. februara 1945. bili su vojno diskutabilni, s obzirom na to da je kraj Drugog svjetskog rata bio blizu.

Ali ne, ciljano bombardovanje, koje je donijelo mnogo patnje i nevinima, ne mijenja ništa u vezi sa ratnom krivicom Njemačkog Rajha pod Adolfom Hitlerom.

Misli o smrti u časovima najveće nevolje

To što je Klemperer preživio bila je čista sreća. Ipak, u svom dnevniku povjerio je i misli o smrti: „

Ispred mene je bila velika čistina, usred njega ogroman krater. Prasak, svijetlo kao dan, udari. Nisam mislio ništa, čak nisam osjećao ni strah, samo neizmjernu napetost. Mislim da sam očekivao kraj.“

Na drugom mjestu piše:

„Nisam mogao da razaznam pojedinačne stvari, video sam samo plamen svuda oko sebe, slušao buku vatre i oluje, osjećao strašnu napetost.“

 

Nepopravljivi desni ekstremisti i antisemitisti neće biti dirnuti ovakvim duboko ljudskim svjedočanstvima jednog preživjelog. Pogotovo što potiču od čovjeka koga su nacisti primorali da nosi žutu šestokraku zvijezdu. Današnjim nacistima cilj je poricanje istorije i kult žrtve. Zato preuzimaju laži svojih zločinačkih uzora i raspredaju priče o pola miliona mrtvih.

Istorijska komisija pobija lažne tvrdnje

Činjenice ih ne zanimaju. Ignorišu čak i provjerljive nalaze naučnika poput Tomasa Videre iz Instituta Hana Arent za istraživanje totalitarizma u Drezdenu (HAIT). On je bio dio istorijske komisije koja je 2010. utvrdila broj žrtava, posle pet godina istraživanja i traganja za dokazima: najmanje 18.000, najviše 25.000.

Druge tvrdnje su, temeljnim proučavanjem dokumenata i iscrpnim analizama materijala, odbačene kao mitovi. Videra u razgovoru za Dojče vele kao primjer navodi spekulacije o stotinama hiljada neregistrovanih izbjeglica među žrtvama.

Netačno je i da je u vatrenoj oluji vladala temperatura od 2000 stepeni Celzijusa i da su zbog toga desetine hiljada ljudi izgoreli bez traga. To je isključeno analizom temperature. „Pobijena je tvrdnja da je veliki broj tijela sagorio u pepeo ili da nisu pronađena.“

Većina mrtvih, kaže istoričar, sahranjena je u mjesecima neposredno nakon napada i po završetku rata. Ipak, još dugo je ostalo nejasno koliko je ljudi zaista izgubilo život u vatrenom paklu. Jer sistematsko raščišćavanje ruševina u Drezdenu započelo je tek krajem 1940-ih. Tom prilikom su pronađeni i ljudski ostaci – „ali ne u velikom broju“.

Desni ekstremisti zloupotrebljavaju Drezden

U vrijeme DDR-a govorilo se o 35.000 mrtvih. Taj broj je zasnovan na registrovanim tijelima i procjenama, objašnjava Videra. Konačnim ciframa utvrđenim tek 60 godina kasnije, komunisti su makar bili znatno bliži nego nacisti.

Ubrzo nakon njemačkog ujedinjenja 1990. neonacisti su odabrali Drezden kao svoje najvažnije mjesto javnog okupljanja: na vrhuncu tog pokreta njih više od 6.000 je marširalo ulicama grada, često ulazeći u sukobe s lijevim kontrademonstrantima.

Dugo se činilo da grad nema ideju kako da se suprotstavi neonacističkom skupu, eufemistički nazvanom „tužna povorka“. Ali ta vremena su prošla. Već godinama se kroz raznovrstan program podsjeća i na bombardovanje Drezdena i na nacističku prošlost koja mu je prethodila: izložbe, književne večeri, predavanja i pozorišne predstave, koncerti, komemoracije na grobljima i u crkvama.

Kada padne mrak, formira se lanac ljudi

Civilno društvo pruža otpor. Uvijek iznova ostavlja snažan utisak ljudski lanac koji se od 2010. svake godine 13. februara formira na obalama Labe i mostovima. Dok zvone crkvena zvona, hiljade ljudi se ćutke hvataju za ruke, odajući počast žrtvama i istovremeno šaljući jasan signal protiv desnog ekstremizma.

Povodom 80. godišnjice bombardovanja, pod sloganom „Budućnost kroz sjećanje“, grad je pozvao svjedoke tog vremena i mlade iz Drezdena i evropskih gradova. Prema zvaničnim podacima, cilj je da se prije svega mlađim generacijama približi svijest o tome da demokratija nije nešto što se podrazumijeva, niti garant da se diktature i režimi nepravde mogu zauvijek spriječiti.

Mladi se susrijeću sa svjedocima istorije

Gosti, starosti između 18 i 21 godine, dolaze iz Koventrija (Engleska), Vroclava i Gostinja (Poljska), Ostrave (Češka), Roterdama (Holandija), Strazbura (Francuska), Salcburga (Austrija), Hmeljnickog (Ukrajina) i Štutgarta (Njemačka).

Gradonačelnik Drezdena Dirk Hilbert sa velikim zadovoljstvom pozdravlja ovo međunarodno okupljanje: „Oni koji se još sjećaju susrijeću se s onima koji će ta sjećanja prenijeti narednim generacijama i time u budućnost.“ To je zajednički zadatak – danas i sjutra – odlučno se zalagati za demokratiju, građanske slobode i mir, ističe Hilbert koji je rođen u Drezdenu. „Posebno u ovako izazovnim vremenima, svaki tračak hrabrosti, svako malo djelo predstavlja dragocjen doprinos.“

*ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku