Anđelko Šubić (ARD, agencije)  [ DW ]

11. 02. 2025. 08:49

859.000 kilometara zastoja na njemačkim auto-putevima

Zvuči paradoksalno da je u Njemačkoj, u kojoj je ukupna dužina mreže auto-puteva oko 13.200 kilometara, njemački auto-klub ADAC u 2024. izmjerio 859.000 kilometara zastoja – više nego 21 put oko čitave Zemljine kugle duž Ekvatora. Ali u državi gdje su nekada auto-putevi bili sinonim za odličan drumski saobraćaj, to je danas žalosna činjenica. I zbir 516.000 zastoja, koliko ih je zabilježeno prošle godine. Pritom je ukupna dužina zastoja čak i nešto manja nego u 2023, ali je zato bilo 2.000 zastoja više i ukupno su trajali duže – 448.000 sati. Dakle više od 50 godina puzanja kroz zastoj.

Za profesionalne vozače Njemačka je postala zamka, ocjenjuje Sven Krahvinkel, vlasnik porodične autoprevozničke firme iz Elsdorfa. To ne samo da vozače košta živaca, već košta i vlasnika firme: kamion koji stoji u zastoju ne zarađuje novac, a plata vozaču ide. Krahvinkel tvrdi da van Njemačke nije ni izdaleka tako loše: u Španiji ili u Francuskoj on procjenjuje da će kamion da pređe oko 850 kilometara u jednom radnom danu, a u Njemačkoj može da bude srećan ako uspije da pređe 500.

Užas u Sjevernoj Rajni Vestfaliji

Firma Elsdorf je u Sjevernoj Rajni Vestfaliji. To je ne samo najmnogoljudnija njemačka pokrajina, već je po statistikama ADAC-a daleko najgora za vozače. Na nju otpada trećina zastoja u Njemačkoj, iako na nju otpada samo 17 odsto auto-puteva u zemlji. Kroz tu pokrajinu prolazi ne samo domaći, već i transport sa istoka na zapad Evrope, sa sjevera na jug. Zbog tako gustog saobraćaja putevi u toj pokrajini moraju stalno da se obnavljaju, a to je čak dvije trećine radova na putevima!

To potvrđuje i Krahvinkel: „Oko Kelna se, na primjer, može kasno uveče ili noću, ako se hoće da se izbjegnu gužve. To moramo sve da isplaniramo, jer su za nas sve to troškovi.“ Na listi po broju zastoja slijedi Bavarska (17 odsto) i Baden-Virtemberg (9 odsto). Ali i kod ukupne dužine zastoja (31,5 odsto) i vremena koje se provodi u zastoju (34,6 odsto) Sjeverna Rajna Vestfalija neupitni je kralj užasa na njemačkim auto-putevima.

Više ni nema šta da se savjetuje vozačima

Srušen je još jedan rekord iz 2023: tada je najduži zastoj bio dug „samo“ pedesetak kilometara, a prošle godine bio je jedan od preko 70 kilometara. I nekog savjeta za vozače nema, pogotovo kad je vrijeme godišnjih odmora. Apsolutno najgore je uoči produženih vikenda, kao što je prošle godine bio petak pred Duhove 17. maja (2.500 sati zastoja u oko 5.200 kilometara). Inače su nešto malo gori dani obično srijeda i četvrtak.

Njemački ADAC uporno ponavlja da se mnogi zastoji, naročito oni zbog radova na putu mogu donekle ublažiti boljim planiranjem i bržim radovima: na tenderima je redovno glavni kriterijum cijena, a ne koliko će radovi da traju. ADAC se ujedno pridružio glasnim kritikama zbog planova, prije svega njemačkih Demohrišćana (CDU/CSU) da se ukine „Dojčlandtiket“, mjesečna karta za gradski i međugradski, odnosno regionalni saobraćaj vozova, autobusa i tramvaja na teritoriji čitave Njemačke.

Zašto žele da ukinu Dojčandtiket?

Dojčlandtiket uveden je u maju 2023. na inicijativu prije svega Socijaldemokrata (SPD) i Zelenih. Ljudi tu kartu uglavnom kupuju zbog odlaska do posla, i najdalje do nekog susjednog grada. Uoči uvođenja bilo je mnogo priča o tome kako će to biti i način da se proputuje čitava Njemačka, ali takvi putnici su izuzetno rijetki. Da, moguće je regionalnim vozovima doći od Flenzburga do Pasaua i od Frankfurta na Odri do Ahena, ali samo uz veoma, veoma mnogo presijedanja i strpljenja.

Prilikom uvođenja, još uvjek aktuelna vladajuća koalicija procijenila je da će 15 miliona ljudi (to nije karta samo za njemačke državljane) da koristi takvu mjesečnu kartu. I nije mnogo pogrešila: Dojčlandtiket ima 13,5 miliona korisnika koji redovno, iz mjeseca u mjesec, produžavaju tu kartu.

Problem je, međutim, novac. Lider CDU i njihov kandidat za kancelara, Fridrih Merc, još prošle godine najavio je ukidanje te mjesečne karte, jer u njenom finansiranju zajednički učestvuju savezna i pokrajinske vlade sa po milijardu i po evra. Ove godine ipak još uvjek postoji Dojčandtiket, iako sad više ne košta kao na početku 49 evra, jer je poskupe na 58 evra za mjesec dana. Korisnike to nije odvratilo od te karte.

Ko će to da plati?

Predsjednik udruženja javnog prevoza (VDV) Ingo Vortman upozorava, međutim, da bi Dojčlandtiket mogao skupo da košta – jer je previše uspješan. Prošle godine je tako bilo 9,8 milijardi vožnji sredstvima gradskog i međugradskog javnog prevoza, što je blizu nivoa od prije pandemije korone i prije širenja rada kod kuće. Ali korisnici su shvatili da im se isplati da kupe Dojčlandtiket, već i zbog toga što ispadne jeftiniji ne samo od redovne, nego i od mjesečne karte koju nude lokalni prevoznici.

Drugim riječima, gradskim prevoznicima tako ostaje rupa u kasi u iznosu od 3,2 milijarde evra. A istovremeno se žale da su im samo troškovi za osoblje porasli za 11 procenata. Najglasnije protivljenje toj mjesečnoj karti čuje se od ministra saobraćaja Bavarske Kristijana Bernrajtera: „Za pokrajine je bio ogroman napor da podstaknu saveznu državu da se i dalje pridržava svojih obaveza. Za 2025. je to obezbjeđeno, ali dugoročno nova vlada u Berlinu mora da odluči o budućnosti te karte“, kaže bavarski ministar. „Na kraju krajeva, to se zove Dojčlandtiket, dakle to je bila želja savezne vlade.“

Bernrajter je naravno član bavarske CSU, sestrinske stranke Mercovog CDU. Pokrajinski ministri saobraćaja iz redova SDP-a i Zelenih žele da zadrže Dojčlandtiket, a čak i njemački ADAC procjenjuje da je to jedini način da se bar malo ublaži katastrofa na njemačkim putevima. Ali, šta će biti – o tome će odlučiti sledeća njemačka vlada.