Nemanja Rujević  [ DW ]

03. 02. 2025. 07:10

Sve ili ništa: Njemci zahtijevaju „protivpožarni zid“ protiv desničara

U nedjelju (2. februar) oko 160.000 ljudi izašlo je na ulice Berlina tražeći „protivpožarni zid“ protiv desničarske Alternative za Njemačku (AfD), svega tri sedmice pred prijevremene izbore za Bundestag.

Tako je cio vikend u Njemačkoj protekao u znaku demonstracija. Protestovalo se u Zarbrikenu, Kilu, Potsdamu, Ulmu, a još u subotu su veliki skupovi održani u Hamburgu, Kelnu, Esenu, Lajpcigu, Štutgartu i mnogim drugim gradovima.

Demonstranti u Berlinu prošli su pored stranačke centrale Hrišćansko-demokratske unije (CDU), noseći plakate kritike prema lideru te stranke Fridrihu Mercu.

Na nekim plakatima je pisalo „pet minuta je do 1933“, čime se aludira na dolazak nacionalsocijalista na vlast.

Na drugima je Merc opominjan da sluša „Muti“, kako se od milošte, a pomalo i u sprdnji, naziva bivša kancelarka Angela Merkel, čiji je Merc bio unutarstranački rival.

To su reakcije na burnu sedmicu u Bundestagu pred koji je Merc – favorit za idućeg kancelara – iznio nekoliko predloga za suzbijanje migracija, znajući da oni mogu proći samo uz glasove AfD.

Šesnaest uzdržanih

U srijedu je tako izglasan neobavezujući predlog odlazećoj Vladi socijaldemokrate Olafa Šolca da kontroliše cijelu granicu zbog „ugrožene nacionalne bezbjednosti“, da se u zemlju ne pušta niko bez dokumenata i da se pritvore migranti koji čekaju deportaciju.

Pod utiskom oštrih kritika, Mercu u petak pak nije prošao predlog zakona da se zabrani doseljavanje porodica za izbjeglice koje imaju takozvanu supsidijarnu zaštitu, odnosno privremeni humanitarni boravak jer je u njihovim zemljama ratno stanje.

Za predlog je bilo samo 338 poslanika, a 349 protiv. Glasanje je odlučilo to što se uzdržalo 16 demohrišćanskih poslanika, od kojih su neki izjavili da, iako smatraju mjere ispravnim, ne žele da do većine dođu uz glasove AfD.

Tokom žustrih debata u parlamentu, kancelar Šolc je optužio Merca da je „u afektu“ otkazao konsenzus koji je na snazi u poslijeratnoj Njemačkoj, da nema saradnje sa nedemokratskim partijama. Šolc je Mercove predloge oštrije migrantske politike nazvao „ilegalnim“.

Šolc, koji trči još jednu trku za kancelara kao teški autsajder nakon neslavne propasti vladajuće koalicije koju je vodio, više puta je ponovio da ne vjeruje Mercu i da postoji opasnost da ovaj skuje koaliciju sa AfD poslije izbora.

Merc je pak kontrirao da nema govora o paktiranju sa AfD, te da je zapravo na vladi Socijaldemokrata i Zelenih bilo da povuče neke poteze poslije niza smrtonosnih napada koje su počinili migranti.

Govoreći o tome, Merc upotrebio pokeraški izraz. Rekao je da ide „all in“, dakle na sve ili ništa – pa ko podrži njegove predloge, podrži.

Reagujući na proteste, Merc je pozvao da demonstracije ostanu mirne i rekao da sa političkim protivnicima priča ondje gdje treba – u parlamentu. „Utoliko je normalna stvar da u Njemačkoj imamo i kontraverze“, rekao je Merc.

„Partija mržnje"

No upravo Mercova želja da se u kampanji pokaže kao djelatni političar koji će odgovoriti na izazove migracija – što Njemci smatraju najvažnijom temom – mogla bi da mu se vrati kao bumerang.

Već je požnjeo kritiku Katoličke i Evangelističke crkve, što je ozbiljan šamar za lidera jedne demohrišćanske partije. Iz stranke je istupio poznati publicista Mišel Fridman, ranije predsjednik Evropskog jevrejskog kongresa.

Fridman je u govoru na protestima u Berlinu nazvao AfD „partijom mržnje“, a činjenicu da su Demohrišćani zajedno sa njima glasali opisao kao „neoprostivu grešku“.

Nedjeljnik Špigel je u jednom komentaru ocijenio da je Merc zasrljao u „fascinantnu političku grešku“ sada kada je maltene bio viđen kao kancelar.

Drukčije misli komentator konzervativnog Frankfurter algemajne cajtunga, naime da demokratiji štetu nanosi i ako se ništa ne preduzima po pitanju migracije.

„Uspjesi AfD i rastuće nepovjerenje u naš politički poredak počivaju i na ubjeđenju mnogih građana da tradicionalne partije u Bundestagu godinama iscrpno opisuju problem nekontrolisane migracije, ali ga ne rješavaju“, piše list.

Ko profitira?

Rano je za ocjene da li se Merc preračunao ili pak obratno, stekao dodatne simpatije u tihom biračkom tijelu.

Politikolog Folker Kronenberg vjeruje da od svega još profitira AfD. „Jer druge partije nisu bile u stanju da načine promijene u migrantskoj politici. A ta tema je vrlo važna građanima“, rekao je on za portal t-online.

Posljednje ankete – doduše, prije ovih protesta – kažu da Demohrišćani ostaju favoriti na izborima i da mogu računati sa oko 30 odsto glasova. Desničarska AfD biće vjerovatno druga najjača stranka sa oko 22 odsto.

Socijaldemokrate i Zeleni, okosnica najmanje popularne Vlade u istoriji, srozali su se na oko 16 odnosno 14 odsto.

Liberali, Levica i Savez Sare Vagenkneht boriće se da pređu cenzus.

Ako se ništa bitnije ne promijeni, jasno je da jedino Merc može biti mandatar. On pak neće smjeti da ide tako daleko i u nju pozove AfD, te mu ostaje jedino da privoli ili Socijaldemokrate ili Zelene da mu budu mlađi partner.

Zato je i jedno od pitanja da li je Merc morao da usred kampanje vuče ovakve poteze koji nemaju praktične posljedice na politiku. I da li će to skupo platiti time što će teže sastaviti koalicionu vladu.