Anatolij Vajskopf  [ DW ]

03. 02. 2025. 07:11

Otmica nevjesta u Kazahstanu i Gulmirina priča

Gulmirina priča

„To je bilo prije skoro dvadeset godina. Studirala sam u Almatiju i uveče se vraćala kući s fakulteta. Auto se zaustavio, tri muškarca su iskočila, uhvatila me, gurnula na zadnje sjedište i prekrila ćebetom. Dvojica su sjedela pored mene i držala me", priča za DW medicinska sestra iz Almatija koja je bila oteta kada je imala 19 godina.

„Nakon dva sata bila sam u kući u jednom selu, gdje su mi žene odmah stavile bijelu maramu, kako tradicija nalaže. Shvatila sam da sam oteta radi udaje. Nisam mogla da se oslobodim i ubrzo sam upoznala svog budućeg supruga, kojeg nikada do tada nisam vidjela. Još istog dana oduzeo mi je nevinost", kaže Gulmira.

Tek nedjelju dana kasnije uspjela je da stupi u kontakt s roditeljima. Međutim:

„Moj otac je samo rekao da sam sama kriva za sve. Nazvao me sramotom za čitavu porodicu i rekao da ne želi više da me vidi. Tako sam postala žena muškarca čija porodica jedva spaja kraj s krajem. A moji roditelji su bili imućni", dodaje Gulmira.

Tek poslije devet godina je uspjela da pobjegne. „U to vrijeme već sam imala dvoje djece. U jednoj bolnici slučajno sam srela školsku prijateljicu kojoj sam ispričala svoju priču. Savjetovala mi je da se vratim u Almati s djecom, što sam i uradila. Kasnije mi je pomogla oko razvoda i traženja posla. Mom bivšem mužu bilo je svejedno. Da je tada postojalo krivično gonjenje za otmicu nevjeste, o čemu se sada raspravlja, moj život bi izgledao drugačije. Nikad nisam uspjela da završim fakultet."

Dugogodišnje rasprave o kaznama

U Kazahstanu se od sredine 1990-ih godina raspravlja o potrebi krivičnog gonjenja zbog otmica radi prisilnog braka. Aktivisti i borci za ljudska prava već gotovo 30 godina ukazuju na to da oni koji učestvuju u tome ne odgovaraju za svoja djela.

Član 125. Krivičnog zakona predviđa kaznu zatvora od četiri do sedam godina za otmicu. Međutim, ako otmičar pusti otetu osobu, može da izbjegne pravdu, što je takođe navedeno u članu 125.

Vlasti su do sada zanemarivale tu rupu u zakonu, čime su podsticale počinioce da samo formalno oslobode otete žene nakon prisilne udaje.

Prve nade u promjene pojavile su se u avgustu 2023. godine, kada je Artur Lastajev, ombudsman za ljudska prava kazahstanskog predsjednika, najavio nacrt zakona kojim bi otmica mlade postala krivično djelo.

„Zatražili smo od glavnog državnog tužioca da izradi poseban spisak krivičnih djela kako bi se ona izdvojila iz člana 125. Predlog se bazira na iskustvima susjednih zemalja i preporukama Ujedinjenih nacija", rekao je Lastajev novinarima u glavnom gradu Astani.

Uprkos obećanju glavnog državnog tužioca da će podržati tu inicijativu, nije se dogodilo ništa. Šest mjeseci kasnije morao je da interveniše predsjednik Kazahstana Kasim-Žomart Tokajev.

„U našoj zemlji postoje ljudi koji pod krinkom navodnih nacionalnih tradicija pokušavaju da opravdaju otmicu nevjesta. To se ni na koji način ne može opravdati i protivi se idealima naprednog društva u kojem su dostojanstvo, prava i slobode svakog čovjeka apsolutne vrijednosti", izjavio je Tokajev.

„Otmica mlade nikad nije bila prava tradicija"

Bez te izjave predsjednika bilo bi gotovo nemoguće ponovo staviti tu temu na dnevni red, kaže poslanik donjeg doma iz redova vladajuće stranke Amanat Murat Abenov.

On istovremeno napominje da u Kazahstanu ranije nije postojala otmica nevjesta u ovom današnjem obliku, što je posebno rašireno na jugu i zapadu zemlje, a povremeno se događa i u Astani i Almatiju.

„U srednjem vijeku otmica žena bila je dozvoljena samo tokom vojnih operacija, i to kao ratni plijen. Otmica djevojaka iz porodica koje nisu učestvovale u ratu smatrala se veoma teškim zločinom za koji je čak bila predviđena smrtna kazna", kaže Abenov.

Ombudsman Lastajev želi da uvede dodatni član u Krivični zakon kojim bi se otmica radi prisilnog braka kažnjavala zatvorskom kaznom do tri godine. „Ako je žrtva maloljetna, kazna se povećava na pet godina. Ako otmica ima teške posljedice za žrtvu, prijeti kazna i do deset godina zatvora". Silovanja bi trebalo da budu kažnjavana posebno.

Nakon izmjene zakona broj prijava otmica znatno će da poraste, uvjeren je poslanik vladajuće stranke: „U posljednje tri godine zvanično je zabilježeno 214 prijava, iako znam da je bilo mnogo više pokušaja podnošenja prijava. Samo deset slučajeva završilo je na sudu. Svi ostali, to jest 93 odsto, odbačeni su zbog nedostatka dokaza."

Kritika obrazovnog sistema

Pravnica i aktivistkinja za ljudska prava Halida Ažigulova ističe da država nije uspjela u pravnom obrazovanju, posebno u regionima gdje se otmica nevjesta još praktikuje.

„Naša omladina ne dobija dovoljno informacija o ljudskim pravima ni u školama, a ni na fakultetima. Malo znaju o bračnom i porodičnom pravu, prema kojem brak može da bude sklopljen samo uz slobodan pristanak oba partnera", ističe Ažigulova i polaže nade u mlade, koji se sve više distanciraju od starih tradicija.

*ovaj članak je najprije objavljen na ruskom, a preuzet je s njemačkog jezika