Oliver Piper  [ DW ]

02. 02. 2025. 00:41

Izbori u Njemačkoj: Koga će birati gastarbajteri?

Uoči parlamentarnih izbora u Njemačkoj 23. februara, sve stranke nastoje da pridobiju naklonost građana, ali čini se da u jednom – i to sve većem – segmentu biračkog tijela to ni ne pokušavaju. Jer, sada već oko 7,1 milion građana Njemačke stranog porijekla ima pravo glasa, što znači da je svaki osmi birač u zemlji upravo iz te grupe.

Tradicionalno, oni rjeđe izlaze na birališta od „domaćih" Njemaca, ali sociološkinja Friderike Remer iz Njemačkog centra za istraživanje integracija i migracija učestvovala je u istraživanju koje je pokazalo određene promjene. Osobe stranog porijekla nekada su bile prilično lojalne jednoj stranci, ali to se mijenja:

„Stranka sa najvećim potencijalom u svim grupama je SPD. Ali sada oko 20% birača stranog porijekla može da zamisli da glasa za AfD. No, ako ih pitate koja bi stranka mogla kompetentno da riješi njihove probleme, oni češće nego ‘domaći' odgovaraju da to nije nijedna stranka."

Kod potomaka gastarbajtera Savez Sare Vagenkneht i Ljevica su takođe popularniji od prosjeka, dok za Zelene među njima nema mnogo razumijevanja. Takođe, specifičnost birača stranog porijekla jeste što ih više muče strah od siromaštva i socijalnog pada. „Kada je riječ o brigama za sopstvenu materijalnu situaciju, penziju ili stambeno pitanje, osobe stranog porijekla osjećaju se ugroženije nego oni bez takvog porijekla", kaže Remer.

Niste vi problem, nego ovi novi koji dolaze…

Zanimljivo je da se ove osobe takođe više plaše da će postati žrtve zločina. Razlog može biti i to što rjeđe žive u „boljim kvartovima" gradova, ali upravo tu temu populistički AfD nastoji da iskoristi. „Ta stranka je veoma vješta u obraćanju određenim podgrupama birača stranog porijekla kako bi ih privukla svojoj politici. Prije svega se obraćaju doseljenicima koji su duže u Njemačkoj, a dolaze s Bliskog istoka, iz Sjeverne Afrike ili Turske, šaljući im poruku: vi niste problem, problem su ovi ‘novi' koji dolaze. To je naročito vidljivo na društvenim mrežama."

S tim se teško slaže Junus Ulusoj iz Fondacije Centra za istraživanje Turske i integracija: „To je u najboljem slučaju marginalna grupa. Kada čujem izjave AfD-a o migrantima i islamu, ne mogu da zamislim da ta stranka u turskoj zajednici može dobiti značajniju podršku." Možda jedino među osobama turskog porijekla koje su i same kritične prema islamu, koje su u potpunosti prihvatile njemački način života i čiji su preci došli u ovu zemlju prije više decenija.

Sve manje njemačkih građana turskog porijekla glasa na izborima

U prošlosti su osobe turskog porijekla najčešće glasale za socijaldemokrate. Razlog leži u ljevičarskoj tradiciji koju su često donijeli iz svoje domovine, ali i u podršci koju su dobijali od njemačkih sindikata u vrijeme stabilnih i dugoročnih radnih odnosa. Međutim, ta lojalnost sve više slabi, a sve je više onih koji uopšte ne izlaze na izbore.

„Tu postoji i velika grupa mladih koji se u svakodnevnom životu suočavaju s diskriminacijom i osjećajem da ne pripadaju ovdje", dodaje Ulusoj. „To ih vrijeđa, a zatim vodi i udaljavanju od politike, do toga da uopšte ne glasaju", kaže poznavalac njemačkih građana turskog porijekla. U stvari, cijela politika uglavnom se bavi nedostacima i problemima, umjesto da više govori o pozitivnim promjenama i da stvori osjećaj prihvaćenosti i za ove građane.

Njemci, ali ipak i Rusi

Istraživanje obuhvata i grupu birača koji nisu – a zatim i jesu – „stranog" porijekla: etničke Njemce koji su u zemlju došli iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Oni imaju specifičan politički profil.

Pošto su mnogi od njih iz Rusije ili su naklonjeni Moskvi, veliki dio njih osjeća se isključenim iz društva nakon ruskog napada na Ukrajinu i podrške Berlina Kijevu, objašnjava istoričar Janis Panajotidis iz Istraživačkog centra za istoriju transformacija pri Univerzitetu u Beču.

Dugo vremena, a dijelom i iz zahvalnosti Helmutu Kolu koji je organizovao njihov dolazak u Njemačku, ova grupa „stranaca" bila je pouzdan oslonac hrišćanskim demokratama (CDU/CSU). Ali Angela Merkel je to promijenila – njena politika otvaranja prema migrantima iz pretežno muslimanskih zemalja bila je nešto što „ruski Njemci" nikako nisu mogli da prihvate.

Njihovi desničarski, pa čak i ekstremno desničarski stavovi, često se poklapaju s politikom AfD-a: „AfD je najaktivnija stranka kada je riječ o pridobijanju doseljenika iz Rusije", procjenjuje Panajotidis. S dobrim rezultatima – tu je i sklonost „politici čvrste ruke", kakvu su poznavali u SSSR-u, a naročito kada je riječ o migrantima. Jer ni oni se ne osjećaju potpuno prihvaćenima u Njemačkoj: „Baš zbog sopstvene nesigurnosti protive se svakom doseljavanju, posebno iz muslimanskih zemalja."

Ili – ili

CDU/CSU pokušava ponovo da se obrati ovoj grupi bivših doseljenika, ističući da su mnogi od njih sada u poodmaklim godinama i da im je pitanje penzije sve važnije. Međutim, očigledno s ograničenim uspjehom, jer su toj grupi i dalje važnija druga pitanja, posebno odnos prema Rusiji. Zbog toga AfD pažljivo bira riječi kada se govori o podršci Ukrajini, dok ih dodatno privlači i otvorena podrška poboljšanju odnosa s Kremljom, koju zagovara Sara Vagenkneht.

„Ranije su mnogi koji su došli iz bivšeg Sovjetskog Saveza glasali za Ljevicu, ali većina njih sada prelazi ka Savezu Sare Vagenkneht. Ako ta stranka opstane, imaće veliki potencijal ne samo među post-sovjetskim biračima, već i među onima koji ne žele da se svrstaju uz ekstremnu desnicu, što može odbiti birače stranog porijekla", smatra stručnjak iz Beča.