Nina Verkhojzer  [ DW ]

28. 11. 2024. 07:25

Bezbjednost Njemačke za Trampa nije prioritet

Nepredvidljivost Donalda Trampa zabrinjava njemačke političare. Da li će opet oštro kritikovati Njemačku, kao u prvom mandatu? Da li će se buniti protiv NATO, posebno njegovih evropskih partnera, ili će čak da prijeti napuštanjem saveza?

Sve to je teško procijeniti i sve to izaziva određenu dozu nemira u Berlinu. Kada je savezna ministarka spoljnih poslova Analena Berbok ponudila Trampu „partnerstvo i prijateljstvo“ nakon njegove izborne pobjede, to je takođe bio i izraz želje za pouzdanošću u teškim vremenima.

NATO je Njemačkoj neophodan?

Malo ko sumnja u to da njemačko-američki odnosi počivaju na čvrstim temeljima – i s ove i s one strane Atlantika. Predsjednik iz redova Demokrata Džo Bajden uvijek je naglašavao da bi SAD u slučaju napada branile „svaki pedalj teritorije NATO“.

To je bilo umirujuća garancija za evropske članice NATO. U slučaju sukoba, Njemačka bi sa svojih samo 180.000 vojnika i neadekvatno opremljenim Bundesverom bila elementarno zavisna od zaštite vojnog saveza.

Međutim, pod Republikancem Donaldom Trampom počeće da duvaju drugačiji vjetrovi nego pod ubijeđenim transatlantistom Bajdenom. Ne samo da Evropa igra samo sporednu ulogu u Trampovom geopolitičkom razumijevanju svijeta, daleko iza Kine i indopacifika, već Tramp takođe odbranu Evrope vidi prvenstveno kao – evropski zadatak, a ne američki.

Evropa mora više da ulaže u sopstvenu bezbjednost

U ovom trenutku SAD plaćaju lavovski dio u okviru NATO, obezbjeđujući većinu trupa i ključne sposobnosti u izviđanju i logistici. Tramp, koji je članstvo u Alijansi često opisivao kao preskupo za Sjedinjene Države, mogao bi u velikoj mjeri da taj angažman smanji.

Njemački ministar odbrane Boris Pistorijus hitno je reagovao: „Mi Evropljani moramo da učinimo više za sopstvenu bezbjednost. Moramo doći do pravedne raspodjele tereta“, rekao je on nakon Trampove izborne pobjede – i pozvao kolege iz Francuske, Poljske, Britanije i Italije na sastanak kako bi razgovarali o odbrambenoj sposobnosti Evrope.

Poboljšanje odbrambene sposobnosti Evrope nakon što je izabran Tramp, čini se hitnijim nego ikad. A Njemačka bi u tome mogla da igra vodeću ulogu. Ali ona se trenutno suočava s krizom vlade koja će najvjerovatnije dovesti do vanrednih izbora 23. februara. Stručnjaci za bezbjednost već dugo zahtijevaju da Evropa bude u stanju da izvodi vojne operacije bez SAD.

Kada je riječ o Trampu, za njega se mnogo radi o novcu, o „dogovorima“. Tu sve može da bude adut u pregovaranju. Takav stil politike već je obilježio njegov prvi mandat (2017-2021). Još tada se redovno rugao onome što je smatrao suviše niskim njemačkim izdacima za odbranu. Njemačka duguje NATO „ogromne sume“, tvrdio je Tramp – na šta je tadašnja kancelarka Angela Merkel reagovala iritirano.

Zaštita samo ako se izdvaja novac?

Za očekivati je da će Tramp ponovo aktuelizovati pitanje izdvajanja za odbranu. Na to je on aludirao i tokom predizborne kampanje. Svako ko ne ispuni „cilj NATO od dva odsto“ – dakle ko ne uloži najmanje dva odsto svog BDP u odbranu – tog SAD neće štititi, poručio je Tramp praćen aplauzom svojih pristalica.

Ekspertkinja za bezbjednost Ulrike Franke iz berlinskog trusta mozgova Evropski savjet za spoljne odnose, takve izjave smatra opasnim: „Već i samo to neizmjerno potkopava NATO, jer se povjerenje u NATO bazira na uvjerenju da će drugi saveznici priskočiti u pomoć“, kaže Franke za DW.

Bivša glavna strateškinja NATO Štefani Babst takođe je zabrinuta zbog mogućeg drugog mandata Donalda Trampa: „Tramp ne vidi NATO kao savez vrijednosti, već kao udruženje koje pruža usluge.“ Ko plati, taj ima zaštitu – takav stav je stvarno otrov za NATO, smatra Babst i ocjenjuje da od nesloge u Alijansi na kraju profitira ruski predsjednik Vladimir Putin.

Da li će se otvoriti biti rupa u njemačkom budžetu za odbranu?

Može li Njemačka, kao navodni „platiša koji kasni“, takođe da ispadne iz obećanja nove američke administracije o zaštiti – uprkos američkom nuklearnom oružju stacioniranom u toj zemlji, koje služi kao nuklearno odvraćanje?

Njemačka vlada je ove godine prvi put nakon nekoliko decenija potrošila dva odsto bruto domaćeg proizvoda na odbranu – čime je ispunila dobrovoljno preuzetu obavezu kao članica saveza. Ali, to je bilo moguće samo zahvaljujući jednokratnom, tzv. posebnom fondu (zapravo novom zaduživanju) od sto milijardi eura za Bundesver, koji je vlada stavila na raspolaganje nakon ruskog napada na Ukrajinu.

Sredstva iz toga fonda biče, međutim, potrošena 2026. ili 2027. godine. Zadatak nove njemačke vlade će zato biti trajno povećavanje budžeta za odbranu. U protivnom bi Njemačka ponovo mogla da padne ispod dva odsto ulaganja i da se izloži kritici svojih saveznika. Tokom svog posljednjeg mandata Tramp je čak zaprijetio povlačenjem nekih američkih trupa stacioniranih u Njemačkoj – kao „sankciju“ za ono što je smatrao nedovoljnim izdvajanjima za odbranu.

Postoji prijetnja da će se prekinuti američka podrška Ukrajini

Drugo pitanje koje zabrinjava Evropljane jeste vojna pomoć Ukrajini. I tu su SAD do sada najveći donator, a slijedi ih Njemačka. Trampove izjave na tu temu izazivaju strahove da on neće pružati dalju pomoć Kijevu.

Ekspertkinja za bezbjednost iz Berlina Ulrike Franke sumnja da bi Evropljani mogli da nadoknade taj nedostatak američkih sredstava. Novac je, kaže, manji problem od snabdijevanja oružjem. „Prema mom mišljenju, zaista veliki problem je vojna oprema. Mi smo svoje arsenale ispraznili u posljednje dvije i po godine. Ono što nismo uradili u dovoljnoj mjeri jeste da izgradimo našu proizvodnju“, kaže ona. Iako je Njemačka od početka rata u Ukrajini značajno povećala proizvodnju oružja, krenula je s niskog nivoa, recimo u proizvodnji municije.

Kakav će „dogovor“ Tramp predložiti Putinu?

Iritaciju u Njemačkoj izazvala je Trampova glasna najava da će okončati rat u Ukrajini „za 24 sata“. Moguće je da će Tramp „napravi neku vrstu dogovora s Putinom – a Evropljani nisu dovoljno ujedinjeni, a ni stvarno u poziciji da taj dogovor odbace“, kaže Franke za DW. To je za nju „horor scenario“.

Ako Tramp pokuša da sklopi sporazum s Putinom, Ukrajina najvjerovatnije neće biti za pregovaračkim stolom, a neće ni Evropa – samo što niko neće htjeti da prihvati da bude isključen, procjenjuje Tomas Klajne-Brokhof, direktor njemačkog trusta mozgova Savjet za spoljne odnose. Zato bi, predlaže, velike evropske zemlje trebalo da formiraju kontakt-grupu s Ukrajinom kako bi istražile uslove za prekid vatre prije nego što Tramp 20. januara preuzme dužnost.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku