M.M.Lj.

ADP ZID

"Neshvatljiva namjera da se kladionice približe školama"

Neshvatljiva je namjera predlagača Nacrta zakona o igrama na sreću da približi kladionice obrazovnim instituacijama te umjesto do sada 250 metara rastojanje skrati na 170 metara, smatraju u ADP Zid. Traže da se uradi ozbiljna revizija zakona na način kako bi se na početku organizovanog djelovanja države u suzbijanju ovog problema preduprijedili dalja šteta i započeo proces zaštite građana od posljedica koje kocka ostavlja na pojedinca, njihove porodice i širu zajednicu

U Crnoj Gori stanje je alarmantno kada je riječ o kockanju, budući da smo jedna od rijetkih evropskih zemalja sa izuzetno liberalnim pristupom ovoj oblasti što uz slabe administrativne kapacitete za kontrolu, smatraju u ADP Zid. To prema njihovim riječima dovodi do velikog broja građana sa ozbiljnim simptomima koji ih svrstavaju u grupu poremećaja kontrole impulsa-patološkog kockanja. 

“Tražimo da se uradi ozbiljna revizija zakona na način kako bi se na početku organizovanog djelovanja države u suzbijanju ovog problema preduprijedili dalja šteta i započeo proces zaštite građana od posljedica koje kocka ostavlja na pojedinca, njihove porodice i širu zajednicu”, poručuju iz ADP Zid.

U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD-10 problem sa kockenjem svrstan je u poglavlju “Poremećaj navika i kontrole impulsa” pod nazivom patološko kockanje.

“Patološko kockanje je poremećaj gdje se osoba ne može oduprijeti impulsima za kockanjem, što dovodi do ozbiljnih zdravstvenih, porodičnih, socijalnih i profesionalnih posljedica”, podsjećaju iz ADP Zid.

Iako se u analizi uticaja Zakona navodi da su prvi prioriteti novog Nacrta zakona Društveno odgovorno priređivanje i Pevencija/zaštita igrača i maloljetnika, cijene da je u tekstu propuštena prilika da se suštinki djeluje u ova dva segmenta ili preuzmu pravne tekovine razvijenih zemalja kao polazni osnov i minimum za uređenje ove oblasti.

“I pored unaprijeđenja samog zakonskog teksta, ponovo se forsiraju rješenja koja do sada nijesu dala nikakve rezultate – poput udaljenosti mjesta za kockanje od škole, koja su sad, gle apsurda, smanjena sa 250 na 170 metara, ili ukidanje saglsnosti skupštine stanara za otvaranje kladionice, što je bilo predviđeno u prethodnom Nacrtu zakona”, navode iz te NVO.

Mišljenja su da javna rasprava o Nacrtu zakona nije bila na očekivanom nivou jer je izostao javni stav od niza aktera u društvu medicinskih ustanova, Univerziteta, vjerskih zajednica, civilnog sektora, medija.

Smatraju da treba ukinuti bilo kakvu mogućnost gotovinskih uplata i regulisati proces uplata putem registracionih kartica na način što bi pojedinačni nalozi bili povezani sa bankovnim nalozima i kreditnim karticama vlasnika kartice i naloga preko kojih se isključivo mogu top–upovati (dopunjavati) kartice.

“Kartice bi istovremeno služile za registraciju prilikom ulaska u prostore predviđene za priređivanje igara na sreću i na web sitovima priređivača”, predlažu iz te NVO.

 Traže da se uvede zabrana svih vidova spoljnog oglašavanja priređivača i njihovih proizvoda i usluga.

“ Uvesti zabrane oglašavanja i reklamiranja u medijima, zabraniti oglašavanje na elektronskim medijima uz uvođenje izuzetaka, čime se pospješila prevencija zavisnosti od kockanja kod djece i maloljetnika. Ovo se odnosi i na sve društvene medije i vlasnike profila, influenserske naloge i stranice”, predlažu iz ADP-Zid.

Smatraju da treba spriječiti postavljanje samouslužnih terminala van prostora namijenjenih za priređivanje igara na sreću, uvesti praćenje učestalosti kockanja i limitirati broj uplata na dnevnom nivou i preciznije regulisati odgovornost priređivača u odnosu na učesnike u igrama na sreću kroz jasno definisanje obuke zaposlenih i način isključenja iz igara.

Predlažu i da korisnik registracione kartice može je dopunjavati isključivo putem vlastitog bankovnog računa i kreditnim karticama u svom vlasništvu.

Ističu da je praksa do sada pokazala da lica koja su zaposlena kod privređivača u većini slučajeva nisu  po svojoj profesiji osposobljena za preventivno djelovanje u oblasti prevencije zavisnosti.

“Stoga je neophodno ovim Zakonom regulisati precizan način obuke lica koji bi bili zaposleni kod privređivača za obavljanje ovih poslova, kao i obavezivanje privređivača-poslodavca da kao obavezan uslov za zaposlenje uvede prethodnu obuku u određenom vremenskom trajanju kod licenciranih servisa ili ustanova za pružanje pomoći licima sa problemom zavisnosti, uz određene kazne koje bi privređivač-poslodavac imao ukoliko do toga ne dođe”, predlažu iz ZID-a.  

Smatraju da zakonom treba ostaviti mogućnost da svako fizičko lice može zatražiti bez posebnog obrazloženja, isključivanje / zabranu učestvovanja u igrama na sreću.

“Da zahtjev za isključenje/zabranu može podnijeti na svim prodajnim mjestima bilo kog priređivača uključujući i mogućnost on line podnošenje zahtjeva na internet stranicama priređivača – gdje na svakoj stranici mora stojati jasno vidljiv link/baner površine 300 x 250 px za podnošenje zahtjeva”, kažu iz NVO i predlažu da rok trajanja isključenja ne može biti kraći od 2 godine.

“Isto je bez prava na opoziv. Priredjivač snosi odgovornost da obezbijedi provjeru svake uplate i tehničke preduslove da kontrola postoji i u slučaju promjene ličnih podataka fizičkog lica podnosioca.”

Smatraju da predložene zabrane reklamiranja ne pružaju adekvatnu zaštitu djece i mladih.

“Posebno imajući u vidu da je teško definisati koje su emisije za djecu i mlade a da oglašavanje na internetu i bilbordima nije potpuno isključeno, te ostavlja prostor za kreativno tumačenje. Internet danas predstavlja najsnažnije mjesto promocije. Takođe ostavlja se mogućnost oglašavanje loga i brenda koje usled agresivnog oglašavanja u prethodnom periodu jasno indiciraju promociju kockanja ”, navode iz ADP Zid-.

Nije se vodilo računa o reklamama na dresovima i sportskoj opremi maloljetnih lica i svim sportskim i drugim manifestacijama namijenjenim djeci i mladima do 18 godina.

“Na svima je potrebo zabraniti reklamiranje i isticanje logoa organizatora igara na sreću.Stoga, kao što je i prethodno navedeno, predlažemo Zabranu svih oblika oglašavanja sponzorstava i drugih oblika komunikacije sa sadržajem koji direktno ili indirektno promoviše kockanje, dok bi se u narednim stavovima ili članu jasno definisali izuzeci koji predstavljaju dozvoljeni kompromis sa medijima i klubovima koji prihoduju potrebna sredstva za rad”, kažu iz ADP ZID.

Nacrtom zakona zabranjuje se postavljanje samouslužnih terminala van registrovanih sjedista privrednih drustava koji kao svoju osnovnu djelatnost imaju djelatnost pružanja usluga igara na sreću, sa posebnom zabranom koja se odnosi na ugostiteljske objekte, ulaze u zgradama, javno postavljanje poput POS terminala i sl. Iz ADP Zid smatrahz da predloženo rješenje identifikacije bez nadzora omogućava jednostavnu zloupotrebu i ne rješava problem zabrane kockanja maloljetnim licima.

“Upravo uvođenjem mogućnosti učešća u igrama na sreću samo u objektima koji su registrovani za obavljanje te djelatnosti, uz ostale predloge kao što su registracione kartice, može osigurati process kontrole I praćenja učesnika u igrama na sreću I eventualne zloupotrebe od strane maloljetnih lica I priređivača”, navode iz NVO.

Neshvatljiva je namjera predlagača, kako ističu,  da približi kladionice obrazovnim instituacijama te umjesto do sada 250 metara rastojanje skrati na 170 metara.

“Stoga predlažemo da se ovim članom obezbjedi:Udaljenost objekta u kojima se priređuju lutrijske igre na sreću i posebne igre na sreću od obrazovnih ustanova, vrtića, objekata za smještaj učenika I studenata i sportsko-rekretaivnih objekata ne može biti manja od 250 metara. Udaljenost iz stava 1 ovog člana predstavlja putanju vazdušne linije od najbliže tačke ustanove (zgrade) odnosno pripadajuće parcele ili ograde iz stava 1 ovog člana do najbližeg ulaza u objekat u kome se privređuju lutrijske igre na sreću i posebne igre na sreću”, navodi se u predlogu.

Potrebno je, kako navode, kompletan Zakon i nadzor uskladiti sa novim načinom uplate i kontrole procesa učešća u igrama na sreću.

“To uključuje obavezu priređivačima u kladionicama i automat klubovima praćenje učestalosti kockanja i limitiranje broja uplata na dnevnom nivou. Učestalost učešća je jedan od osnovnih pokazatelja nivoa problema poremećaja impulsa i patološkog kockanja. Uvođenjem ovog standarda omogućili bi priređivačima da na adekvatan društveno odgovorni način posluju”, zaključuju iz ADP Zid.

Upozoravaju da su društvene i socijalne posljedice kockanja i bolesti  razorne.

“Osobe koje kockaju na patološkom nivou zloupotrebljavaju alkohol, a blizu ¾ zavisnika od kockanja imaju razvijenu sliku depresije. Komborbiditet zavisnosti od kockanja i antisocijalnog poremećaja ličnosti je često prisutan, a čak 60 do 90% patoloških kockara ispunava kriterijume za neki poremećaj ličnosti”, navodi se u dokumentu.

Patološki kockari imaju najveću stopu samoubistava u odnosu na sve ostale zavisnosti.

“Studije pokazuju da se nasilje u porodici povećava 10 puta kada je partner patološki kockar. Istraživanjem 144 supružnika patoloških kockara pronađeno je da ih je 50% fizički i verbalno zlostavljano, a 12% je pokušalo samoubistvo. Istraživanja pokazuju da tinejdžeri čiji roditelji kockaju na patološkom nivou u riziku da se i kod njih razvije poremećaj”, upozoravaju iz ADP Zid.