Oliver Piper  [ DW ]

15. 11. 2024. 08:42

Španske vaspitačice u njemačkom vrtiću

Jednog tmurnog, oblačnog jutra u novembru grupa djece iz jednog vrtića u Kelnu pokušava da glasnim pjevanjem dozove sunce. Pjevaju pjesmicu „Sal, solecito, caliéntame un poquito“ – „Sunce, dođi i ugrij me malo“. Pritom gotovo niko od djece, koja imaju između dvije i šest godina, ne govori španski. Kad ih čujete kako pjevaju, mogli biste da pomislite da ste u nekom obdaništu u Madridu.

Džesika Rohas Flores, Bolivijka koja je prije dvije godine došla u Njemačku iz Španije, smatra da je dvojezični koncept vrtića „Stonoga“ (Tausendfüßler) uspješan model. Ona za DW priča: „Ne govorimo sve vrijeme španski sa djecom, ali pjevamo španske dječije pjesmice i ponavljamo neke riječi, poput stolica, sto ili tanjir. Tako ona kroz igru uče jezik. Djeca su takođe imaju veliku empatiju prema meni i pričaju sporije kad nešto odmah ne razumijem“.

Višejezičnost djeci otvara mnoga vrata

Pored tobogana u dvorištu obdaništa nalazi se natpis sa španskim prevodom, a na mnogim plakatima takođe su španske riječi. Roditelji i djeca pozdravljaju se s „Buenos días“ i „Adiós“. To je dvostruko korisno: dok djeca usvajaju španski vokabular, novopridošle vaspitačice uče njemački kroz svakodnevni rad u vrtiću. Špankinja Karmen Kasares Naranho za DW kaže: „Nedavno su mi jedni roditelji s ponosom rekli da njihovo dijete već zna da broji na španskom i poznaje sve boje. Ono što ovaj dvojezični koncept čini posebnim jeste da djeca razvijaju strategije za svakodnevne situacije u kojima ih možda druga osoba ne razumije“.

Sintija Malka-Buholc pokrenula je dvojezični koncept 2013. godine, a organizacija „Frebel“ koja upravlja ovim dječijim vrtićem odmah je podržala ideju. Malka-Buholc, rođena Peruanka i zamjenica direktorke vrtića „Stonoga“, još uvijek mora da umiruje roditelje koji se boje da bi dodatni jezik mogao da preoptereti djecu. S druge strane, ističe ona, višejezičnost djeci otvara mnoga vrata.

Na pitanje da li Njemačka na taj način odvlači stručne radnike iz zemalja kojima su potrebni, Malka-Buholc odgovara: „Ne, jer mnoge kvalifikovane vaspitačice u Španiji ili Latinskoj Americi često ne mogu da pronađu posao i moraju da rade kao konobarice. U Njemačkoj možemo da im ponudimo priliku da rade ono za što su se četiri ili pet godina školovali“.

Veliki nedostatak mjesta u vrtićima i stručnog osoblja

Model dječijeg vrtića „Stonoga", koji zapošljava stručnu radnu snagu iz inostranstva, mogao bi da bude kreativno rješenje postojećih problema. U Njemačkoj, naime, nedostaje 430.000 mjesta u dječijim vrtićima, a prema istraživanju organizacije Paritetiše gezamtferband, nedostaje i 125.000 vaspitačica i vaspitača, što u proseku znači dvije pedagoške osobe po obdaništu.

Posebno je teško na zapadu Njemačke. U najmnogoljudnijoj pokrajini, Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, vrtići su u septembru morali 3.600 puta da ograniče svoje radno vrijeme, što je rekord – a sezona prehlada još nije zapravo ni počela. U takvim slučajevima roditelji moraju ranije da dođu po djecu ili da ih premjeste u druge grupe. U najgorem slučaju, vrtić mora potpuno da se zatvori.

„Da li Njemačka zaostaje u povećanju kapaciteta? Apsolutno. Da li nedostaju kriterijumi kvaliteta? Apsolutno takođe!“, kaže za DW Vido Hajs-Tene, stručnjak za porodičnu politiku na Institutu za njemačku privredu u Kelnu. „Već više od deset godina postoji zakonsko pravo na vrtić za djecu mlađu od tri godine, ali to s obzirom na situaciju nije sprovodljivo. Ako postoji zakonsko pravo, mora se obezbijediti mjesto za svako dijete“.

Kriza u obdaništima ima i veliki ekonomski efekat. Studija „Roditelji koji rade i posljedice“ platforme „Stepstun“ procjenjuje da šteta iznosi oko 23 milijarde evra. Procjenjuje se da se zbog nedostatka mjesta u vrtićima godišnje gubi 1,2 milijarde radnih sati. Neke firme smanjuju radno vrijeme svojih radnika ili ih čak otpuštaju zbog nedostatka njege za djecu. Na zapadu Njemačke to je posebno problematično zbog istorijski razloga, objašnjava Gajs-Tene.

„U staroj Saveznoj Republici Njemačkoj dugo se smatralo da djeca ne bi trebalo institucionalno da se čuvaju. S druge strane, DDR je razvio sistem kako bi ženama omogućio rad. Zato je u Istočnoj Njjemačkoj tradicionalno jača ponuda vrtića, dok je zapad tek postupno nadoknađivao propušteno“.

Peticija „Svako dijete je važno" obara rekorde

Katja Ros više nije mogla samo da posmatra krizu u njemačkim dječijim vrtićima. Ta vaspitačica iz Rostoka pokrenula je peticiju „Svako dijete je važno“, koja je naišla na veliki odziv. Potpisalo ju je 220.180 ljudi u znak podrške za bolje uslove rada u ranom obrazovanju. To je najveća kampanja za vrtiće u istoriji Njemačke. Početkom oktobra Ros je imala priliku da govori sat vremena pred odborom Bundestaga za peticije.

Ona ističe: „Prva smo obrazovna institucija koju djeca posjećuju i sve što dolazi nakon vrtića bazira se na njemu. Ono što djeca do šest godina nisu naučila, teško će nadoknaditi u školi“.

Katja Ros i njene koleginice i kolege traže dodatne stručnjake za jezičko obrazovanje i inkluziju, obavezne minimalne standarde za osoblje i širenje kapaciteta vrtića kako bi svako dijete u Njemačkoj dobilo mjesto. Skeptična je da će za to biti dovoljno četiri milijarde evra, koliko je savezna vlada obezbijedili za 2025. i 2026. godinu u sklopu novog Zakona o kvalitetu vrtića.

„Svaki evro uloženu rano obrazovanje dugoročno se vraća četvorostruko. Djeca koja su dobro obrazovana u vrtiću vjerovatno će kasnije postići viši stepen obrazovanja, što ima efekta i na penzioni fond. Ali za to su potrebni hrabri političari koji će gledati dalje od četvorogodišnjeg mandata“, upozorava Katja Ros.

*ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku