Dragoslav Dedović (priredio na osnovu pisanja štampe na nemačkom)  [ DW ]

12. 09. 2024. 12:04

„Kosovo nije Hrvatska“

U švajcarskom dnevnom listu Noje cirher cajtung osvanuo je tekst pod nazivom „Strategija Aljbina Kurtija na Kosovu je uspješna“.

Riječ je o razgovoru koji je švajcarski novinar vodio sa stručnjakom za Balkan Markom Prelecom, koji je doktorirao istoriju na Jejlu, radio za Haški tribunal i Međunarodnu kriznu grupu, a sada ima sopstveni analitički centar.

Najprije se konstatuje da je proces dijaloga između Beograda i prištine „klinički mrtav“. Na pitanje kako je došlo do toga Prelec odgovara:

„Kurti nema povjerenja u to da će dijalog donijeti željeni rezultat – srpsko definitivno priznanje nezavisnosti Kosova. Zato on vodi politiku svršenog čina, sprovodeći državnu suverenost na Sjeveru gdje god može. Strategija je uspješnija više nego što je većina nas očekivala. To je tako i zbog toga jer niko nije mogao da zamisli da će neki premijer u Prištini u tolikoj mjeri donositi odluke mimo zapadnih partnera“.

Na pitanje o mogućnostima uticaja zapadnih partnera na Kurtija, Prelec je rekao da samo Kfor može da nametne neke crvene linije, što je i u radio u slučaju mosta u Mitrovici, ali i da su mogućnosti uticaja ograničene zbog velike popularnosti Kurtija, naročito poslije sukoba u Banjskoj.

Uslijedilo je pitanje o tome da li je eskalacija rezultat gubitka vjere u regionu da će EU primiti nove članove sa Balkana. Prelec odgovara da su za spor napredak pristupnih pregovora krivi kandidati: „Možda sa izuzetkom Crne Gore, oni jednostavno ne ispunjavaju pristupne kriterijume.“

Prelec predviđa Kurtijeve dalje poteze – stavljanje pod kontrolu školstva i zdravstva. Na pitanje šta Priština time hoće da postigne on odgovara: „Mada Beograd tvrdi suprotno, mislim da Kurti načelno ne odbija prisustvo srpskog stanovništva na Kosovu. Ali zahtijeva nedvosmisleno priznavanje da žive u državi Kosovo. Bilo kakav osjećaj pripadnosti Srbiji on ne toleriše.“

„Pretpostavljam da dugoročno misli na rješenje kao u Hrvatskoj. Tamo je takođe postojala znatna srpska manjina, koja se poslije rata smanjila na nekoliko procenata. Ti ljudi danas imaju određena kulturna i politička prava. Ali nema djelimične autonomije i stvarne mogućnosti uticaja Beograda. Pripadnost Hrvatskoj se ne dovodi u pitanje. Ali Kosovo nije Hrvatska.“

Na pitanje da li je problem i u Beogradu i nije li Zapad popustljiv prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, Prelec odgovara da je diplomatski pritisak usmjeren uglavnom na Prištinu, i da to počiva na pogrešnoj procjeni Brisela i Vašingtona.

„Vučić se veoma vješto predstavlja. Isporuke municije Ukrajini su mu donijele mnogo blagonaklonosti Zapada. Osim toga, postoji zabrinutost u evropskim prijestonicama da će Srbija da se okrene Rusiji ako pritisak na Beograd bude prevelik. Smatram da je to potpuno pogrešna procjena.“

Nešto dalje on objašnjava: „Vučić zna da je upućen na dobre odnose sa NATO-om i Evropskom unijom. Naposletku, te organizacije okružuju njegovu zemlju. Cijena konfrontacionog kursa bi bila previsoka.“

Novinar postavlja zaključno pitanje – da li prijeti opasnost od eskalacije. „Ne postoji neposredna opasnost. Ali zavisno od okvirnih geopolitičkih uslova, situacija se može promijeniti“, odgovara stručnjak za Balkan.

Potom navodi rizike – svaka pobjeda Rusije u ratu sa Ukrajinom donijela bi i nove granice. Osim toga postoji i nesigurnost u vezi sa mogućom pobjedom Trampa na američkim predsjedničkim izborima.

Marko Prelec konstatuje: „Zapad griješi, ako potcjenjuje značaj ovakvih neriješenih sukoba.“

Osmani: Vučić opasan po Evropu

Berlinski Tagesšpigel donosi razgovor sa predsjednicom Kosova Vjosom Osmani-Sadriu. Njoj je dodijeljena nagrada M100 u Potsdamu koja važi kao „Nagrada evropske štampe“ za ličnosti koje se zalažu za demokratiju, slobodu mišljenja i za evropsko razumijevanje.

Na početku razgovora Vjosa Osmani je rekla da Evropska unija ne tretira Kosovo kao ostale države na Balkanu koje su kandidati za članstvo u Evropskoj uniji, iako po njenom tumačenju Kosovo ima jasniju opredijeljenost i veći napredak u reformama:

„Po brojnim listama koje procjenjuju stanje demokratije, Kosovo je najbolje ocijenjeno u odnosu na ostale zapadnobalkanske države. Kosovo ima najnapredniji ustav i najsnažnije mehanizme za zaštitu ljudskih prava i sloboda.“

Ona je dodala da je Kosovo na ispravnom putu, ali da pet članica Evropske unije nisu priznale Kosovo kao državu: „Time je naše pristupanje nažalost politički veoma zamršena stvar. Potrebna nam je opet neka snažna članica Evropske unije kao što je Njemačka, koja bi preuzela liderstvo, kako bi Kosovo dobilo status kandidata.“

Vjosa Osmani je rekla da ljudi na Kosovu imaju utisak da ih tretiraju kao evropske građane druge klase. Ali je negirala da bi razočaranje zbog toga moglo da promijeni proevropsko i proameričko raspoloženje.

Jedno novinarsko pitanje odnosilo se na sukob sa Srbijom. Vjosa Osmani je rekla:

„Mi nemamo sukob sa Srbijom. Kosovo je devedesetih bilo žrtva genocidne politike Miloševićevog režima, što do danas ima posljedice. Kosovo nikada nije napalo Srbiju, već se branilo.“

Potom je predsjednica Kosova spomenula prošlogodišnji oružani incident kod Banjske, nazvavši ga „aktom agresije Srbije, jer su trupe iz okruženja srpskog predsjednika prešle našu granicu“.

Ona je dodala da se tako nešto ne smije ponoviti: „Kosovo je suverena država u svojim aktuelnim granicama. To je nepovratna stvarnost.“

Osmani je spomenula Ohridski sporazum i rekla da Beograd odbija da ga sprovede. Potom se požalila na neravnopravan tretman: „Nažalost, ne tretiraju se isto obje strane. Sve dok je tako iluzorno je da se nada održivim rezultatima.“

Vjosa Osmani je odbacila optužbe Beograda da Priština diskriminiše srpsku manjinu, nazvavši to propagandom po uzoru na Putina: „Šta je Putin radio uoči invazije na Ukrajinu? Optužio je Ukrajinu da ne poštuje prava ruske manjine. To je upotrebio kao izgovor za ilegalnu aneksiju ukrajinskih područja. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić pokušava isto. Njegov cilj je aneksija sjevera Kosova.“

Osmani je rekla da mir i pomirenje nisu mogući „sve dok politiku određuju ljudi koji su bili dio režima Slobodana Miloševića“. Potom je dodala:

„Uvjerena sam da Vučićeva politika predstavlja jednu od najvećih opasnosti ne samo za Zapadni Balkan već i za cijelu Evropu. Evropa mora ozbiljno da se pozabavi opasnostima koje nastaju zbog autokrata kakav je Vučić, i koje podržava Rusija.“