Astrid Prange, Ana Čajka  [ DW ]

09. 09. 2024. 15:20

Ozempik i povratak ideala mršavih tijela

Šta Paris Hilton, Britni Spirs, Sara Džesika Parker i Kejt Mos imaju zajedničko? Za Kan, 23-godišnju manekenku i modnu dizajnerku, sve su one prave Y2K ikone.

Y2K je skraćenica za 'year 2000' (godina 2000) i odnosi se na kompjuterske greške u formatiranju tokom prelaza između milenijuma. Međutim, danas je poznat prije svega kao ime trenda koji oličava nostalgiju za modom, kultom i muzikom od prije skoro četvrt veka.

Ono što Britni, Paris, Kejt i Sara dijele nije samo ljubav prema zvonastim farmerkama niskog struka, pirsingu na pupku, cipelama sa visokom štiklama, mini suknjama, kratkim majicama i malim torbama. Sve su one veoma mršave. Takođe, predstavljaju ondašnje standarde ljepote koji se danas smatraju „toksičnim".

Sustret Ozempika i Y2K

Ovaj „toksični" standard ljepote — biti veoma mršav — izgleda da se vraća, potpomognut ljekovima za mršavljenje poput Ozempika. Pojavio se 2017. kao lijek za dijabetes, ali je prije otprilike dvije godine postao viralan na društvenim mrežama kada su influenseri počeli da dijele svoja iskustva o neobično brzom gubitku kilograma. Hešteg #ozempic u međuvremenu ima stotine hiljada pregleda na Tik Toku i Instagramu.

U jednom trenutku, injekciju su počeli da koriste i oni koji su jednostavno želeli da izgube nekoliko kilograma pred ljeto. Lijek je postao toliko popularan da konstantno vlada nestašica, a Novo Nordisk, danski farmaceutski gigant koji proizvodi Ozempik i Vegovi (Wegovy), najvrjednija kompanija u Evropi, vrijedna skoro koliko i cijela njemačka automobilska industrija.

„Heroin-šik se vratio na međunarodne piste"

Uprkos popularnosti, njemačko-turska manekenka sa oblinama Kan nije čula za Ozempik — sve dok nije prošetala pistom za brendove Namilia i Ed Hardi, poznate po svojoj Y2K estetici. Njihova revija u Berlinu dospjela je na naslovnice širom svijeta zbog modela u majici sa natpisom „Volim Ozempik".

Kan vjeruje da poruka te kontroverzne majice nije bila slavljenje lijeka za mršavljenje, već isticanje činjenice da se moda vraća ka „heroin-šiku", estetici povezanoj sa ekstremno mršavim, blijedim modelima poput Kejt Mos ili Džije Karandži.

„Svakih nekoliko godina dolazi novi trend. Heroin-šik se definitivno vratio na velika vrata. Prije toga, bio je pokret „pozitivne slike tijela", ali već godinu i po dana na pistama vidimo manje modela sa oblinama", kaže Kan.

Zbogom pozitivnoj slici tijela?

Kan, kao jedna od rijetkih manekenki sa oblinama, to doživljava lično.

„Često bi mi potvrdili angažman, a zatim ga otkazali nakon provjere sa stilistima zbog moje veličine, kao što se desilo, na primjer, sa Žan Pol Gotjeom," rekla je za DW.

Kan kaže da se ponovo preferiraju visoki i mršavi modeli, posebno u visokoj modi. To podsjeća na kontroverzno nasljeđe koje su ostavili dizajneri poput Karla Lagerfelda: Lagerfeld je poznat i po svojim negativnim i stereotipnim izjavama, poput „niko ne želi da vidi modele sa oblinama na pisti" ili o pjevačici Adel za koju je rekao da je „malo predebela".

Najnoviji izvještaj iz Vog Biznisa potvrđuje Kanina zapažanja: samo 0,8% revija za jesen/zimu ove godine imalo je plus-sajz modele. Prema Vogu, razlog tome je što su se brendovi koji su pokušali da budu inkluzivniji po pitanju veličina uglavnom vratili standardnom izboru manekenki.

Dakle, da li je inkluzivnost bila samo jednokratni eksperiment?

„Mršavost nikada nije izašla iz mode"

Paula Vila Braslavski, profesorka sociologije i rodnih studija na Univerzitetu u Minhenu, kaže da mršavost nikada zapravo nije izašla iz mode — ni na pistama, ni na ulicama.

„Društvo je oduvijek osuđivalo punije", kaže Braslavski. „To je moralno pitanje još od kraja 19. vijeka. Ako ste gojazni, smatraju vas lijenjim, glupim, neobrazovanim, moralno korumpiranim ili nezainteresovanim". Braslavski strahuje da bi normalizacija ljekova za mršavljenje poput Ozempika mogla da pojačati stigmu onih koji odstupaju od normi.

„Za žene, percepcija o tome šta je 'prava' težina uvijek je bila ograničenija nego za muškarce. Oduvijek se o ženama sudilo prije svega na osnovu njihovog izgleda. Previše mršava, previše debela, previše mišićava, previše lijepa ili nedovoljno lijepa — stalno kritikuju žene".

Međutim, kritike, povratak heroin-šika i popularnost Ozempika ne sprječavaju Kan da nosi svoju Y2K odjeću, kako na pisti, tako i na ulicama. I dalje postoje brendovi za koje pozitivna slika tijela nije samo trend, kaže ona — na primjer Namilia i Ed Hardi.

„Da slave Ozempik ne bi slali modele sa oblinama na pistu. A ja nisam jedina", objašnjava. Po njenom mišljenju, Namilia i Ed Hardi „samo iskreno ističu kontroverzu oko lijeka, jer, nažalost, ljudi stvarno vole Ozempik".

Da li to znači kraj pozitivne slike tijela? Milenijalska kultura i Ozempik bi mogli učiniti standarde ljepote još nedostižnijim. Ali za Kan, ova estetika nije rezervisana samo za mršave ljude i to niakda neće ni biti.