dw.com  [ DW ]

05. 08. 2024. 15:00

Njemačka: poreska krađa uz pomoć fiktivnih vlasnika

Mrak je, osjeća se miris buđi, hodnici kuće zatrpani su krupnim otpadom. Tomek Z. otvara vrata – bez majice, u papučama. Ovaj 60-godišnji muškarac iz Legnice u Poljskoj je generalni direktor 13 kompanija širom Njemačke. Među njima je i kompanija za špediciju s poslovnom adresom na Potsdamer Platzu u Berlin-Mitteu.

Međutim, on o tome ništa ne zna.

Sjeća se, doduše, da su mu jednom ispred jedne prodavnice prišli nepoznati ljudi. Tada, kaže, nije imao novca za piće. “Ali moraš piti”, dodaje. Nakon toga je, kaže, sjeo u auto i odvezao se u Njemačku.

U njegovom rodnom gradu Legnici – na četiri sata vožnje od Berlina - registrovano je još jedanaest generalnih direktora njemačkih društava sa ograničenom odgovornošću (nem. GmbH). Oni odatle zvanično vode oko 80 kompanija širom Njemačke, mnoge od njih u Berlinu. Riječ je o kompanijama koje se, prema informacijama iz trgovačkog registra, bave trgovinom automobilima, strujom i nekretninama, ali i građevinskim, špediterskim poslovima, obezbjeđenjem, izvozno-uvoznim kompanijama.

Međutim, prema istraživanju rbb, neki od poljskih izvršnih direktora odavno su mrtvi, drugi se vode kao nestali. Treći su, opet, alkoholičari i beskućnici. Nikada nisu imali nikakve veze sa stvarnim poslovanjem kompanija za koje su odgovorni. Oni su fiktivni vlasnici koji su dovedeni u Njemačku – ne znajući ništa o onome za šta su iskorišćeni.

Hiljade fiktivnih vlasnika u Njemačkoj

Poljski grad Legnica nije jedino mjesto gdje se regrutuju ljudi koji će biti iskorišćeni kao fiktivni vlasnici u Njemačkoj. "Ti ljudi se dovoze u zapadnu Evropu autobusima", kaže Ralf Simon, viši istražitelj u Odjeljenju za organizovani kriminal Carinskog kriminalističkog ureda (ZKA) u Kelnu. Gotovo u svakoj većoj istrazi, kaže on, pojavljivali bi se fiktivni vlasnici iz Poljske, Rumunije ili Bugarske. "Govorimo o nekoliko hiljada fiktivnih vlasnika i fiktivnih kompanija", rekao je dalje Simon u intervjuu za rbb24 Research. Oni bivaju korišćeni, nastavlja on dalje, uvijek za prikrivanje stvari, za prikrivanje tokova novca, za prikrivanje profita i za otežavanje istraga.

Ovo prikrivanje posebno dobro funkcioniše kada fiktivni vlasnici dolaze iz drugih zemalja EU, jer njemački istražitelji ne mogu jednostavno da otputuju u Poljsku ili Bugarsku da bi razgovarali s fiktivnim vlasnikom. Oni se moraju da se pridržavaju komplikovanih pravila, da podnose zahtjeve za administrativnu pomoć i angažuju tumače. A to sve traje dugo i kriminalcima koji stoje iza svega omogućava da dobiju na vremenu.

To je jedan od razloga zašto je, prema nalazima Carinskog kriminalističkog ureda, u Njemačkoj uspostavljeno pravo “tržište” na kojem “profesionalni nudioci usluga” nude - fiktivne vlasnike. Prema nalazima istražitelja, time se služe sve relevantne kriminalne organizacije u Njemačkoj, bilo da je riječ o mafiji, klanovima ili motorciklističkim bandama.

Profesionalni posrednici i javni belježnici

Da bi ljudi iz poljske Legnice i zvanično postali direktori njemačkih kompanija, prvo su morali da se pojave pred njemačkim javnim belježnikom: jer bez ovjere kod njega nema promjene direktora. Novim direktorima javni belježnici moraju da provjere lične karte, potpise i da procijene jesu li ljudi koji sjede pred njima uopšte kompetentni za poslovanje.

Tim novinara rbb je tokom nekoliko mjeseci pregledao stotine notarskih ugovora u njemačkim trgovačkim registrima. Oko 70 ugovora - svi su bili sklopljeni u ime ljudi iz Legnice – obradio je isti prevodilac. I on potiče iz istog mjesta. Prema istraživanju rbb, taj navodni prevodilac je kriminalac sa krivičnim dosijeom u Poljskoj. Navodi se da je u Njemačkoj nakupio pola miliona poreskih dugova.

I Tomek Z. iz Legnice je sreo ovog "prevodioca" nekoliko puta: kod javnog belježnika u blizini Hamburga, kako pokazuje analiza javnobelježničkih ugovora. Međutim, Tomek Z. se toga ne sjeća i u razgovoru za rbb se začudio tome što je javni belježnik navodno ovjeravao ugovore u kojima je on postavljen za direktora. "Belježnik je zvanična osoba, zar ne?”, upitao je Tomek Z. reportersku ekipu rbb. "Znači - ja sam sve vrijeme bio pijan, a taj belježnik je na to pristao?!"

Javni belježnik koji je ovjeravao ugovore nije bio spreman za razgovor sa novinarima i ostavio je rbb-ovu listu pitanja bez odgovora.

Sistem

"Upadljivo je da su belježnici uvijek isti. Oni su dio sistema. Bez njih sistem ne funkcioniše", kaže poreski istražitelj iz Baden-Virtemberga, kojeg ne smijemo da imenujemo. On istražuje velike slučajeve poreskih prevara. Gotovo svaki dan ima posla sa ljudima iz istočne Evrope koji su iskorišćeni kao fiktivni vlasnici.

"Sistem” o kojem istražitelj govori složena je mreža kompanija koju je teško prozreti. Zvanično, ove mreže vode direktori iz istočne Evrope. Prema istražitelju, njihova jedina svrha je "iskorišćavanje ljudi i nanošenje štete poreskim vlastima". Ove korporativne mreže omogućile su onima koji su odgovorni za kriminal, čiji su identiteti skriveni zahvaljujući fiktivnim vlasnicima, da počine teška krivična djela poput pranja novca, krijumčarenja, prevare socijalnog osiguranja i poreske prevare vrijedne milione.

Ako se prevara otkrije, prvo se vodi istraga protiv odgovorne uprave, odnosno fiktivnih vlasnika. Međutim, prema riječima poreskog istražitelja, teško da je moguće nešto preduzeti protiv uključenih javnih belježnika u Njemačkoj: "I meni je to trn u oku, ali ne moraju nam ništa reći, slično kao ljekari. I tu su naše ruke pravno vezane."

Privredni kriminal velikih razmjera

Za Anegret Riter-Viktor iz Evropskog javnog tužilaštva očito je da “organizovane kriminalne strukture sve više otkrivaju oblast privrednog kriminala za sebe”. Tek nedavno je ova iskusna tužiteljka u složenom postupku u Berlinu uspjela da strpa iza rešetaka organizatore poreske prevare koji su radili s luksuznim automobilima i maskama za zaštitu od korona-virusa. Šteta: 50 miliona evra. I ovdje su centralnu ulogu odigrali njemački belježnik, složena mreža kompanija i fiktivni vlasnik iz Poljske, koji o svemu nije imao pojma. Njen kolega, javni tužilac Tobijas Libert, procjenjuje ukupnu štetu uzrokovanu takvim poreskim kriminalom u EU na 50-60 milijardi evra godišnje.

Upravo su podaci poput ovih motivisali brojne države EU da uspostave Ured evropskog javnog tužilaštva 2021. godine. On naime znatno olakšava prekogranične istrage, barem kada je riječ o međunarodnoj poreskoj prevari. Anegret Riter-Victor i Tobijas Libert dio su tima tužilaca koje je Njemačka poslala u ovu novu instituciju. Bez bolje prekogranične saradnje bi bilo teško istražiti tako velike prevare, kažu oni. Oboje pozdravljaju činjenicu da se Poljska nedavno pridružila Evropskom javnom tužilaštvu. Jer bez fiktivnih vlasnika iz Poljske, koji često moraju da daju svoja imena, a da ništa ne znaju, poreska prevara u Njemačkoj ne bi bila moguća.

zi/rbb