- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
23. 09. 2023. 11:15
Turisti se u Pulu vraćaju zbog Saleta Verude – I longplejki
Longplejka, kao ni rokerol, nije umrla. Klasik poput LP-ja uvijek je u modi, opipljiv poput papira što šuška pod prstima, listanja novina ili nekog književnog klasika.
U centru Pule, na jednom od pitoresknih uspona što vode prema Kaštelu, ljubitelji muzike mogu da pronađu svog omiljenog izvođača na dobrom starom vinilu, na štandu koji već dvanaestu sezonu vodi dobri duh i svojevrsni brend Pule – Saša Milovanović ili Sale Veruda, osnivač, tekstopisac i gitarista bivših KUD Idijota, kultnog pank-benda koji je mijenjao svjetonazor na prostorima bivše Jugoslavije.
- pročitajte još: KUD Idijoti – neko se mijenjao, a neko nije
Ima, doduše, tu i CD-ova, jer valja udovoljiti svakom kupcu, a Sale nije običan prodavac kod kojeg će turista ili namjernik da kupi longplejku, a onda da zaboravi to lice, kao što zaborave prodavca sladoleda nakon što zamaknu iza prvog ugla.
Od usluge do ozbiljnog posla
Na tom mini štandu vlada svojevrsna interakcija između prodavca i mušterije. Ukoliko traženi proizvod trenutno nije u ponudi, Sale će s potencijalnim kupcem da razmijeni i-mejl adresu i onda da ga obavijesti kad roba bude na lageru. A to može biti za sezonu, dvije, tri. Bilo je i onih koji su navratili nakon deset godina. Turisti se u Pulu vraćaju zbog Saleta.
A sve je počelo 2011. i to sasvim slučajno.
„Bilo je to vezano uz period kad se Tusta (frontmen benda, prim.aut.) razbolio, na okruglu, 30. godišnjicu KUD Idijota, koji su osnovani 1981. Odštampali smo prigodnu seriju majica koje je trebalo da prodajemo na svirkama koje smo planirali povodom godišnjice. Nedugo nakon toga Tusti je postavljena dijagnoza, s nama je otpjevao još jedan koncert, a onda smo u idućih nekoliko mjeseci bez njega kao trio odradili još nekoliko zakazanih koncerata i tu je bend stao", prisjeća se Sale. S obzirom na to da je, kako kaže, uglavnom on vodio računa o prodaji ploča, CD-ova i majica na koncertima, a koncerata nije bilo, ostala je čitava gomila memorabilija. Dijela toga se riješio na božićnom buvljaku iste godine u Društvenom centru Rojc.
- pročitajte još: Sve se vraća, pa i zgužvana traka: 60 godina muzičke kasete
Ali pošto se još nije bio riješio svih viškova, Sale je iduće sezone prvi put izlagao na Sajmu antikviteta u centru grada, nedaleko od sadašnje lokacije.
„Kako bi ljudi vidjeli da imam štand, tako bi nešto kupili, ali bi i pitali za neke druge stvari koje ja nijesam imao. Interesovale su ih stare ploče, ali i recimo novi CD Olivera Dragojevića ili Miše Kovača. Istovremeno je vlasnik obližnjeg CD-šopa upao u dugove i taj se dućan ubrzo zatvorio, pa ljudi u jednom trenutku nijesu imali gdje da kupe neki CD, a kamoli ploču. Malo po malo, počeo sam da nabavljam stvari za koje su me ljudi pitali – više da im učinim uslugu, ali se to pročulo. Budući da sam godinama u kontaktu s izdavačima, mnoge kolege po bendovima znam, pa bih i njih privatno angažovao da mi pošalju nešto za nekoga u Puli. Tako je počelo da se događa nešto na šta nijesam računao, a to je da su štand i moja ponuda počeli da se šire“, priča Sale.
Njemac mu očitao bukvicu
Bio je to, kako rekosmo, gotovo pa slučajan posao. „Ploče nijesu umrle – kupuju ih ljudi svih uzrasta, djevojke i momci, stari i mladi. Bilo je najneobičnijih pitanja. Jedan stariji gospodin je tražio jugoslovensku vojnu muziku. Pretpostavljam da je on možda neki vojni muzičar, pa kad negdje putuje lokalno se raspita za neki album vojne muzike da vidi kako su drugi vojni orkestri svirali neke stvari. Za romskog muzičara Muharema Serbezovskog pitala me djevojka iz Danske. Pretpostavljam da je muzikološkinja koja studira muziku sa Balkana i ona je za njega čula. Imao sam neke njegove singlove, a ona je tražila CD“, nabraja Sale.
- pročitajte još: Kompakt-diskovi: nakon 40 godina – „poseban otpad“
Jedan Njemac mu je svojevremeno očitao bukvicu. „Znaš kad ti je nešto pred nosom, a od šume ne vidiš stablo. Mi živimo s Oliverom i njegovom muzikom. Znamo sve njegove pjesme. Uopšte nijesam obratio pažnju na to dok me taj Njemac nije priupitao imam li šta od Olivera. Zapravo, nemam. Kako nemate? Mi putujemo obalom od Dubrovnika, Splita, Šibenika, preko Zadra i Rijeke, sad smo u Puli, i gdjegod smo stali pitali smo za Oliverov CD i on nigdje u Hrvatskoj ne može da se kupi. Da li ste vi normalni? Samo me poklopio. Čovjek ima pravo. Od tada uvijek pazim da imam diskove s Oliverovim pjesmama i dobro se prodaju", prisjeća se Sale.
- pročitajte još: Kao da je bilo nekad
Na njegovom muzičkom štandu, jedinstvenom u Istri, zastupljeni su svi žanrovi: od roka, preko folka, do zabavne muzike. Nije neobično da gosti žele neku lokalnu muziku pa vrlo često pitaju za folk, klape ili kajkavsku pjesmu. „Traže i popularne pjevače iz Dalmacije koji su vrlo bliski hrvatskom folku, klapskom načinu pjevanja, poput klape Rišpet", kaže naš sagovornik. No, najtraženiji album ove sezone bio je „Igor" američkog repera Tylora, the Creatora. Nakon njega najviše se tražio „Teatro d'ira:Vol 1", italijanskog benda Maneskin.
Oliver popularniji od Miše
Poljaci su ga, kaže, iznenadili. Kad nešto poznaju, onda su u to udubljeni sto posto. „Kakva pitanja sam ovdje imao za neke vrlo stare bendove: Pop mašina, Rok mašina, Grupa 220, Tajm prvi album. Ako Poljak prati pank-rok, onda zna svaki pank-rok sastav koji je u Hrvatskoj ikad postojao. Bilo je Njemaca koji slušaju hrvatsku progresivnu muziku. To je prvi album Tajma. Jednom mi je prišla porodica Njemaca s troje djece i zatražila nešto od starijeg jugoslavenskog roka. Žena je spomenula Smak. Pronašao sam im album „Crna dama“ za koji nijesu čuli, ali su ga tu poslušali, oduševili se i kupili ga. Ako neko traži tipičan jugoslovenski hevi metal bend, uvijek prolaze Divlje jagode. Traže i Atomsko sklonište, s obzirom da su iz Pule, ali njihovih ploča više nemam. Spasava me to što su Atomci 2019. u Beogradu snimili live CD", navodi Sale.
- pročitajte još: Povratak analognog
Neke je godine, kaže, jedan turista nakon dugo vremena nabasao na disk J.J. Calea i odmah ga kupio. A i par iz Austrije je tek ovde pronašao album „Facelift" benda Alice in Chains.
Mišo je, zanimljivo, manje popularan od Olivera. Njemci vole sve vrste glazbe. „Onaj ko inače kod kuće sluša laganu zabavnu muziku, to će potražiti i ovdje. Ako priđe neki panker i pita za lokalni pank-bend, naravno da imam KUD Idijote ili moj novi sastav Saša 21", kaže Sale.
Bend je pokrenuo nakon Tustine smrti 2012. godine i do sada su snimili dva albuma. Imaju tri nove pjesme, četvrta je skicirana, a kad se nakupi desetak, snimiće i treći album. No, prije toga treba pričekati završetak sezone, koja za Saleta traje do kraja oktobra.
Sale je po zanimanju stolar. „Čim sam završio školu i vratio se iz vojske, odmah sam se zaposlio. Svojevremeno sam radio u 5. maju, mislim da imam do deset godina staža. Radio sam i u Uljaniku, bio sam stolar na brodu. Nakon toga muzika i štand. Nije da od ovoga živim, ali pomogne, jer je nemoguće da jedan ovako mali štand – na kojem ne nudim ni vojnu robu, ni kinesku plastiku, već isključivo muziku – ostvari takav prihod da vrtim palčeve do iduće sezone. I zimi radim neke stvari, bend malo nastupa, supruga je zaposlena. Živimo kao prosječna porodica", zaključuje.
Ne tlači me gazda, naglašava i dodaje: „Ali često tlače situacije, jer radim sam."
Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.