18. 09. 2023. 13:11
„Ja sam svoj čovjek i svoj pisac“
Tijan Sila voli svoju publiku, a i ona voli njega. Simpatični 42-godišnjak, koji je sa porodicom napustio Sarajevo ratne 1994. godine, rado se šali na svoj račun.
Kaže da je to je ponio iz djetinjstva. A, djetinjstvo, ono predratno, bilo je jedno normalno jugoslovensko djetinjstvo, dok nije postalo nenormalno, ratno, priča Tijan Sila za DW.
Rođen je u akademskoj porodici, već kao dijete je volio knjige, ali i svoje drugove s kojima se neumorno i bezbrižno igrao. Bezbrižno, do prije početka rata. A onda je počelo neželjeno odrastanje. Smrt, granate, snajperisti.
Dojučerašnja igrališta su preko noći postala opasna po život. Igrališta koja su se pretvarala u smetlišta. Drugovi koji su u izgorelim trafikama tražili porno-magazine koje su davali vojnicima UN u zamjenu za hranu. Tijan Sila kaže da je nova knjiga upravo knjiga o njima.
„Meni je bilo nevažno šta jedem, za to su se morali brinuti roditelji. Ja sam čekao da dođe struja da bih mogao čitati stripove i slušati radio. Zato se knjiga i zove 'Radio Sarajevo'. Bježao sam u neki svoj svijet, svijet mašte“, priča Sila.
Bijeg iz Sarajeva
Porodica uspijeva da napusti grad 1994. godine, tunelom do aerodroma i onda preko Zagreba odlazi u Njemačku. Prvo u Manhajm.
„U Manhajmu mi je bilo teško, morao sam da svarim rat, bio sam prilično bolestan. Kad smo se preselili u grad Landau, se sve promijenilo nabolje. Tamo sam stekao prijatelje sa kojima sam osnovao muzičku pank grupu. Putovali smo i svirali, to me je psihički spasilo“, kaže Sila.
I u školi je postajao sve bolji. I dalje je rado čitao, sve bolje savladavao njemački jezik. „Jedino što me je pored muzike interesovalo bile su knjige, stoga mi je bilo najnormalnije da se upišem na studije germanistike i anglistike u Hajdelbergu.“
„Hajdelberg je jedan od najljepših njemačkih gradova, naročito kad si student i ne moraš da plaćaš skupe kirije“, priča Tijan Sila.
Povratak bliže prijateljima
Nakon završetka studija se ipak odlučuje da se tamo gdje su ostali prijatelji, u nedaleki Kajzerslautern gdje se zapošljava kao učitelj.
Prvu knjigu – prevedenu u BiH kao „Zvjerčica Unlimited“ – piše 2017. godine. I tim prvim romanom, slične tematike kao „Radio Sarajevo“ biva veoma zapažen od njemačkih književnih kritičara.
Slijede romani „Zastava želja“ („Die Fahne der Wünsche“) i „Krah“ („Krach“), koji su doživjeli samo njemačka izdanja.
Tijanu Sili je važno da najnovija knjiga bude što prije prevedena na bosanski. „Već vodim pregovore sa jednom izdavačkom kućom, tražimo dobrog prevodioca.“
Da li mu je čudno da mu se knjige sa njemačkog prevode na njegov maternji jezik? „ Ne, nijesam sam u stanju da ih pišem na bosanskom. Njemački je u međuvremenu daleko više moj jezik“, kaže Sila.
Čiji je pisac Tijan Sila?
Na Vikipediji piše da je Tijan Sila njemački pisac. Da li je? „Svejedno mi je šta tamo piše. Ja sam svoj čovjek i svoj pisac,“ dodaje kroz smijeh.
Uozbilji se na pitanje o imenu. Tijan Sila je pseudonim jer ne želi da otkrije svoje pravo ime. Šta želi? Da i dalje piše, svira, predaje u školi. I raduje se kćerki koja je nedavno došla na svijet. I novim susretima sa publikom.
Nakon čitanja u Berlinu, gdje smo razgovarali sa njim, slijede Keln, Esen, Dortmund, Frajburg, Bremen, Rostok, Bazel. „Znao sam da sam napisao dobru knjigu, no da ću imati toliko uspjeha nijesam ni sanjao. Ne mogu se odbraniti od intervjua“, kaže Sila.
I već sad se raduje novom boravku u Sarajevu koji planira do kraja godine. Do tada će možda biti jasno kada bi se knjiga „Radio Sarajevo“ mogla pojaviti i na bosanskom i ko će je prevoditi. Naslov će ostati isti.
Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.
