Ines Ajzele  [ DW ]

18. 09. 2023. 12:54

„Podijeljeno društvo“ je više mit nego realnost?

Njemački predsjednik Frank-Valter Štajnmajer često se zalaže za „obaveznu socijalnu godinu“. Da, kao što se nekad morao služiti vojni rok, sada svi mladići i djevojke provedu jednu godinu u službi društva – recimo u staračkim domovima, radu sa izbjeglicama, narodnim kuhinjama.

Kako kaže Štajnmajer, to bi bila dobra prilika da se suprotstavi „podjelama“ u društvu. U tome Štajnmajer nije usamljen.

Nakon nemira ovog ljeta, francuski predsjednik Emanuel Makron najavio je da želi da preduzme akciju protiv prijeteće podjele u zemlji. A kada su se prije dvije godine u mnogim zemljama rasplamsale rasprave o obaveznim vakcinacijama protiv kovida 19, često se upozoravalo na podjelu društva.

To stvara utisak da su u mnogim zapadnim zemljama političke i kulturne podjele dublje nego ikada ranije. Oštra retorika koja se često koristi u javnim raspravama – o temama kao što su abortus, rodna ravnopravnost, klimatske promjene, migracija ili rasizam – pojačava takav utisak.

Razlike su jedno, podjele drugo

Prema riječima sociologa Štefana Hradila, nesporno je da su društva posljednjih decenija postala raznovrsnija.

„Diferencijacija je neizbježna u modernim društvima. To je povezano sa sve većim stepenom sloboda, obrazovanjem, migracijom i mnogim drugim faktorima“, kaže ovaj profesor emeritus na Univerzitetu „Johanes Gutenberg“ u Majncu.

Međutim, kaže Hradil, to se mora jasno razdvojiti od onoga što se naziva podjelama: „Diferencijacija uopšte ne mora biti podjela. Ona se, doduše, može razviti u podjelu – ali prethodno mnogo toga mora da se desi.“

Bobi Dafi, šef katedre za političke nauke na Kraljevskom koledžu u Londonu, takođe tvrdi: „Naravno da postoje napetosti između različitih grupa u društvu. Ali one se često preuveličavaju. Studije pokazuju da se, u cjelini, prilično dobro slažemo.“

Političari, društvene mreže i iskrivljena percepcija

Postavlja se pitanje: Zašto imamo utisak da je u mnogim zemljama potpuno drugačije?

S jedne strane, treba biti svjestan da političari, kreatori javnog mnjenja – a takođe i mediji – često koriste termine kao što su podjela ili kulturni rat kao borbene izraze, jer žele da probude emocije, objašnjava Hradil. Na taj način doprinose netačnoj percepciji.

I društvene mreže imaju udjela u tome. Tamo ne privlače pažnju umjerena, većinska gledišta – već ekstremne pozicije i glasne manjine.

Dafi, koji je napisao knjigu o pogrešnoj percepciji društvene stvarnosti, ističe da ulogu igraju i takozvane „kognitivne pristrasnosti“, odnosno nesvjesna izobličenja u razmišljanju i percepciji.

„Na primjer, znamo da ljudi više obraćaju pažnju na negativne informacije nego na pozitivne. I znamo da više reagujemo na emotivne priče nego na činjenice i brojeve.“

U socijalnoj psihologiji se često govori o „ružičastoj retrospekciji“, što znači: „Loše stvari iz prošlosti brzo zaboravljamo, što istovremeno čini sadašnjost lošijom nego što jeste.“

U svakom društvu postoje različite linije podjela – između bogatih i siromašnih, desnice i ljevice, mladih i starih.

„U mnogim drugim zemljama, na primjer, vidimo jače tenzije između neke vrste velike gradske elite i ljudi sa sela. To nije posebno izraženo u Njemačkoj. Ali, tema koja mnogo polarizuje Njemce su migracije“, kaže Dafi.

Može li se izmjeriti podjela?

Društvo, dakle, može biti više podijeljeno u jednoj oblasti, a manje u drugoj. Kada se mjere tendencije podjela, u istraživanju se pravi razlika između „tematske polarizacije“ i „grupne polarizacije“.

Dok prva opisuje neslaganje u vezi sa konkretnim političkim ili društvenim pitanjima, o visokom stepenu „grupne polarizacije“ se govori kada čitave grupe obezvrjeđuju jedna drugu.

Prema Dafiju, ta vrsta „plemenskog razmišljanja“ podrazumijeva to da se drugom taboru u principu ne vjeruje i da se on na „neki način dehumanizuje“.

Dok se u Velikoj Britaniji, na primjer, „tematska polarizacija“ nije povećala tokom proteklih decenija, produbila se „grupna polarizacija“ – na primjer, između pristalica i protivnika Bregzita. „To je trend zbog kojeg smo svi zabrinuti, a koji je u SAD već prilično odmakao“, kaže Dafi.

Za publikaciju na tu temu, sociolog Hradil i kolege su ilustrovali rezultate istraživanja Evrobarometra Evropske komisije. Građani 27 članica EU upitani su koliko vjeruju svojim sugrađanima, a koliko svojoj nacionalnoj vladi.

U prosjeku u EU, 60 odsto ljudi nikako ili prevashodno ne vjeruje svojim nacionalnim vladama. Najmanje povjerenja uživaju slovenačka i hrvatska vlada kojima ne vjeruje preko tri četvrtine građana.

Situacija je bolja kada je u pitanju socijalna kohezija. Samo manjina, u evropskom prosjeku 28 odsto anketiranih, ne vjeruje ljudima oko sebe. Stopa nepovjerenja je najniža u Danskoj i iznosi pet odsto, dok ljudi najviše nepovjerenja jedni prema drugima imaju na Malti (46 odsto) i u Francuskoj (38 odsto).

Što se tiče Njemačke, brojke pokazuju da su tendencije podjela na političkom i društvenom nivou relativno niske. Nepovjerenje prema vladi iznosi 44 odsto, a nepovjerenje prema sugrađanima 21 odsto, što je u oba slučaja ispod prosjeka u Evropskoj uniji.

„Razlike u mišljenjima su zdrave“

To što se u Njemačkoj i dalje mnogo govori o podijeljenosti, može biti posljedica toga što Njemci imaju vrlo romantičnu predstavu o idealnom društvu, smatra Hradil. „Ako je letvica postavljena posebno visoko, onda je čuđenje i uznemirenje zbog sukoba još veće.“

Međutim, česta upozorenja o podjeli u društvu mogu postati samoispunjavajuće proročanstvo – podjele nastaju jer stalno pričamo da one postoje.

Možda bi bilo korisno razmisliti o tome da moderna demokratska društva na neki način žive od toga da se u njima sučeljavaju različita mišljenja i grupacije i da se međusobno nadmeću. Inače se ne bi dalje razvijala.

Sa tim se slaže i Bobi Dafi: „Političke ili kulturne razlike u mišljenjima su zdrave i neizbježne. Nezdravo bude kada ta neslaganja postanu toliko dio ličnog identiteta da više nijesmo spremni na kompromis – da se smatramo samo dijelom jednog tabora koji neće popustiti pred drugim taborom, bez obzira na temu.“

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.