Kristof Štrak  [ DW ]

31. 12. 2022. 11:27

Umro Jozef Racinger: Odlazak jedinog bivšeg pape

Bio je veliki teolog među papama. Šta god da je radio, uvijek je uzimao u zaštitu vjekovnu tradiciju i učenje crkve. Teološka dostignuća nisu mogla da spriječe tamnu sjenku koja je pala na njega kad je otkriveno da kao nadbiskup nije kažnjavao sveštenike optužene za zlostavljanje djece. Počinioci su mogli da nastave sa zlodjelima.

Bio je prvi njemački papa poslije skoro pet vjekova. Papa Benedikt XVI je 11. februara 2013. najavio da se dobrovoljno povlači sa položaja pape, a 28. februara je to i učinio. Time je zauzeo jedinstveno mjesto u crkvenoj istoriji.

„Gospoda kardinali su me izabrali. Mene, skromnog radnika u gospodnjem vinogradu." Kardinal Jozef Racinger je izrekao ovo 19. aprila 2005. sa balkona Bazilike Svetog Petra i time pobrao simpatije. Izabran je nakon dvodnevnog zasijedanja Papinske konklave. Imao je 78 godina.

Sveštenik, profesor, papa

Svijet je doživljavao Benedikta XVI. kao konzervativnog i agilnog papu koji je povremeno priređivao iznenađenja. On je, naime, znao da poveže duboku religioznost sa intelektom profesora. Nije naprosto nastavio svoju strogu liniju koju je slijedio kao kardinal Racinger.

Ali je vjerovatno i sam patio zbog opšteg kriznog štimunga u crkvi. Njegov prethodnik Jovan Pavle II je ostavio dubok trag svojim pontifikatom (1978-2005), a on je kao papa prelaznog perioda omogućio da poslije njega 2013. izaberu konzervativnog reformatora.

Jozef Racinger je rođen 16. aprila 1927. u bavarskom mjestu Marktl na Inu. Otac mu je bio policajac, cijela porodica je duboko religiozna. Sa 17 godina su ga krajem 1944. mobilisali u Vermaht.

Poslije završetka rata studirao je teologiju kao i njegov tri godine stariji brat Georg, obojica su postali sveštenici. Njihova sestra je ostala neudata.

Krajem pedesetih Racinger je postao profesor teologije i brzo je stekao ugled. U pratnji kelnskog nadbiskupa kardinala Jozefa Fringsa učestvovao je 1963. na Drugom vatikanskom saboru (1962-1965) koji će biti osnova obnove učenja i prakse katoličke crkve.

Njega su promijenili studentski revolti 1968. Profesor iz Bavarske se potpuno vratio tradiciji. 1977. postaje nadbiskup u Minhenu-Frajzingu, a uskoro i kardinal. Papa Jovan Pavle II ga je četiri godine kasnije doveo u Rim, gdje će biti na čelu Kongregacije za vjeronauku. Racinger je zagovarao izuzetno konzervativan kurs u važnim pitanjima kao što su uloge žena u crkvi i ekumenizam.

„Mi smo papa"

Kada je izabran za papu, to je izazvalo oduševljenje i ponos kod njemačkih katolika. Bild, najveći bulevarski list u zemlji je na naslovnici napisao: „Mi smo papa". Ali bilo je i kritike jer je 265. papa po redu prema nekima bio prestar i nesposoban za reforme zbog konzervativnih stavova.

Tih osam godina se mogu posmatrati kao prelazni period, ali Benedikt XVI je njemu utisnuo i svoje osobenosti. Na primjer, on je imenovao više od polovine kardinala koji su 2013. izabrali njegovog nasljednika Franju.

Benedikt XVI je više puta istakao da smatra kako je katolička crkva jedina prava crkva. To je iritiralo protestante, ekumenski koraci su izostali. Ali je svjesno njegovao odnose sa pravoslavnom crkvom. Njegovo razumijevanje za Bratstvo svetog Pija X kao i strpljenje koje je pokazivao prema krajnjim tradicionalistima takođe su izazvali kritiku.

Ostaju u sjećanju i nesporazumi sa drugim religijama, kao što je onaj iz 2006. kada je u govoru u Regensburgu naveo kontroverzan citat o Muhamedu i time izazvao negodovanje. Ipak, hrišćansko-islamski dijalog je nakon toga postigao rijetko viđen nivo.

„Pošast" i „velika patnja"

Benediktov pontifikat je bio opterećen skandalom masovne seksualne zloupotrebe maloljetnika, a počinioci su bili – katolički sveštenici. U mnogim zemljama – u Irskoj, SAD, Australiji, Belgiji, a od 2010. i u Njemačkoj objelodanjen je veliki broj slučajeva seksualnog nasilja.

Kritičari spočitavaju crkvi da je reagovala samo premještanjem sveštenika, te da nije pokazala odlučnost u raščišćavanju, već je pokušala da zataška ova nedjela. Nije bilo volje za sudski epilog.

Djelovalo je da je Benedikt ulagao napor u suočavanje sa počinjenim nedjelima, za razliku od svih svojih prethodnika. Pričao je sa žrtvama. Sa njima je na putovanjima imao susrete iza zatvorenih vrata. Bio je potresen sudbinama i govorio je o „pošasti" i „velikoj patnji". Uveo je striktnija pravila za vaspitavanje sveštenika.

Ali onda je opsežni izvještaj u januaru ove godine sve to razorio. Tu se dokazuje da je Benedikt, dok je bio minhenski nadbiskup, znao za slučajeve svojih sveštenika-zlostavljača, i da ih je na neki način zataškavao.

Bivši papa je iz svega neslavno pokušao da se izvadi. Odgovorio je na izvještaj istoričara opširno, na 82 stranice, uz savjete pravnika. Pa se i tu otkrilo da neki detalji nisu tačni, te je bivši papa „korigovao" svoju izjavu. Istoričari su ga optužili da on samo priznaje ono što se više ne može poreći.

Tek je njegov nasljednik, papa Franja, razotkrio prave razmjere seksualne zloupotrebe u crkvi i 2019. organizovao crkveni krizni skup u Vatikanu.

Skandal Vatileaks

Godine 2012. procureli su u javnost dokumenti i interni spisi iz okruženja pape u kojima se navodno otkriva korupcija. Paolo Gabrijele, papin lični sluga od 2006. godine, proslijedio je ukradene informacije. On je uhapšen i osuđen, ali ga je papa ubrzo pomilovao.

Papina odluka da se odrekne titule poglavara katoličke crkve potresla je brojne katolike. Izazvao je čuđenje širom svijeta i to ne samo u crkvenim krugovima. Ali tada mu je bilo 85 godina i vidjelo se da mu dužnosti iziskuju veliki tjelesni napor.

Napokon, odlazak sa mjesta pape je bio plod odgovornosti prema tom položaju ali i prema sopstvenom dostojanstvu. Ta odluka koju mu je nalagala savjest bila je hrabra i svjedoči o izraženoj samosvijesti. Ali oni katolici koji su pred očima imali sliku pape koji služi do smrti, bili su iritirani.

Reforma kroz povlačenje

Djelovi katoličke crkve nisu se mirili sa tim da je papa iz zemlje Reformacije tako najvišu dužnost u crkvi do te mjere učinio ljudskom pa i reformisao. Njegovo povlačenje sa mjesta pape je Vatikan iscenirao uz moćne slike. Posljednjeg radnog dana Benedikt XVI. je bijelim helikopterom prebačen u papsku rezidenciju u Kastelu Gandolfu. To je izgledalo kao rastanak zauvijek.

Ali dva mjeseca kasnije Benedikt se vratio u Vatikan, u mali samostan u Vatikanskim baštama. 2014. je učestvovao na misama u Bazilici sv.Petra ili na trgu. Nerijetko su se posjetioci fotografisali sa njim. Posjećivao ga je i njegov nasljednik.

Objavljivao je tekstove o aktuelnim crkvenim temama. Vidio je povezanost između „popuštanja morala" tokom šezdesetosmaškog pokreta i skandala seksualnog zlostavljanja u crkvi.

Zvanično je bio penzionisani papa, ali je stalno nosio bijelu mantiju – to je papska boja. Dakle, pored zvaničnog pape Franje i jedan papa penzioner – to je za stručnjake ali i za medije velika tema. Netflix je 2019. proizveo komediju „Dvojica papa".

Bavarska televizija je 2019 posljednji put snimala Racingera. Bio je vidno načet starošću, slabog glasa i vida.

U junu 2020. je posljednji put bio u Njemačkoj. Došao je sa malobrojnom pratnjom u Regensburg da se oprosti od brata Georga koji je bio na samrti i umro deset dana kasnije, sa devedeset i šest godina. Devedesettrogodišnji Jozef Racinger nije došao na sahranu.

Umro je u subotu (30. decembar) u Vatikanu u 96. godini života.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.