Jovana Peković [ TVCG ]

Požari neizostavni tokom sezone, pomoć dolazi i iz vazduha

A kada vatra zauzme veliku teritoriju ili je teren nepristupačan, pomoć dolazi iz vazduha. Piloti avio helikotperske jedinice MUP-a svakodnevno su na terenu. Iako je svaki let priča za sebe, krivac za brojne požare je kako navode većinom isti- čovjek. Apeluju na građane da budu obazrivi naročito tokom čišćenja imanja.

Dim iznad šuma, crveni plamen i avioni koji nisko nadlijeću teren pokušavajući spasiti što se spasiti može.

Požari su postali neizostavan dio svakodnevice tokom sezone.

Darko Pavlović, načelnik Avio-helikopterske jedinice kaže da trenutno postoji jedan avion spreman za gašenje požara, jedan helikopter.

"Imamo tri posade za avion i tri posade za helikopter spremne na svakom trenutku angažovanja. Naši vazduhoplovi su Air Tractor 802 i kapacitet je 3 tone vode koje odbacujemo u jednom naletu. Znači, u prosečnom toku leta je 10 do 15 tih naleta i što znači neke 30 do 45 tona vode možemo odbaciti u jednom letu u našim vazduhoplovom", rekao je on. 

Za razliku od kopnenih ekipa, zračne snage mogu doći do najnepristupačnijih djelova – ali sve to zahtijeva izuzetnu koordinaciju. Svaki let je rizik, a svaki povratak – uspjeh.

Boris Bošković, pilot navodi da od situacije na terenu, od meteoroloških uslova, da li ima uticaja vetra ili nema vetra, kakav je teren, da li je pod nagibom ili nije pod nagibom, kojom brzinom se krećemo, sve to utiče na način i na brzinu, odnosno vreme odbacivanja vode.

"U slučajevima kada nema vetra, onda naš pogled na teren uzimamo u obzir brzinu kretanja vazduhoplova i visinu na kojoj će se odbaciti voda i onda, odnosno na to donosimo odluku kada tačno treba da se odbaci voda", kazao je. 

Piloti aviona i helikoptera koji gase požare rade pod ogromnim pritiskom – uz visoke temperature, dim i nepredvidive vjetrove. Nebojša Ilić već 40 godina svojom preciznošću i hrabrošću bori se s plamenom prije nego proguta kuće, šume i ljudske živote.

Nebojša Ilić, pilot kaže da od trenutka kada dobiju poziv, znači u roku od 15-20 minuta, pola sata, najkasnije smo mi tu u firmi.

"Šaljemo plan leta, pripremimo avion, gorivo i punimo vodu i na zadatak. Znači dobijamo prvo koordinate kuda treba da idemo i šta da radimo. A naše je da dođemo tamo da vidimo ima li dalekovoda, nema, da li je opasno, štitimo prvo kuće, pa onda šume i tako dalje", naveo je on. 

Iako su ekstremne temperature i vjetrovi nezaobilazni faktori, sagovornici su saglasni – ljudski nemar izaziva većinu požara. Neugašeni opušci, loženje vatre na otvorenom, pa čak i namjerno paljenje. Psiholozi kažu, problem je i neodgovornost i nedostatak svijesti o posljedicama.

Darko Pavlović, načelnik Avio-helikopterske jedinice kaže da je nažalost vodeći faktor ljudski faktor za podmetanje požara, odnosno za stvaranje uslova da se angažujemo, odnosno da gasimo požar iz vazduha.

Adrijana Pejaković, psihološkinja kaže da je njihov profil teško ovako odrediti, ali vrlo često se radi o osobama koje inače imaju problema u tome da svoje impulse regulišu.

"Često znaju da budu nekako emocionalno nestabilne, neregulisane, mogu da to budu posljedice nekih trauma. Dok gori ta vatra, oni mogu da osjećaju tu moć i da se nešto dešava i da oni imaju kontrolu nad situacijom, makoliko to nama suludo izgledalo. Ali kad se vatra ugasi, oni se opet vraćaju onom osjećanju praznine, ništavila, nepovezanosti sa sobom, nepovezanosti sa drugima", rekla je Pejaković. 

Dok piloti iz vazduha gase požare, na zemlji ostaje pitanje – možemo li promijeniti ponašanje prije nego što svake godine iznova brojimo hektare izgubljene prirode