- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Društvo
08. 05. 2025.
07:21 >> 07:22
Čitaj mi:
Kažić: Slovenija puno daje studentima, vratila bih se u CG ako bude prilike
Slovenija je kao država uradila odlične stvari, i to ne samo svoje, već i za studente iz inostranstva, jer ste u prilici da nađete studentski posao, uz mogućnosti zaposlenja za stalno, kazala je emisiji Mladovanje na Televiziji Crne Gore (TVCG) Podgoričanka Ana Kažić.
Ova mlada djevojka, koja posljednjih godina studira i živi u Lubljani, gdje smo i snimali razgovor sa njom, kaže da Slovenija mladim ljudima i studentima otvara brojna vrata: “Da ostanete, živite i radite, imate razne povlastice, svuda su popusti, svuda su vrata otvorena za razgovor, za savjet...”
Ana je osnovne studije završila na Fakultetu društvenih nauka - na katedri za medije i komunikaciju, gdje je nastavila sa master programom. U Ljubljani je već pet godina i, kako kaže, sada se tu osjeća kao kod kuće.
Ljubljana joj je drugi dom
“Dakle ovo je moja kuća sad, više nijesam gost, ja sam ovdje neko ko živi, stanovnik sam Ljubljane, bila sam očarana na početku. Dok je prošao taj period adaptacije vukla sam neke tegove, ali sad stvarno pored Podgorice - ovo mi je dom broj dva”, kaže Ana.
Proces privikavanja joj je, kaže, teško pao i trajao je gotovo tri godine: “Do te tačke da sam htjela da prekinem školovanje. To je bilo toliko jako da država koja je toliko bliska meni je u mojoj glavi bila nešto toliko različito od Crne Gore”.
Trebalo je vremena da se prevaziđu barijere, najprije jezičke, iako je slovenački, kako navodi, dosta sličan crnogorskom: “Druga barijera je mentalitet. Koliko god nam bliska Slovenija, to je država koja ima ljude usmjerene u neke druge ciljeve i prioritete. Treća stvar koja mi je bila teška je vrijeme. Jer u Podgorici je stalno od 10 do 20 stepeni, dok u Ljubljani sunca je zimi malo, a u četiri popodne je već mrak”.
Za Sloveniju se, pojašnjava, odlučila jer je članica Evropske unije: “Dakle EU, nove mogućnosti, veće i bolje, a svakako i veliki plus i olakšica je što su studije besplatne. Mislim da sam spojila lijepo i korisno”.
Život u Sloveniji je, uvjerena je, nije iz korijena promijenio, jer i dalje voli sunce, odmor, ljude, razgovor i lagan život, što je u Sloveniji, kako kaže, drugačije.
Više cijeni slobodno vrijeme
“Rekla sam da je u početku mentalitet bio barijera. Promijenila sam se u smislu da više cijenim slobodno vrijeme, sve što su mi dali fakultet i život, svaka prilika je da naučim nešto novo, svaka pročitana knjiga, makar bila loša, je primjer za budućnost. Cijienim više međuljudske odnose. Ova država nudi mnogo, daje mnogo, za karijeru uzima mnogo, ali kad imate slobodno vrijeme posvetite se najbitnijim stvarima”, kaže napa sagovornica.
Ipak, kad dođe u Crnu Goru na nekoliko dana, osjeća se, kaže, čudno: “Iako smo mali grad stalno je gužva, vika, stalno se neđe žuri. Ljubljana je malo veća, ali ovdje nikad nema da neko svira u saobraćaju, niko vas neće na ulici dozivati glasno, niko u redu neće čekati i izražavati nezadovoljstvo, svi će čekati mirno ma koliki red bio. Kad stojite na crveno na semaforu, kad se upali žuto u Podgorici se odmah kreće, u Ljubljani se i na zeleno stoji, ako i dalje stojite niko vam ništa neće reći, a u Podghorici će vam svirati i čak uputiti neku ružnu riječ”.
Ako želite lijep život u Sloveniji, kaže Ana, mora mnogo da se radi, a onda vrijeme počinje mnogo da znači.
Planira da ostane u Sloveniji
“Mi znamo da se družimo svakodnevno, dok ovdje znaju da su na poslu ujutro od sedam, tako da im je vrijeme za odmor zapravo vikendom. Zna se da je to za porodicu, ručak, za šume, za more. Oni imaju isto društveni život, oni bi možda za naš rekli da je gubljenje vremene, a mi bi rekli mozda da ga oni nemaju. Sve zavisi od životnog cilja. I ovdje kafići rade, samo su drugačiji prioriteti ljudima...”, priča nam Ana.
Za promjene u Crnoj Gori, smatra Ana, potrebna je smjena bar dvije generacije, a kad bi mogla, promijenila bi način rada: “Promijenila bih način na koji se vrednuje rad. Školovanje, način vrednovanja školovanja, sam pristup međuljudskim odnosiima u kojima ljudi treba da budu u jednu ruku usredsređeni i na drugog. Slovenci su hladni, jesu, ako gledate tako, ali možda možete uzeti i drugu perspektivu, nijesu hladni, samo ih ne zanima vaš život, zanima ih gdje će za vikend, kakva će im biti plata”.
Planira i da ostane u Sloveniji koja joj je, kaže, ponudila mnogo: “Ne vidim sebe ni u Americi koliko se vidim u Sloveniji. Ponudila mi je mnogo, ništa mi uzela nije, samo mi je dala pa ću se potruditi da ja njoj dam, ali ako bi se otvorila neka prilika dala bih i Crnoj Gori više nego bilo kojoj drugoj državi na svijetu”.
Коментари0
Остави коментар