P. R. [ Vijesti ]

ASK o Predlogu zakona o Sporazumu sa UAE: Otkloniti prepoznate nedostatke

Iako Sporazum između vlada Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata o ekonomskoj saradnji predstavlja dodatan pravni okvir za uspostavljanje, nastavak i razvoj saradnje dvije države, njegova primjena u praksi može ukazati na potrebu za dodatnim unapređenjima normativnog teksta.

To piše u mišljenju Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) u vezi sa Predlogom zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata o ekonomskoj saradnji.

"Jasnije definisanje sastava zajedničkih ekonomskih komisija ili čak kriterijuma za izbor predstavnika u toj komisiji, preciziranje rokova, procedura i uvođenje dodatnih mehanizama evaluacije projekata, kao rješavanja eventualnih sporova, može značajno doprinijeti efikasnijem sprovođenju Sporazuma, te smanjenju mogućih rizika koji mogu nastati naknadnim potpisivanjem dodatnih ugovora, protokola, sporazuma i drugih aranžmana", piše u dokumentu koji potpisuje vršilac dužnosti direktora ASK-a Dušan Drakić, koji je objavljen na sajtu Agencije.

Otklanjanje prepoznatih nedostataka i snažna promocija platforme transparentnosti treba da utiče na stvaranej sinergije Vlade i drugih nadležnih organa i cjelokupne javnosti u eliminisanju rizika, odnosno treba da dovedu do korišćenja i raspolavanje javnim resursima u skladu sa principom javnog interesa, dodaje se.

"Ozbiljno zalaganje za promociju javnog interesa, prepoznavanje važnosti uspostavljanja efikasnog sistema kontrole, praćenja projekata i optimizacije upotrebe javnih resursa, te dosljedno sprovođenje svih potrebnih politika i mjera koje će garantovati odgovorno upravljanje javnim resursima, pozitivno će uticati i an ekonomske efekte međudržavnih projekata po budžet Crne Gore, a što je posebno važno, doprinijeće povećanju odgovornosti lica koja raspolažu javnim resursima, i u krajnjem vodiće povećanju povejeranja javnosti u rad državnih institucija", piše u dokumentu.

Prema mišljenju ASK u samoj preambuli Sporazuma, ugovorne strane se pozivaju na prethodno zaključeni Sporazum iz 2011 godine, bez posebnog osvrta na efekte prvog Sporazuma, dok su kao razlozi donošenja novog Sporazuma navedeni unaprijeđenje i proširenje ekonomske saradnje što opravdava donošenje novog teksta Sporazuma.

"Međutim, u samom tekstu Sporazuma osim taksativno proširenih oblasti ekonomske saradnje, okviran način ostvarivanja te saradnje i druge odredbe Sporazuma ostale su gotovo indentičene, osim promjene pojednih jezičkih formulacija u samim članovima", poručili su iz ASK.

Iz te institucije su naveli da su u članu 2.2 Sporazuma navedene oblasti ekonomske saradanje, a da je posljednjom tačkom otvorena mogućnost da se ostale oblasti ekonomske, tehničke i trgovinske saradnje mogu međusobno dogovoriti, pri čemu je po ocjeni ASK, zbog preciznosti samog člana poželjno bilo dodati na koji način, da li kroz izmjenu i dopunu ovog Sporazuma ili u skladu sa sledećom tačkom 2.3 Sporazuma kroz posebne protokole, sporazume, ugovore ili aranžmane u kom slučaju nije potrebna izmjena i dopuna već zaključenog Sporazuma.

"U članu 4 Sporazuma, koji nosi naziv 'Strateški projekti od javnog interesa', tačka 4.1. definisano je da strane mogu identifikovati i istražiti posebne strateške projekte i projekte od javnog interesa, ali se ne navodi šta se podrazumjeva pod javnim interesom. U tom smislu poželjno je da se koristi definicija javnog interesa iz Zakona o spečavanju korupcije koja glasi: „Javni interes, je materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima.” U odnosu na navedeno poželjno je i da sporazum sadrži načelno nabrajanje pojednih ključnih strateških projekta od javnog interesa kao što su razvoj putne infrastrukture, energetstke infrastrukture i energetskih projekta, razvoj i unaprijeđenje aerodromskih kapaciteta, luka i lučke infrastrukture, razvoj poljoprivrede i organske proizvodnje te unaprijeđenje lokalnih zajednica", rekli su iz ASK.

U mišljenu se navodi da je takođe u tački 4.3 postavljena deklarativna norma, da ugovorne strane mogu periodično procjenjivati potencijalne projekte, dok bi smisao ove norme trebala biti da će ugovorne strane periodično izvršti evaluaciju odnosno procjenu efekta zajedničkih projekta kako bi se moglo pristupiti postupku definisanja novih projekta.

"U članu 5 Sporazuma, koji nosi naziv 'Zajednička ekonomska komisija', tačka 5.1. određeno je sljedeće: 'Zajednicka ekonomska komisija (u daljem tekstu: 'Komisija') koja se sastoji od predstavnika obje Strane i, gdje je to potrebno, predstavnika drugih subjekata iz javnog ili privatnog sektora će biti uspostavljena za koordinaciju i promociju ekonomske, trgovinske i tehničke saradnje u skladu sa članom 2 ovog sporazuma'. U daljem tekstu ovog člana, osim obostrane obaveze određivanja predsjedavajućeg, kopredsjedavajućeg i sekretara za pojedine oblasti, bliže se ne definiše sastav ove Komisije kao ni kada će navedena Komisija biti forimirana. Ovakvu odredbu sadržao je i prethodni Sporazum iz 2011 godine, ali javnost nikada nije informisana, da li je ovakva komisija ikada forimrana, ko je bio u njenom sastavu i šta su bili rezultati navedene komisije. Zbog činjenice da se radi o dokumentu koji se odnosi na ekonomsku saradnju dvije države, poželjno je da postoji definisano ko su predstavnici Komisije ispred konkretnih institucija država, kao na primjer: 'Stalni članovi Komisije ispred Crne Gore su: predstavnik kabineta premijera, ministarstva finansija, ministarstva ekonomije, Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, Prvredne komore kao i predstavnici drugih subjekta u zavisnosti od konkretnih potreba'. Definisanje stalnih predstavnika vitalnih i najznačajnijih institucija države, stvara formalno pravni okvir za stalnost institucionlnog okvira navedene Komisije. Takođe, poželjno je i da bude navedeno u kom roku će se formirati navedena Komisija od dana potpisivanja Sporazuma, te obavezu sačinjavanja periodičnih ili godišnjih izvještaja navedene Komisije, koji bi bili razmatrani i usvajani od strane Vlada dvije države ugovornice", rekli su iz ASK.

Navode i da je članom 6 Sporazuma definisnao da ovaj sporazum ne utiče na obaveze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Crne Gore i Evropskih zajednica, kao i sporazuma UAE i GCC-a, čime su otklonjeni rizici da navedeni sporazum ili pojedine njegove odredbe mogu biti bilo kakva formalna prepreka u procesu pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji.

"Dalje, članom 7 Sporazuma, predviđeno je da svaki spor koji nastane između Strana koji proizlazi iz tumačenja ili sprovodenja ovog sporazuma ili dodatnih protokola, sporazuma, programa, aranžamana ili različitih ugovora između ugovornih strana ili njihovih nadležnih organa rješavaće se sporazumno putem konsultacija ili pregovora izmedu predstavnika Komisije, a u suprotnom, pitanje spora ili tumačenja rješavaće se diplomatskim putem i konsultacije će se održati odmah po zahtjevu jedne od Strana. Međutim, ovaj član sporazuma ne pojašnjava šta će biti u situaciji ukoliko se spor ne rješi od strane Komisije ili diplomatskim putem. U cilju dodatne zaštite javnog interesa, mišljenja smo da je potrebno dodatno definisanje ovog člana Sporazuma, kako bi se normativno predvidjela mogućnost međunarodne arbitraže u slučaju nastanka eventualnih sporova koje nije moguće riješiti od strane zajedničke Komisije ili diplomatskim putem", kazali su iz ASK.

Iz te institucije su naveli i da Ustav Crne Gore ("Službeni list CG", br. 1/2007) u članu 9 propisuje da "Potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni su dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva", dok član 15 stav 1 predviđa da: "Crna Gora, na principima i pravilima međunarodnog prava, sarađuje i razvija prijateljske odnose sa drugim državama, regionalnim i međunarodnim organizacijama."

"Konvencija Ujedinjenih nacija protiv korupcije, (Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih nacija protiv korupcije “Službeni list SCG - Međunarodni ugovori", br. 11/2005), kao međunarodni instrument koji je meritoran za oblast prevencije korupcije, u članu 5 koji definiše politiku i praksu sprečavanja korupcije, određuje: Svaka država ugovornica, u skladu sa osnovnim načelima svog pravnog sistema, priprema i sprovodi ili vodi djelotvornu i koordiniranu politiku protiv korupcije kojom se unapređuje učešće društva i odražavaju načela vladavine prava, pravilnog upravljanja javnim poslovima i javnom imovinom, integritet, transparentnost i odgovornost. Dodatno u članu 8, koji se odnosi na kodeks ponašanja javnih funkcionera, propisuje da: - u cilju borbe protiv korupcije, svaka država ugovornica ima obavezu da unaprjeđuje, između ostalog, integritet, poštenje i odgovornost svojih javnih funkcionera, u skladu sa osnovnim načelima svog pravnog sistema, i - svaka država ugovornica naročito ima obavezu da nastoji da, u okviru svog institucionalnog i pravnog sistema, primjenjuje kodekse ili standarde ponašanja za korektno, časno i pravilno obavljanje javnih funkcija", navodi se u mišljenju ASK.