Marko Vešović

advokat bojić o postupku protiv DIJELA ČLANOVA SAVJETA RTCG

Tužilaštvo zloupotrijebljeno, cilj zaustaviti napredak Javnog servisa

Advokat Vladan Bojić kazao je da nema mjesta za bilo kakve optužbe protiv predsjednika i četiri člana Savjeta Radio-televizije Crne Gore, zbog imenovanja generalnog direktora Borisa Raonića. Smatra da bi bilo razumno i ekonomično po državni budžet i javni interes da sud odbije optužni prijedlog, ali da se to neće desiti jer je kreiran ambijent svršenog čina. Ističe da će "akteri ove nenormalizacije društva lametntirati ili će se kad prođe ovah cirkus zabiti u mišje rupe", ali će posljedice po društvo i budžet biti teške.

"Ne može se zloupotrebiti službeni položaj i ostvariti biće bilo kojeg krivičnog djela glasanjem, niti kako se to ispitivalo pružanjem pravne pomoći: pravnim savjetom. Sem u totalitarnim porecima, krivični progon zbog lošeg glasanja prilikom izbora bilo koga ili pružanjem pravne pomoći bilo kome i putem najgoreg pravnog savjeta je put u fašizam", kazao je Bojić u intervjuu za Portal RTCG.

Po njegovom mišljenju, cilј je ugušiti modernizaciju Javnog servisa jer urušava njihov instaliran monopol na istinu.

Kakvo je Vaše pravno gledište kao branioca većine članova Savjeta RTCG a u vezi optužnog akta ODT u Podgorici povodom kog je zakazan i predstoji glavni pretres 27. januara 2025?

BOJIĆ: S pravnog stanovišta stvari su jasne. To što je u o(p)tužnom predlogu opisano kao krivično djelo je pravno neozbilјno. Nema mjesta za te, ali ni za bilo kakve druge krivične optužbe. Bilo bi razumno i ekonomično po državni budžet i javni interes da sud odbije optužni prijedlog po čl. 495 st.1 tačka 1 u vezi čl. 294 s. 1 ZKP ili da ODT odustane od njega, ali to se nažalost neće desiti jer je kreiran ambijent svršenog čina. Akteri ove nenormalizacije društva će lametntirati ili će se kad prođe ovaj cirkus zabiti u mišje rupe ali će posljedice po društvo i budžet biti teške. Producenti - kreatori ambijenta presuđene stvari: proizvođači projekta i magli ovdje su i direktni aspiratori na instalaciju svoje politike, lјudi i programa u RTCG - Javni servis. Cilј je providan: ugušiti modernizaciju Javnog servisa jer urušava njihov instaliran monopol na istinu. Otud ta uzrujanost jer se “kvare privatizovane vrijednosti” koje Crna Gora po njima mora da baštini. To kvari i te interese i ugrožava izrazito visoke profite tih “moralizatora društva“ na koje su navikli.

Na čemu zasnivate u tolikoj mjeri nedvosmislen, gotovo nepolemičan i izričit pravni stav?

BOJIĆ: Ne, ne činim to ja, već to čini svojim postojanjem, kao i djelovanjem i svojstvima - sâmo pravo:

Prvo, konstitutivni uslov postojanja krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja je inter alia da neko iskoristi svoj službeni položaj da drugome pribavi protivpravnu korist a ovdje ne može biti ni riječi o protivpravnoj koristi, jer je taj neko za rad primao ugovoreni ekvivalent - zaradu.

Drugo, ODT je moralo znati da radni odnos zasnovan na osnovu odluke o imenovanju, ugovora o radu i stupanju na rad je trajni dugovinski odnos i da poništaj djeluje samo za ubuduće, nikada retroaktivno. Neće mi zamjeriti kolege krivičari jer i oni jako dobro znaju da im je radnopravna, građansko-procesna i obligaciona materija nedovoljno i malo poznata što u pravništvu svi znaju ali rijetki priznaju. Oslanjanje na današnju tabloidnu svijest i naš prečesto zlurad mentalitet, na laike i na pravnike krivičare je osovina ovog slučaja. Nijedan pravnik krivičar vam neće moći objasniti trajni dugovinski odnos i da tu pravnu prirodu ima niz ugovora: radu, punomoćstvu, zakupu, licenci, itd. Neće vam moći napraviti ni razliku tih od drugih odnosa koji se sastoje od jednokratne uzajamne činidbe kao primjerice kod ugovora o prodaji, (vi meni auto, ja vama pare, pa ako to sud poništi, vi ćete mi vratiti pare, ja ću vam vratiti auto) jer presuda o poništaju tu djeluje retroaktivno, pa su strane dužne da vrate jedna drugoj to što su jedna drugoj dale. Kod trajno dugovinskih (obveznih) odnosa po samoj prirodi stvari to logično i naravno nije moguće. Činidbe za protivčinidbe su uzajamne, stalne, pravno i stvarno u prošlosti svršene situacije, pa je besmislena priča o koristi, šteti, faktičkom radu. Jednostavno je, stavite prst na čelo i zapitajte se, razmislite: Da li se može vraćati zarada za obavljen rad i da li se može uopšte „vraćati rad“? Složićete se da je to i na nivou pitanja sumanuto, pošto je riječ o trajno dugovinskim odnosima.

Rad zaposlenog je za poslodavca korist jednako kao što je ekvivalent za rad zarada zaposlenom korist. Korišćenje zakupljenog stana je za zakupca korist kao ekvivalent korišćenja je zakupnina zakupodavcu korist. Retroaktivno vraćanje “obavljenog rada, korišćenja stana” je ne tek glupo i lišeno svakog poimanja pravnosti već i minimuma logike i osnova smisla razumijevanja stvari: to je gola metafizika. A ovde je to relevantno jer su ovi tipični pravni odnosi trajno dugovinske naravi po o/p/tužnom aktu shvaćeni, tretirani kao nekakve protivpravne koristi što je besmislica.

Treće, u o(p)tužnom aktu ODT čak citira djelove obrazloženja pravnosnažnih parničnih presuda a moralo je i dužno je znati za udžbenički pravni institut „objektivno ograničenje materijalnih dejstava pravnosnažnosti“: pravnosnažnost se odnosi isključivo na izreku presude. Tačka. Podsjetiću kolege u sudu i ODT-u da je posrijedi jedno od četiri ograničenja materijalnih dejstva pravnosnažnosti - uz formalna dejstva pravnosnažnosti (kada se iscrpe redovni pravni lijekovi). Obrazloženje se zbog udžbeničkog objektivnog ograničenja pravnosnažnosti ne može lupingom odnositi na obrazloženje jer obrazloženje ne podliježe pravnosnažnosti: ono daje razloge izreci. Kad se kaže i u zakonu piše da članovi Savjeta poštuju odluku suda, naravno da svaki obrazovan pravnik razumije i zna da se to odnosi na izreku, ne na obrazloženje što su oni uvijek posštovali. Potvrdu tome daju sami sudovi jer se drže nepotpune sudske jusrisdikcije od nesuvislih zahtjeva tužilaca a to u presudama i argumentuju. Da je zakonodavac htio, dao bi sudu punu jurisdikciju da u radnim sporovima u odlukama (čitati: izrekama) obavezuju tuženog da određeno lice ovdje direktora eliminišu ili da drugog imenuju, ne, sudovi takve zahtjeve odbacuju. Pametnom dosta. Momenat kada nastupa pravnosnažnost presude o poništaju je dan vijećanja i glasanja u uvodu drugostepene presude kojom se odbijaju žalbe i potvrđuje prvostepena presuda, kojim danom je sporna odluka isključena iz pravnog poretka a za tuženog nastaje obaveza da ponovo odluči. U ovim postupcima smo imali komične slučajeve, jer je više kandidata pobijalo jednu te istu odluku o imenovanju, pa kad sud opravnosnaži (čitati: isključi iz pravnog poretka tu odluku) to taj isti sudu ali drugo viječe tu odluku opet presudom isključi iz pravnog poretka što je nonsens. Tu je čak zbog pritiska medija potpao i tuženi, pa je dvaput već poništenu odluku o imenovanju i on odlukom poništio - treći put. Kao da se triput može ubiti jednom ubijen (već mrtav) čovjek. Dovoljne je bilo navesti tri pravne elementarije da bi od o(p)tužnog akta ostala tek zbrka slova.

Kako po Vama optužni prijedlog tretira zloupotrebe glasanja i zavjere oko toga glasanja?

BOJIĆ: Ne može se zloupotrijebiti službeni položaj i ostvariti biće bilo kojeg krivičnog djela glasanjem, niti kako se to ispitivalo pružanjem pravne pomoći: pravnim savjetom. To ne znači da ne postoje sankcije i za one koji pogrešno glasaju i za one koji daju pogrešne pravne savjete, za prve ovdje Savjet RTCG je to razriješenje što jeste u nadležnosti Skupštine Crne Gore: za druge, advokate odnosno za pravnike koji daju pogrešne pravne savjete to je opoziv punomoćja iliti razriješenje. Međutim, sem u totalitarnim porecima, krivični progon zbog lošeg glasanja prilikom izbora bilo koga ili pružanjem pravne pomoći bilo kome i putem najgoreg pravnog savjeta je put u fašizam.

U sukobu je intencija o(p)tužnog akta sa zdravim razumom kada u epicentru opisa djela forsira temu nonsensne zavjere “tajnim” glasanjem putem glasačkih listića uz jednog uzdržanog zbog navodnog davanja kvoruma a putem praznog glasačkog listića, kao da neko bar još jedan uz tog nije mogao reći ili čak obećati ali ipak ostati uzdržan s nevažećim listićem, čak glasati protiv, jer mu to obezbjeđuje tajnost. Jedino se to kako objašnjava o(p)tužni akt moglo postići javnim.

Prema tome, zavjerenički koncept bi mogao biti nekako smislen, jedino putem javnog glasanja, ali kod tajnog glasanja to je uprostačeno smiješna spekulacija, jer je svako mogao, bez obzira na obećanja i to što je javno izrekao glasati drugačije, što je u osnovi suština tajnog glasanja.

Takva nedovoljno osmišljena spekulacija kao osnov saizvršilaštva je neupotrebljiva i sa svakog pravnog aspekta bespredmetna, jer ne može biti govora o zajedinčkog svijesti, i svako je pod zaista nenormalnim medijskim pritiskom reagovao drugačije, neko nije došao na sjednicu, neko je dao ostavku, neko je uslijed tenzija i predao prazan listić, neko je glasao. Jedno je očigledno: svako je prema svojim uvjerenjima, karakteru, ličnim svojstvima postupio potpuno - slobodno.

Naposletku, ukoliko je sve to tako kako ste naveli, zbog čega i čemu služi optužni prijedlog?

BOJIĆ: Tu je stvar i najjasnija i najbistrija. O(p)tužni akt je podignut po mom dubokom uvjerenju da se unese razdor između članova Savjeta i generalnog direktora, sputa dalji rad i drži pod tenzijom, da se prodube i ektremizuju pritsici na Javni servis, omete njegov razvoj i osavremenjivanje, da se zastrašuju i drže pod stalnim pritiskom oni koju upravljaju i vode Javni servis CG, jer se kao što sam uvodno rekao: ugroženi najozbiljniji privatni interesi, jaki profit i neobuzdane ambicije.

S druge strane, veoma sam zabrinut da je ODT svjesno ili nesvjesno instrumentalizovano, što ne bi čudilo kada smo svjedoci nevjerovatnih spinova ka Javnom servisu od samo početka 2021. ali sam dodatno i značajnije zabrinut time da je sud prihvatio ovakav optužni predlog. Smatram da je to skandalozno. Postoji opravdana bojazan da ovo postane obrazac kao mentalni virus koji će se širiti Crnom Gorom uz viceve, podsmjehe ozbiljnjog pravničkog staleža, što zaista vrijeđa.

Najposlije, ovo sve ukazuje da prerastamo i da se pretapamo u društvo prohodnosti spekulacija, protežiranja i prevlasti privatnih interesa nad javnim i teškog sistematskog srozavanja znanja. Jer, kako objasniti da je i pred SDT-om dugo vođen proces s krivično-pravnom kvalifikacijom neizvršavanja sudske odluke, iako je svakom prosječnom pravniku jasno da se nema šta izvršiti i da to krivično djelo pri toj faktografiji ne može elementarno ni jedan minut pravno postojati. Neprihvatljivo je i to da su ugledni građani koji su izvršavali svoju dužnost za koju su izabrani da slobodno glasaju: saslušavani i to u Specijalnom državnom tužilaštvu kao ogrezli kriminalci. Srećna je okolnost što je razumljivo VDT „spustio“ slučaj ali nesrećnom podgoričkom ODT-u.

Bez zadrške na kraju upozoravam da se mora prestati sa samozaglupljivanjem pravosuđa Crne Gore od radnji i djela aktera samog tog pravosuđa, bez obzira na bezobzirnost presije medija i na nekažnjivo provlačenje svakoga drugačije mislećeg kroz medijsko blato i javno sramoćenje. To se čini naočigled svih onih koji perfektno znaju da se: javnost obmanjuje i građani varaju, zbog toga vjerujem da će ova ciljno izrežirana predstava za javnost brzo pasti u vodu i zaborav. Vjerujem da će se svi ti perfekcionisti sjetiti šta su činili drugima i kakvim su ih difamacijama izlagali bez grama uviđavnosti i miligrama ljudske empatije: kad na njih jednog dana dođe red.

Zaključiću direktno na šta mi liči konkretan optužni akt o kome me sve vrijeme pitate: ni na šta.