Tufik Softić

sudbina Vunarskog kombinata

Imovina razgrabljena, radnici prevareni a dugovi ostali

Na mjestu bivšeg vunarskog kombinata „Vunko“ u Bijelom Polju nići će mega trgovinski centar, na površini od dva i po hektara. Bivši radnik i predsjednik nekadašnjeg Odbora za zaštitu radnika ove kompanije, Dragan Šćepanović, rekao je Portalu RTCG da je na „Vunko“ tačka odavno stavljena, a da na mjestu jednog od najuspješnijih industrijskih pogona na sjeveru, sada se gradi trgovinski centar.

"To je sudbina Vunka, kao i kompletne industrije na sjeveru u trazniciji. Kada je sve rasprodato, ostalo je još deset hektara zemjišta, i ono je na kraju prodato za svega 2,2 miliona eura, što znači nešto više od dvjesta hiljada po hektaru, u takvoj zoni. To je kraj, gotovo, sva priča završena“, kaže Šćepanović.

On je podsjetio na činjenicu da su pred zatvaranje i prvi stečaj 1992. godine stručnjaci iz engleske, iz Mančestera, dolazili i procijenili da fabrika sasvim uspješno može da radi sa 1.650 radnika, u trenutku kada je imala 2,5 hiljada zaposlenih.

"Nekome industrija izgleda više nije trebala, i sve je otišlo kao na dobošu“, kazao je Šćepanović.

Bivši radnici izražavaju sumnju u regularnost prodaje dijelova imovine “Vunka” kao što su predstavništvo u Ljubljani koje je prodato za 150 hiljada maraka, trafostanice fabrike, raznih mašina, dok za prodavnicu koju su imali u Goraždu ni danas ne znaju šta se sa njom desilo i ko je prigrabio.

Vunarski kombinat u Bijelom Polju izgrađen je daleke 1962. godine, i tada je zapošljavao blizu dvije i po hiljade radnika. Njegova specifičnost u odnosu na druge velike crnogorske fabrike je bila u tome da su radnu snagu sa četrdeset odsto činile žene. Vunko je bila kompanija koja je izgrađivala sve moderno što se danas može vidjeti u ovom gradu na sjeveru. Malo je koja stambena zgrada izgrađena poslije njegovog zatvaranja. 

"Kada je uvođen taj prvi stečaj 1992. godine, radnici su bukvalno prevareni. Došli su izaslanici ’mladih i lijepih’, i poručili radnicima da je bolje da odu na programirani stečaj, kao i da će svi biti zbrinuti ili vraćeni na posao. Od toga nije bilo ništa. Na posao se po okončanju stečaja vratilo samo njih oko 150. I to je vršeno selektivno i netransparentno, uz razne veze“, kaže Šćepanović.

Od prvog do drugog, likvidacionog, stečaja rasprodat je značajan dio imovine ove kompanije – vozni park koji je procjenjivan na oko dva i po miliona maraka, sirovine, osam prodavnica širom eks Jugoslavije, Radnički dom u centru Bijelog Polja, restoran i predstavništvo u Beogradu.

Dio starih mašina istopljen je u željezari. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) takođe je konstatovala da postoji sumnja da je veći dio od vjerovatnih 20 miliona prihoda od  prodaje imovine tokom perioda 1992. do 2008. godine, nezakonito otuđen.

Vunko je tada procjenjivan na 70 do 80 miliona maraka.

"U trenutku uvođenja prvog stečaja samo na zalihama bilo je preko pedeset miliona u robi. Da ne govorimo o magacinu rezervnih djelova. Vunko je jednostavno uništen već prvim stečajem“, kaže Šćepanović.

Upravo je MANS u svom izvještaju o ovoj kompaniji upozorio na postojanje sumnje da je po uvođenju drugog stečaja 2008. godine preostala imovina procijenjena na manji iznos od svoje stvarne vrijednosti i nerealno jeftino rasprodavana na javnim licitacijama.  

U Bijelom Polju nekada je radilo preko deset do petnaest hiljada ljudi u privredi, a danas tek nekoliko stotina. Mnogi u Bijelom Polju će vam reći kako je sa „Vunkom“ počeo da umire i ovaj grad na Limu. U tom gradu, pored „Vunka“  propale su i sve  druge privatizovane firme – dvije fabrike obuće - „Lenka“ i „Mladost“, industrija „IMAKO“, „Prva petoljetka“, „Bjelasica“. Industrijsku tonu u Bijelom Polju polako ali sigurno zamjenjuje djelatnost trgovine.

Već su odavno nikli neki centri, poput „Imperijala“, firme predsjednika opštine Petra Smolovića i njegovog brata, a na mjestu „Vunka“ ubrzo će i mega centar. Ostalo je do danas pitanje bez odgovora – kome nije trebala industrija?