Biljana Rovčanin, TVCG

VUKČEVIĆ I BJEKOVIĆ

Detaljnije procjenjivati razloge i ciljeve blokada saobraćajnica

Blokade saobraćajnica jedan su od načina na koji građani sve češće izražavaju nezadovoljstvo i traže svoja prava. Tokom proteklog vikenda najavljene su čak tri blokade puta, prema Cetinju, Danilovgradu i Baru. Da je pravo na protest neprikosnoveno, saglasni su naši sagovornici, ali tvrde da bi Uprava policije trebalo detaljnije da procjenjuju razloge i ciljeve najavljenih okupljanja i da ograniči ili zabrani ona koja u kontinuitetu ugrožavaju prava i slobode drugih građana.

Protesti mještana Crmnice, Lješanse nahije, Tuzi, danilovgradskog sela Strahinjići, nikšićkog naselja Straševina, radnika Košute, kao i dvopreradjivača sa sjevera, samo su neka od okupljanja kojima smo svjedočili u posljednjih nekoliko mjeseci. Svoje nezadovoljstvo iskazivali su blokadom nekih od najfrekfentnijih saobraćajnica.

Pitanje je – gdje se graniči pravo na protest jednih sa pravom na slobodu kretanja drugih.

Advokat Miloš Vukčević kaže da misli da se u ovom slučaju malo pretjeralo.

"Bez obzira što se ovo pravo garantuje i što svaki građan ima pravo da protestuje, čak evo kaže vam i ona okupljanja koja nisu prijavljena i njih država treba dozvoliti, to su tzv. spontana okupljanja, ali u svakom slučaju ne može se preći i na onu drugu stranu da se u potpunosti dozvoli svako okupljanje i da se na taj način remete uobičajna, odnosno pravo na slobodu kretanja svih građana", kaže Vukčević.

Da je buđenje građanske svijesti djelotvorno za svako demokratsko, pa i crnogorsko društvo, smatra ombusman Siniša Bjeković.

Poručuje, međutim, da se mora pažljivo odmjeriti balans između potrebe za javnim okupljanjem i društvenim interesom.

"Ali bi isto tako bilo dobro da se tom prilikom razmišlja i o tome na koji način i kako obezbjediti alternativu za ostvarenje prava i sloboda drugih lica, ne samo onih koji se okupljuju u konkretnom slučaju. Ono što mora da ima apsolutni, da tako kažem, interes, to je recimo pristup objektima kakvi su objekti zdravstvene zaštite, kakvi su sudovi, dakle svi oni držani objekti u kojima se odvija svakodnevni život građana", ističe Bjeković.

Zato naši sagovornici smatraju da nedležni u prvom redu Uprava policije i Ministarstvu unutrašnjih poslova kojima se prijavljuju okupljanja moraju detaljnije cijeniti legitimnost zahtjeva i ciljeva zbog kojih se organizuju protesti.

"Tako da mislim da bi tu zaista trebao organ nadležni da bude malo proaktivniji i da baš nije da je svako mirno okupljanje u tom slučaju u dužem vremenskom periodu, da ga ne bi trebalo prekinuti, a da bi se spriječilo ugrožavanje prava drugih građana", naglašava Vukčević.

Bjeković dodaje da se moraju uspostaviti određeni standardi.

"Bojim se da ih za sada još uvijek nismo uspostavili na potrebnom nivou i ako već govorimo o tome da organi policije odnosno i Ministarstvo unutrašnjih poslova treba da nađe neki balans, ipak bi taj balans morao na kraju krajeva da bude provjeran od strane nadležnih sudova, u protivnom nećemo imati odgovarajuću i konkretnu sudsku praksu ili pozitivnu praksu ni po jednom pitanju", zaključuje Bjeković.

Do tada čije je pravo jače - nezadovoljnih građana da protestuju ili drugih da se slobodno kreću zavisiće samo od ishoda pregovora sa nadležnima.