POSLJEDICA RATA

Mješoviti brak - od ideala do rijetkosti

Mješoviti brakovi nekad su bili odraz razvijenog i modernog društva. Danas su, međutim, rijetka pojava na koju većina građana s neodobravanjem gleda.

Iako je nekada bivša Jugoslavija bila prepoznatljiva po mješovitim brakovima, uticajem politike, nacionalizma i pokretanjem identitetskih pitanja narušavaju se skladni međuetnički odnosi, što rezultira mržnjom među narodima.

Otpor prema braku s Romima

Sva istraživanja etničke distance u posljednjih petnaestak godina ukazuju na postojanje ogromnog jaza među različitim etničkim grupama u našem društvu. Prema najnovijim istraživanjima etničke distance u Crnoj Gori, koje godinama sprovodi CEDEM, gotovo 70 odsto ispitanika ne bi stupilo u brak sa pripadnikom romske populacije, niti bi željelo da njihova djeca to učine, oko 63 odsto isto misli za Albance, a oko 56 odsto za Hrvate.

Stav različitih religija prema pojavi mješovitog braka možemo okarakterisati kao negativan iako se dopušta mogućnost da dvoje ljudi različite vjere stupe u bračnu zajednicu. Međutim, prvo treba ispuniti neke preduslove.

Za islamsku zajednicu brak sa pripadnicima drugih vjera je dozvoljen.

"U principu, Islam dozvoljava brak sa hrišćankom i Jevrejkom, ali zabranjuje ga sa politeistkinjama. Pitanje koliko je ovdašnje hrišćanstvo ostalo autentično u smislu monoteizma. Hrišćanka ili Jevrejka udata za muslimana može ostati u svojoj vjeri i ne mora prihvatiti Islam, jer u vjeri nema prisile, geslo je Kur'ana”, kazao je Dnevnim novinaa Džemo Redžematović, podgorički imam.

Muslimanka ne može za nemuslimana

S druge strane, dodaje on, muslimanka se ne može udati za nemuslimana jer bi u tom slučaju izgubila svoju vjeru.

"To iz razloga što njen suprug, kao hrišćanin ili Jevrejin, ne priznaje Kur'an kao posljednju Božiju Poruku ljudima, niti Muhammeda kao Njegovog Poslanika. Što nije slučaj sa muslimanom koji priznaje i Tevrat (Tora) i Zebur (Psalmi) Jevanđelje (Indžil) kao kontinuitet Božjeg obraćanja ljudima, što garantuje nemuslimanki (hrišćanki i jevrejki) koju je oženio da ostane u svojoj vjeri. Dakle, ona prihvatanjem Islama samo dobija, dok muslimaka prelaskom na neku drugu vjeru samo gubi, jer joj se ne priznaje legitimitet vjerujuće osobe”, objašnjava Redžematović.

U Srpskoj pravoslavnoj crkvi brak među različitim religijama po strogim kanonima ne bi bio moguć.

"Međutim, iz razloga što dvoje ljudi ipak želi da zasnuje zajednicu dozvoljava se u određenim slučajevima brak između pripadnika pravoslavne i katoličke vjere. Sa pripadnicima muslimanske vjere to nije moguće. Da bi se vjenčali neophodno je da onaj supružnik koji nije pravoslavne vjere da izjavu da će potomstvo krstiti i vaspitavati u duhu Pravoslavlja”, rekao je otac Boban Jokić iz Srpske pravoslavne crkve.

Mješoviti brak češći na primorju

On smatra da je pojava mješovitih brakova češća u primorskim karajevima nego u centru ili na sjeveru zbog većeg broja pripadnika pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti.

U svakom slučaju, mješoviti brak je pojava koja svjedoči o nivou razvoja jednog društva kao moderne i funkcionalne zajednice.

 "Sa devedesetim su došle brojne negativne stvari, između ostalog i na mješovite brakove i djecu koja su nastala iz njih se počelo gledati kao na izdajnike, nižu kategoriju i šta sve ne. Uticaj religije i politike učinio je da se mješoviti brak počne shvatati kao nešto što je negativno”, smatra sociolog Srđan Vukadinović.

On misli da je brak između dvoje pripadnika različitih kultura osim što je stvar ljubavi, pokazatelj koliko je društvo sazrelo i koliko su odnosi u njemu zdravi.