Tufik Softić [ Portal RTCG ]

ŽIVOTNA SREDINA

"Ako ima još opasne hemije u Beranama, šta se čeka?"

Mještani više beranskih naselja koja se nalaze u neposrednoj blizini bivše fabrike celuloze i papira zatražili su da im iz Agencije za zaštitu životne sredine saopšte kakvih opasnih hemikalija i u kojim količinama ima u ovoj fabrici.

Mještani više beranskih naselja koja se nalaze u neposrednoj blizini bivše fabrike celuloze i papira zatražili su da im iz Agencije za zaštitu životne sredine saopšte kakvih opasnih hemikalija i u kojim količinama ima u ovoj fabrici.

Predstavnik Mjesne zajednice Beranselo, Slobodan Lončar, kazao je Portalu RTCG da narod u njegovoj i drugim naseljima u neposrednom okruženju, ne bi trebalo držati u neizvjesnosti i strahu.„Nama je dosta bilo straha prošle godine kada je izbio onaj požar i kada su se širili crni dim i nesnosni mirisi, za koje nismo ni danas sigurni da nisu bili otrovni.

Tada je rečeno da je, navodno, gorio bitumen, ali niko javno nije saopštio da li je to tačno“ – kazao je Lončar.

On je podsjetio da je tada aktuelizovan ovaj problem, i da je direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić javno saopštio da u toj bivšoj fabrici, koja je njima najbliža, još ima opasnih hemijskih materija.

„Ako je to već javno saopšteno, mi pitamo šta se čeka od tada, a tome ima tačno godinu, da se nešto preduzme po tom pitanju i da nam neko tačno kaže čega ima i koliko je opasno. Ako ima još opasne hemije u Beranama, šta se čeka“ – kazao je Lončar.

Kuća ovog čovjeka gleda na bivšu fabriku celuloze i papira i od nje je dijeli samo rijeka Lim.„Nije baš prijatno to znati, a potom mirno poći na spavanje. Uostalom, ne znamo koliko je to opasno i za koliko okruženje. Prošle godine crni dim i nesnosni smrad širili su se čitavim gradom“ – podsjetio je Lončar.

Direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić, nakon tog incidenta izjavio je da u da su godinu ranije iz magacina bivše fabrike kože „Polimka“ u Beranama uklonili 85 tona opasnih hemijskih susptanci, i istovremeno potvrdio da u Crnoj Gori postoji još dvjesta tona takvih meterija.

„Procjena je da u Crnoj Gori imamo još oko 200 tona tih hemikalija. Pripremamo jedan projekat, nadam se da ćemo uspjeti i to da riješimo“ – izjavio je tada Gazdić.

On je na pitanje vezano za Berane, kazao da i u bivšoj fabrici celuloze i papira ima zaostalih oasnih hemijskih materija.Osim Berana, Gazdić nije, međutim, kazao gdje se i u kojim još gradovima gradovima, odnosno na kojim lokacijama, nalazi tih preostalih dvjesta tona opasnih hemijskih meterija.

Postavlja se i pitanje da li je samo toliko? I za ovih 85 pet tona koje su uništene u magacinima nekadašnje beranske fabrike za preradu kože „Polimka“, u početku se nije vjerovalo da uopšte postoje. Tek poslije medijskih pritisaka i upozorenja mještana beranskih naselja koja su najbliža napuštenim fabrikama i magacinima, ustanovilo se kako ih ima, ali, navodno, duplo manje.

“Iako je inspekcijskim nalazom na lokaciji bivše fabrike za preradu kože „Kips Polimka“ AD Berane konstatovano 38.270 kg otpadnih hemikalija kojima je istekao rok trajanja i koje su opasne za okolinu, na dan njihovog pretovara pojavilo se 85 tona, ili više nego duplo” – naveli su tada iz Agencije.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine su naglasili i da su podnijeli krivičnu prijavu protiv NN lica koje je odgovorno za dupliranje količine opasnih hemikalija u skladištu ove fabrike, ali već više od dvije godine nakon toga, nema nikavih informacija šta je bilo sa tom krivičnom prijavom.  

Mještani nekoliko beranskih naselja, među kojima i Beranselo, koja se nalaze najbliže nekadašnjoj industrijskoj zoni Rudeš, godinama unazad su tražili od nadležnih državnih organa da što hitnije preduzmu mjere za uklanjanje opasnih hemikalija koje se skoro petnaest godina nalaze u krugu bivše fabrike kože.Tada im, međutim, niko nije vjerovao, sve dok isnpekcija nije ušla u krug fabrike koja je u međuvremenu privatizovana, I potvrdila strahovanja lokalnog stanovništva. 

U Beranama se odmah pored bivših fabrika za preradu kože, kao i fabrike za proizvodnju papira, danas nalaze velika izbjeglička naselja sa hiljadama žitelja. I druga velika prigradska naselja, poput Beransela, proširena su do granica nekadašnjih poslovnih krugova ovih kompanija.

Da se ne bi nagađalo gdje opasne hemije još ima na sjeveru države, ili u drugim regijama Crne Gore, Agencija za zaštitu životne sredine je dužna da to saopšti.

Malo je reći kako postoji interes javnosti da se takva informacija zna.