P.R.

MEMORIJALNI SKUP U H. NOVOM

HRA: Spomenik žrtvama deportacije svima potreban kao opomena

Memorijalnim skupom ispred zgrade policije, Odjeljenja bezbjednosti Herceg Novi, danas u podne obilježena je 32. godina od ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica, saopštila je Akcije za ljudska prava (HRA).

Iz HRA ističu da je i ova godišnjica nažalost dočekana bez ponovnog otvaranja krivične istrage, bez spomenika i bez dana sjećanja na žrtve.

"Naša Crna Gora ih je poslala u smrt, a već 32 godine nije u stanju da skupi hrabrost da kazni počinioce, da oda počast žrtvama, da proglasi dan sjećanja i da im podigne spomenik. Spomenik nam je svima potreban, kao obećanje, kao opomena da se ovakav zločin i ovakva patnja nikada i nikome ne smiju ponoviti. Želim da vjerujem da naša država može bolje i više i da uskoro dolazi vrijeme kada će njene vlasti preuzeti organizaciju ovakvih važnih komemoracija, bez da ih na to primoravaju Ujedinjene nacije ili bilo ko drugi", poručila je pravna savjetnica u HRA Bojana Malović.

Skupu je prisustvovao i sin stradalog Osmana Bajrovića, Alen Bajrović.

"Ja sam sin Osmana Bajrovića koji je zarobljen od strana policije Crne Gore u našoj porodičnoj kući u Bijeloj. Maja 1992. godine dvojica uniformisanih policajaca zarobila su mog oca i iz zagrljaja mene i moje sestre odveli u zgradu policije ispred koje se mi danas nalazimo. Od tada mu se gubi svaki trag. Za mene je ovo jedan veliki logor i stratište moga oca", rekao je Bajrović.

Ističe da država ništa nije uradila kako bi njima kao žrtvama rekla kako je ubila, kada i ko je ubio njegovog oca i gdje se nalaze  posmrtni ostaci.

"Smatram da su posmrtni ostaci moga oca i ostalih ljudi možda danas u temeljima ove zgrade, a to zasnivam na tome što mi država nikada nije zvanično rekla gdje ga ubila i kako i ko ga ubio. Ogorčen sam jer ne znam ni ko ga zarobio u našoj porodičnoj kući", dodao je Bajrović.

Očekuje od Specijalnog i Vrhovnog državnog tužilaštva da pokrenu ponovni postupak.

"Time da privedu istini i pravdi sve one koji su bili saučesnici sa onim koji su bili direktni nalogodavci i izvršioci ovog ratnog zločina. A nama kao žrtvama kaže gdje i kako je moj otac ubijen", kazao je Bajrović i dodaje da očekuje od države da vrati posmrtne ostatke njegovog oca porodici kako bi ga mogli dostojanstveno sahraniti.

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović istakla je da dužnost da se o ovom zločinu priča, da se sa njim suočimo i da učimo buduće generacije šta se ovdje desilo, jer dodaje, samo tako možemo da idemo dalje.

"Suočiti se sa ratnim zločinima, pogotovo onima povezanim sa vašim gradom ili sugrađanima, zaista nije lako. Žao mi je zbog svih žrtava. Slava svim žrtvama, i hvala im što nijesu odabrali pušku, nego su odlučili da pobjegnu od rata i potraže utočište na slobodnoj i bezbjednoj teritoriji. Žao mi je što je to teritorija opštine Herceg Novi sa koje su oni odvedeni", rekla je Vujović.

Iz HRA podsjećaju da je crnogorska policija u maju i junu 1992. godine, nezakonito uhapsila najmanje 66 Muslimana iz Bosne i Hercegovine, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u BiH, a zatim ih isporučila njima neprijateljskoj vojsci Srpske Republike na teritoriju BiH, koja je najveći broj njih likvidirala. Samo dvanaestoro je uspjelo da preživi izručenje u koncentracione logore. Pored Muslimana iz BiH, na teritoriji Crne Gore je istovremeno uhapšeno i 33 izbjeglica iz BiH srpske nacionalnosti, koji su vraćeni u Republiku Srpsku radi mobilizacije. Za razliku od izbjeglih Muslimana, deportovane izbjeglice srpske nacionalnosti nijesu tretirane kao taoci, niti je poznato da je neko od njih smrtno stradao od neposrednih posljedica deportacije.

Najveći broj uhapšenih izbjeglica doveden je u Centar bezbjednosti Herceg-Novi, koji je služio kao sabirni centar, odakle su organizovano, autobusima, transportovani 25. maja u koncentracioni logor KPD Foča, a 27. maja na neutvrđenu lokaciju u istočnoj BiH, na teritoriju tadašnje Srpske Republike (naknadno nazvane Republika Srpska). Svi Muslimani deportovani autobusom 27. maja 1992. godine ubijeni su vjerovatno istog dana i njihova tijela su bačena u rijeku Drinu. Još uvijek nijesu pronađeni posmrtni ostaci svih žrtava. Ostale muslimanske izbjeglice su takođe krajem maja 1992. uhapšene u Baru, Podgorici ili u području blizu granice sa BiH i deportovane pojedinačno neposredno u logor u Foču ili su predate agentima Srpske Republike, poslije čega im se gubi svaki trag.

Memorijalni skup održan je u organizaciji Akcije za ljudska prava (HRA), Centra za građansko obrazovanje (CGO) i ANIME – Centra za mirovno i žensko obrazovanje, u prisustvu porodice jedne od žrtava zločina, zvaničnika iz Vlade Crne Gore, predstavnika Islamske zajednice, nevladinih organizacija, medija i građana.