Aleksandra Bošković [ Portal RTCG ]

GRUJIČIĆ ZA PORTAL

Doktor mašinskih nauka odbio posao u SAD: Želio sam da ostanem u domovini

Od Srednje stručne škole u Pljevljima, preko Texas Tech univerziteta i saradnje sa jednom od najvećih svjetskih naučnika, pa sve do Univerziteta u Beogradu, tekao je obrazovni put Rada Grujičića. Grujičić je nedavno odbranio doktorsku disertaciju iz oblasti vazduhopolovstva i postao doktor mašinskih nauka.

Grujičić je bio jedan od najboljih učenika u 122 dugoj istoriji Srednje stručne škole u Pljevljima i predsjednik je školskog odbora u ovoj obrazovnoj ustanovi.

Sada kao saradnik u nastavi na UCG za Portal RTCG pričao je o svojim uspjesima, planovima, ambicijama, ali i iskušenjima sa kojima se suočavao na životnom putu. 

Rade je rođen u Pljevljima, a kao lučonoša A ubrzo je postao i jedan od najboljih studenata na Univerzitetu Crne Gore. 

Na Mašinskom fakultetu u Podgorici završio je osnovne, specijalističke i magistarske studije, ali je za njega naročito bio značakan istraživački boravak na Texas Tech univerzitetu na kome je proveo nekoliko mjeseci 2019. godine.

Grujičić je tu stekao veliko poslovno i životno iskustvo i imao izuzetnu čast da njegovim istraživačkim radom iz oblasti bezmrežnih numeričkih metoda direktno rukovodi poznati i priznati profesor Satya N. Atluri.

"On je najcitiraniji svjetski naučnik iz oblasti vazduhoplovstva, drugi najcitiraniji u oblasti mehanike loma i šesti najcitiraniji u oblasti mehanike. Iskustva i zanja stečeni tom prilikom bili su osnova mog daljeg naučnog rada. Atluri, koji je poznat po veoma dugom i plodonosnom radu u oblasti računarske mehanike, osmislio je početkom 2019. godine koncept nove bezmrežne numeričke metode pod nazivom Fragile Points Method. Od početka mog istraživačkog boravka na Texas Tech univerzitetu do danas radio sam na njenom daljem razvoju i primjeni", započinje Grujičić svoju priču za Portal RTCG.

Nakon boravka na teksaškom univerzitetu, našao se na jednom jako izazovnom životnom raskršću.

"Odbio sam ponudu profesora Atlurija da ostanem kod njega na fakultetu, ali i još nekoliko sličnih ponuda, jer sam želio da se vratim u domovinu", otkrio nam je Rade. 

Njegov put obrazovanja bio je trnovit i zahtijevao je dosta odricanja. Najviše se, kaže, to ogledalo u nedostatku slobodnog vremena za druženje sa prijateljima i orodicom, propuštanju godišnjih odmora i radu do u kasne sate. Doktorsku ditertaciju pisao je punih pet godina.

"Ozbiljno istraživanje traži punu posvećenost. Zato mi je podrška porodice jako dragocjena. Veliko razumijevanje i strpljivost su pokazali u situacijama kada sam ogromno vrijeme provodio na fakultetu na uštrb vremena koje sam im dugovao, bili su oslonac u momentima kada sam nailazio na prepreke u radu. Za svaki moj uspjeh zaslužni su gotovo koliko i ja", iskren je Grujičić. 

U pojedinim momentima javila mu se i dilema da li je smislena i opravdana tolika žrtva.

"Međutim, kad čovjek osjeti radost čak i zbog sitnih pomaka koje je iščekivao i oko kojih se trudio, dilema nestaje. Tada shvata da je trnovitiji put najčešće kvalitetniji, a time i radost veća", smatra Rade. 

Prema njegovom mišljenju, da bi čovjek bio uspješan u bilo kojoj profesiji, neophodni preduslovi su ljubav, posvećenost i znatiželja, koji se međusobno prožimaju.

"Vidio sam da se mladi često pitaju zašto su im neka znanja koja nudi obrazovni sistem potrebna i odbijaju da ih usvoje smatrajući da im nikada neće zatrebati", naveo je on. 

Srednjoškolske i studentke Dane Rade nosi u lijepom sjećanju. 

"U Srednjoj stručnoj školi Pljevlja predavali su mi izuzetni profesori od kojih je bilo zadovoljstvo učiti i uz koje sam mašinstvo zavolio već na samom startu. Kao naročito dragog i značajnog, izdvojio bih pokojnog profesora Milivoja Šćekića kome sam posvetio svoj magistarski rad. On mi je predavao bazične predmete – Statiku, Kinematiku i Dinamiku", otkrio nam je grujičić. 

Zahvaljujući dobroj podlozi stečenoj u srednjoj školi, te je predmete i na fakultetu najviše volio i položio ih s lakoćom.

"Prve četiri godine studija stanovao sam u II fazi doma. U takvom ambijentu prepunom mladih ljudi različitih interesovanja, čovjek se uči toleranciji, suživotu i stekne prava prijateljstva i kumstva koja traju cijelog života", prisjeća se Grujičić. 

Mašinski inženjeri - značajna pokretačka snaga

Govoreći o svojoj profesiji, Rade smatra da mašinski inženjeri u Crnoj Gori niesu ugrožena kategorija. 

"Oni mogu i treba da budu značajna pokretačka snaga u društvu koja donosi nove vrijednosti. Bez obzira na to što više nemamo industrijske gigante kakve smo imali ranije, djelatnosti kojima mogu da se bave mašinski inženjeri vrlo su široke i raznolike, tako da oni lako nalaze zaposlenje i u našoj državi. Veliki broj naših mladih inženjera se osmjelio na razvoj sopstvenih manjih ili većih firmi, tako da imamo određenu grupaciju mašinskih inženjera koji su se okrenuli preduzetništvu. Ako za primjer uzmemo Program za stručno osposobljavanje lica sa stečenim visokim obrazovanjem i napravimo analizu ponude i potražnje, uočava se da je posljednjih godina čak šest puta veći broj ponuđenih radnih mjesta za mašinske inženjere u odnosu na broj prijavljenih kandidata, te bih posao mašinskih inženjera okarakterisao kao zanimljiv, izazovan, tražen i isplativ", pojasnio je on. 

Rad sa mladima najveća vrijednost

Rad sa mladima je fantastičan i predstavlja možda i najveću vrijednost profesije kojom se bavim.

"Kada uspijem da kod pojedinih probudim interesovanje za neko pitanje, onda je nastavni proces pravo zadovoljstvo praćeno diskusijama, razmjenom ideja i prijatnim osjećajem koji ponesem sa sobom. Mladi su veliko bogatstvo koje treba odnjegovati u društveno korisna bića i u tom smislu veliku obavezu i odgovornost imaju obrazovne institucije", kazao je Grujičić za naš portal. 

Ipak, najveću zamjerku crnogorskom obrazovnom sistemu ogleda u veliku usmjerenost na slabije učenike umjesto na dobre.

"Više pažnje se poklanja tome da se obezbijedi dobra prolaznost i pomogne (na pogrešan način) učenicima koji su nezainteresovani, nego da se znatiželjni i radni prepoznaju, usmjeravaju i njeguju. Takva atmosfera kod dobrih đaka stvara utisak da njihova marljivost, darovitnost i upornost ostaju nezapaženi ili obezvrijeđeni, a kod povlašćenih učenika osjećaj lažne snalažljivosti", smatra on.

Kod djece se ne njeguje poštovanje prema nastavničkom pozivu

Govoreći nadalje o obrazovnom sistemu, Rade primjećuje i roditelje koji kod djece ne njeguju značaj obrazovanja i poštovanja prema nastavničkom pozivu.

"Ako bi se fokus usmjerio ka učenicima koji se trude, vjerujem da bi i slabiji učenici imali motiv da mijenjaju loše navike. Pojedinci teško mogu napraviti sistemske promjene kako bi se stvari globalno poboljšale, ali se mogu potruditi da u domenu svog djelovanja odolijevaju negativnim trendovima. Vjerujem, svi svjesni, ali koju ne cijenimo dovoljno, a to je da je najkvalitetnije obrazovanje u Crnoj Gori besplatno", ukazuje Grujičić. 

Tvrdi da je pojedinih mladih ljudi prisutna određena doza apatije i stava da je jedini smisao obrazovnog procesa sticanje diplome, a ne sticanje znanja.

"Naravno, dosta je fantastičnih pojedinaca, nošenih prirodnim mladalačkim poletom, koji su spremni da se bore i stvaraju, pa se dešava da oni kao takvi za sobom na pravu stranu povuku i druge studente. Uključuju se i u maločas pomenute vannastavne aktivnosti koje organizuje Mašinski fakultet, te prvenstveno steknu osjećaj pripadnosti fakultetskoj zajednici, a potom i dragocjena praktična iskustva koja im potvrde značaj učenja novih stvari i podižu samopouzdanje", poručuje Grujičić. 

Mladim ljudima koji žele da napreduju u obrazovanju naš sagovornik savjetuje ne posustaju na tom putu bez obzira na prepreke.

"Posvećenost zdravoj ambiciji donijeti mnoštvo benefita, gdje bih u prvom redu stavio osjećaj ličnog zadovoljstva. Uz to bih im savjetovao da posvećenost pozivu ne odvoje od prirodne potrebe za formiranjem porodice i njegovanjem porodičnih odnosa, jer bez zdrave porodice nema zdravog i prosperitetnog društva", zaključio je Grujičić.