K. J.

medojević

Raslojavanje ogromno, svako treće dijete siromašno

Socijalna slika u Crnoj Gori je loša, veliko je raslojavanja pa oni koji su bogati samo su bogatiji, a siromašni su još siromašniji, pri čemu država nema mehanizme i potrebne mjere da nejednakost učini manjom, ocjenjuje predsjednica Fondacije "Banka hrane" Marina Medojević.

Ona je, gostujući u Jutarnjem programu Televizije Crne Gore povodom Svjetskog dana socijalne pravde kazala da je svako treće dijete u zoni siromaštva.

"To je alarmantan podatak. Sumorna je statistika, za predivnu državu koja treba i može da ima ljude koji dobro žive. Zavod za zapošljavanje kaže da je više od 38.000 nezaposlenih koji imaju diplome, a koji traže posao. Imamo ljude i po 30 godina koji su dugoročno nezaposleni i to njih 19.000. Ti ljudi su naročito marginalizovani i nemaju nikakva prava, materijalnu pomoć ni dostojanstven život", ukazala je Medojević.

Rekla je da je oko 16.000 mladih na birou rada te da nemamo mjere da mladu radnu snagu podstaknemo da ostanu ovdje, nego žele da idu iz Crne Gore.

Smatra da se ne misli na one koji nemaju ništa,na nezaposlene i one kojima treba socijalna pomoć.

"A i kad imaju socijalnu pomoć, takva je da se ne može od nje platiti ni kirija. Čak 80 odsto ljudi sa manje ili iše teškoća jedva spajaju kraj sa krajem. ništa ne znači jednokratna novčana pomoć, koja se daje dva puta u toku godne. Socijalna pomoć se bar daje svaki mjesec, pa se bar na to mogu osloniti", istakla je Medojević.

Kaže da je život pakao onima koji su podstanari, a koji su socijalno ugroženi.

"Morate da izmislite novac i da ga proslijedite jer ćete završiti na ulici. Da biste dobili 50 eura subvenciju morate da imate ugovor sa stanodavcem, a oni to neće da rade jer neće da plaćaju porez državi. Nemamo ni uređen sistem, da se na primjer visina naknade utvrdi u zavisnosti od dijela grada, stanja u kojem je zgrada isl.", ističe Medojević.

Kaže da je svakom gradu u Crnoj Gori neophodona narodna kuhinja koja ima dovoljno hrane bez ograničenja.

Pominje i da su nam potrebne socijalne prodavnice koje bi postojale kao kao podebni objekti ili u okviru marketa. Pojašnjava da bi odatle osnovne životne namirnice i higijenaska sredstva besplatno uzimali oni koji su socijalno ugroženi.