Jelena Milutinović

Socijalna i psihološka podrška

Cirkusom do samospoznaje

Don Bosko centar već deset godina otvara vrata građanima različite uzrasne dobi koji žele da se bliže upoznaju za cirkuskim disciplinama kao što su: akrobatika, vazdušna akrobatika, balans, partnerska akrobatika itd. U sklopu je katoličke crkve na Starom aerodromu u Podgorici.

Sa aktivnostima cirkusa upoznao nas je trener Dušan Đukić.

,,Don Bosko je omladinski centar gdje radimo sa mladima i pokušavamo da im pružimo neformalno obrazovanje i socijalnu podršku'', kaže Đukić.

Ideja za osnivanje cirkusa potekla je od troje mladih na čelu sa Lindonom Ljucovićem u želji da omoguće mladima specifični i drugačiji način pružanja socijalne podrške. Počeli su da rade i sa ranjivim društvenim grupama u našem društvu, među kojima je bio i naš sagovornik Dušan, koji je trener u cirkusu.

,,Počeli su da rade sa djecom iz Omladinskog centra, tačnije sa marginalizovanim grupama koje su, na neki način, trebale socijalnu podršku. Tako da, socijalni cirkus kao takav je počeo da funkcioniše kao redovni program u omladinskom centru i brojao je otprilike nekih desetak članova na samom početku, od kojih sam jedan bio i ja. Kao dijete sam počeo da dolazim u socijalni cirkus i tu sam odrastao. Sada već radim u istom cirkusu kao predavač i koordinator programa, sa ostalim trenerima '', dodaje Đukić.

Danas cirkus broji preko sto članova, ne samo iz Podgorice, već i drugih gradova Crne Gore ali i drugih država.

Informisanjem protiv predrasuda 

Prva asocijacija na riječ cirkus mnogima su predstave sa životinjama, što potvrđuje i Đurić.

,,Znači, to je bila jedno od prvih pitanja koje postave ljudi kad dođu kod nas: Pa, imate li životinje i sa kojim životinjama sve radite? I ovih deset godina se jako trudimo da objasnimo mladima i starijima da mi ne radimo sa životinjama, već da radimo sa ljudima na malo drugačiji način nego što je to slučaj sa tradicionalnim cirkusom, gdje dođemo da pogledamo predstavu.''

Don Bosko cirkus sarađuje sa institucijama i nevladinim organizacijama koje se bave djecom i mladima u okviru programa socijalnog cirkusa.

,,Ove godine smo započeli i saradnju sa NVO ,,Sistem'', gdje se fokusiramo na mlade Rome iz naše zajednice. Uz to imali smo različite saradnje sa drugim organizacijama u Crnoj Gori, sa centrom Ljubović, gdje smo radili sa štićenicima iz centra. Dolazili su kod nas i mi kod njih, sprovodivši cirkus kao metodu za razvoj na različitim područjima mladih kao neke vrste psihoterapije, tjelesne terapije, socijalizacije i podrške za mlade i djecu'', ističe Đukić.

 Cirkus kao psihoterapijska metoda 

Sagovornik objašnjava da je cirkus kao metoda rada sa ranjivim kategorijama opšteprihvaćena u svijetu, i da se može tretirati kao forma psihoterapijskog modaliteta poput psihodrame, art terapije odnosno teatroterapije.

,,Jako je značajan za upoznavanje sebe. A kada upoznamo sebe, onda možemo doći do riješenja svih naših problema. Tako da u Cirkusu don Bosko su svi pozvani da dođu i nema potrebe da imate neko predznanje ili da ste sposobni da uradite stoj na rukama ili da uradite salto ili da žonglirate sa deset krugova ili loptica. Dovoljna je samo volja i želja da jednostavno budete aktivni i da učite'', objašnjava naš sagovornik.

Benefiti cirkusa za polaznike su brojni. Dušan kaže da mogu da dožive uspjeh, savladaju različite strahove i da upoznaju sebe na neki malo drugačiji način. Efekte rada sa polaznicima u cirkusu mjere na mjesečnom nivou. Prema njihovoj procjeni uspješnost ovog metoda rada zavisi od pojedinca i njegovog uključivanja.Procenat uspješnosti je oko 80 odsto, što znači da djeca i mladi iz cirkusa izlaze sa značajnim promjenama za dalji život, socijalizaciju i školovanje.

Sa nama je svoje utiske podijelila Zineta Husić, jedna od članica. Za cirkus je saznala od svojih poznanika koji su bili polaznici. Kaže je i ona kao i ostali članovi došla da se druži, zabavlja i uči nove vještine.,, Većina nas je tu više rekreativno, realno neće biti nekih akrobata od nas. Družimo se, cirkus stvarno ima jako lijepu socijalnu pozadinu.

Zineta kao i drugi polaznici, koji nijesu bili spremni da podijele razloge dolaska u cirkus, ističe da je ovaj način rada pozitivno uticao na njeno psihološko blagostanje.,,Bavim se programiranjem i priroda posla je takva da ste konstantno zatvoreni u nekom virtuelnom svijetu i nedostaju vam socijalne aktivnosti i druženja. Meni je lično jako pomogao, u smislu da se na neki način oslobodim dnevne rutine i dosade, kao posljedice preokupljenosti poslom. Ovim sam uspjela da izjednačim psihološki, moždani i fizički angažman te napravim balans'', dodaje Husićeva.

I cirkus kao i psihoterapijski modaliteti ima svoju strukturu rada, objašnjava Dušan.

,,Svaki od naših programa se zasniva na sličnoj metodi, imamo početak treninga gde se svi okupljamo i pokušavamo da vidimo kakva je danas situacija, šta je današnji problem i čime ćemo se baviti. Nakon toga imamo praktični dio gdje kroz različite igrice pokušavamo da dođemo do riješenja. Na kraju imamo evaluaciju ili refleksiju treninga gdje svaki pojedinac može da podijeli utiske sa grupom.'' Cilj ovakvog metoda rada je stvaranje kruga dijeljenja koji imaju na kraju svakog treninga. To je značajno i za trenere i polaznike, dobijaju poruku da su saslušani, kao i odgovore na pitanja koja ih muče stvorivši im osjećaj pripadnosti i podrške u njihovoj cirkus zajednici, zaključuje Đukić.

Foto: Marina Đurđić